Ang Pulong Sa Dios

Gipadayag 10:1-11

Ang Anghel ug ang Gamayng Basahon

1Human niadto, may nakita na usab akong anghel nga gamhanan nga nanaog gikan sa langit. Naputos siya sa panganod, ug may nagalibot nga bangaw sa iyang ulo. Nagasidlak ang iyang nawong sama sa adlaw, ug ang iyang mga tiil sama sa nagadilaab nga kalayo. 2May gikuptan siyang gamay nga basahon nga nabukhad. Pag-abot niya sa kalibotan, gitunob niya ang iyang tuong tiil sa dagat ug ang iyang walang tiil sa yuta, 3ug misinggit siya. Ang iyang tingog sama sa ngulob sa liyon. Human niyag singgit, mitubag ang pito ka dalogdog. 4Isulat ko na unta ang gisulti sa pito ka dalogdog, apan aduna koy nadungog nga tingog gikan sa langit nga nagaingon, “Ayaw pag-isugilon ang gisulti sa pito ka dalogdog. Ayaw kini isulat.”

5Unya, ang anghel nga nakita ko nga nagatindog sa dagat ug sa yuta mibayaw sa iyang tuong kamot sa langit 6ug nanumpa sa ngalan sa Dios, ang Dios nga walay kamatayon, nga naghimo sa langit, yuta, dagat, ug sa tanang mga butang nga anaa niini. Miingon ang anghel, “Ayaw na paglangan, 7kay kon magpatingog na ang ikapito nga anghel sa iyang trumpeta, buhaton na sa Dios ang iyang tinago nga plano sumala sa iyang gisugilon sa iyang mga alagad nga mga propeta.”

8Miingon kanako pag-usab ang tingog nga gikan sa langit, “Adtoi ang anghel nga nagatindog sa dagat ug sa yuta, ug kuhaa ang basahon nga binukhad diha sa iyang kamot.” 9Busa miadto ako sa anghel ug gipangayo ko kaniya ang gamayng basahon. Miingon siya kanako, “Ania, kuhaa ug kaona. Morag dugos kini katam-is kon diha pa sa imong baba, apan pag-abot sa imong tiyan mopait kini.” 10Gikuha ko ang basahon sa iyang kamot ug gikaon ko dayon. Daw dugos tinuod ang iyang katam-is sa akong baba, apan pagtulon ko na, mipait na sa akong tiyan.

11Ug dayon may miingon kanako, “Kinahanglan iwali mo pag-usab ang gipasulti sa Dios mahitungod sa nagkalain-lain nga mga nasod, kaliwat, pinulongan, ug mga hari.”

Knijga O Kristu

Otkrivenje 10:1-11

Anđeo i mali svitak

1Ugledam zatim još jednoga jakog anđela kako silazi s neba okružen oblacima, s dugom iznad glave. Lice mu je sjalo poput sunca, a noge poput ognjenih stupova. 2U ruci je imao maleni razvijeni svitak. Desnom nogom stane na more, a lijevom na zemlju 3pa poviče glasno kao da lav riče. Kad vikne, zatutnji sedam gromova.

4Kad je progovorilo sedam gromova htio sam to zapisati, ali začujem glas s neba: “Sačuvaj tajnim što je reklo sedam gromova. To ne zapisuj.”

5Zatim snažni anđeo što je stajao na moru i na zemlji podigne desnu ruku prema nebu. 6Zakune se u ime onoga koji živi u vijeke vjekova, koji je stvorio nebo i sve u njemu, zemlju i sve na njoj, more i sve u njemu te reče: “Bog više neće čekati. 7Kad se oglasi trublja sedmoga anđela, Božji će se tajni naum ispuniti, kao što je svojim slugama navijestio po prorocima.”

8Evo glasa s neba: “Idi i uzmi razvijen svitak od anđela koji stoji na moru i na zemlji.”

9Pristupim mu zato i zamolim ga da mi dade svitak. “Uzmi ga i pojedi”, reče mi. “U ustima će ti biti sladak kao med, ali kad ga progutaš, zagorčit će ti utrobu.” 10Uzmem ga iz njegove ruke i pojedem. U ustima mi je bio sladak, ali mi je zagorčio utrobu. 11Zatim mi reče: “Moraš opet prorokovati narodima, pucima i kraljevima.”