Otkrivenje 19 – CRO & CST

Knijga O Kristu

Otkrivenje 19:1-21

Pobjednička pjesma u nebu

1Začujem zatim silno mnoštvo u nebu kako viče: “Aleluja! Spasenje je djelo našega Boga. Slava i moć njemu pripadaju! 2Njegovi su sudovi istiniti i pravedni. Kaznio je veliku Bludnicu koja je pokvarila zemlju svojim bludom i osvetio je krv svojih slugu.” 3I opet: “Aleluja! Dim s njezina zgarišta dizat će se u vijeke vjekova!”

4Nato dvadeset četvorica starješina i četiri bića padnu ničice i poklone se Bogu koji sjedi na prijestolju govoreći: “Amen! Aleluja!”

5S prijestolja se začuje glas: “Hvalite našega Boga, sve njegove sluge, svi koji ga se bojite, od najmanjega do najvećega!”

6Začujem potom opet glas silnog mnoštva, poput silnoga huka vode i praska silnih gromova: “Aleluja! Naš Gospodin Bog Svemogući kraljuje! 7Radujmo se i veselimo i slavu mu dajmo jer je došao trenutak Jaganjčeve svadbe i njegova je zaručnica pripravna! 8Dopušteno joj je da se odjene u fini, blistavi i čisti lan.”

A lan predstavlja pravedna djela Božjega naroda.

9Anđeo mi reče: “Napiši: Blago onima koji su pozvani na Jaganjčevu svadbenu gozbu!” I još doda: “Ove su riječi istinite, Božje.”

10Pao sam do njegovih nogu da mu se poklonim, ali on reče: “Ne klanjaj mi se! Ta ja sam samo Božji sluga kao i ti, kao i ostala tvoja braća koja svjedoče o svojoj vjeri u Isusa. Bogu se klanjaj! Jer koji svjedoče o Isusu, imaju proročkog duha.”

Jahač na bijelome konju

11Ugledam zatim otvoreno nebo i ondje konja bijelca. Na njemu je sjedio On, zvan Vjerni i Istiniti, koji pravedno sudi i ratuje. 12Oči su mu bile poput ognjenih plamenova, na glavi mnoge krune. Nosio je napisano ime koje samo on zna. 13Ogrtač mu je bio natopljen krvlju. Ime mu je: Riječ Božja. 14Za njim su išle nebeske vojske odjevene u fini, bijeli i čisti lan. 15Iz usta mu je izlazio oštar mač kojim će posjeći narode. Vladat će njima željeznom palicom. On gazi u tijesku gnjevne srdžbe Svemogućega Boga. 16Na boku ogrtača piše mu ime:

“Kralj kraljeva i Gospodar gospodara”.

17Ugledam zatim anđela kako stoji na suncu i kako na sav glas viče lešinarima što lete nebom: “Dođite! Skupite se na veliku gozbu koju vam je Bog priredio 18da se najedete mesa kraljeva, vojskovođa i moćnika, mesa konja i konjanika, mesa svih ljudi—slobodnih i robova, malih i velikih!”

19I vidim: Zvijer i svi zemaljski kraljevi okupili su se s vojskama da zarate s Onim što sjedi na konju i s njegovom vojskom. 20Ali zarobljeni su Zvijer i lažni prorok koji je u njezinoj nazočnosti činio čudesa i njima zavodio ljude koji su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinome kipu. I Zvijer i lažni prorok bačeni su u ognjeno jezero s gorućim sumporom. 21Ostatak njihove vojske posjekao je mač izišao iz usta Onoga koji sjedi na bijelome konju. I svi su se lešinari nasitili njihova mesa.

Nueva Versión Internacional (Castilian)

Apocalipsis 19:1-21

¡Aleluya!

1Después de esto oí en el cielo un tremendo bullicio, como el de una inmensa multitud que exclamaba:

«¡Aleluya!

La salvación, la gloria y el poder son de nuestro Dios,

2pues sus juicios son verdaderos y justos:

ha condenado a la famosa prostituta

que con sus adulterios corrompía la tierra;

ha vindicado la sangre de los siervos de Dios derramada por ella».

3Y volvieron a exclamar:

«¡Aleluya!

El humo de ella sube por los siglos de los siglos».

4Entonces los veinticuatro ancianos y los cuatro seres vivientes se postraron y adoraron a Dios, que estaba sentado en el trono, y dijeron:

«¡Amén, Aleluya!»

5Y del trono salió una voz que decía:

«¡Alabad a nuestro Dios,

todos sus siervos, grandes y pequeños,

que con reverente temor le sirven!»

6Después oí voces como el rumor de una inmensa multitud, como el estruendo de una catarata y como el retumbar de potentes truenos, que exclamaban:

«¡Aleluya!

Ya ha comenzado a reinar el Señor,

nuestro Dios Todopoderoso.

7¡Alegrémonos y regocijémonos

y démosle gloria!

Ya ha llegado el día de las bodas del Cordero.

Su novia se ha preparado,

8y se le ha concedido vestirse

de lino fino, limpio y resplandeciente».

(El lino fino representa las acciones justas de los santos).

9El ángel me dijo: «Escribe: “¡Dichosos los que han sido convidados a la cena de las bodas del Cordero!”» Y añadió: «Estas son las palabras verdaderas de Dios».

10Me postré a sus pies para adorarle. Pero él me dijo: «¡No, cuidado! Soy un siervo como tú y como tus hermanos que se mantienen fieles al testimonio de Jesús. ¡Adora solo a Dios! El testimonio de Jesús es el espíritu que inspira la profecía».

El jinete del caballo blanco

11Luego vi el cielo abierto, y apareció un caballo blanco. Su jinete se llama Fiel y Verdadero. Con justicia dicta sentencia y hace la guerra. 12Sus ojos resplandecen como llamas de fuego, y muchas diademas ciñen su cabeza. Lleva escrito un nombre que nadie conoce sino solo él. 13Está vestido de un manto teñido en sangre, y su nombre es «el Verbo de Dios». 14Le siguen los ejércitos del cielo, montados en caballos blancos y vestidos de lino fino, blanco y limpio. 15De su boca sale una espada afilada, con la que herirá a las naciones. «Las gobernará con puño de hierro».19:15 gobernará … hierro. Lit. pastoreará con cetro de hierro; Sal 2:9. Él mismo exprime uvas en el lagar del furor del castigo que viene de Dios Todopoderoso. 16En su manto y sobre el muslo lleva escrito este nombre:

Rey de reyes y Señor de señores.

17Vi a un ángel que, parado sobre el sol, gritaba a todas las aves que vuelan en medio del cielo: «Venid, reuníos para la gran cena de Dios, 18para que comáis carne de reyes, de jefes militares y de magnates; carne de caballos y de sus jinetes; carne de toda clase de gente, libres y esclavos, grandes y pequeños».

19Entonces vi a la bestia y a los reyes de la tierra con sus ejércitos, reunidos para hacer guerra contra el jinete de aquel caballo y contra su ejército. 20Pero la bestia fue capturada junto con el falso profeta. Este es el que hacía señales milagrosas en presencia de ella, con las cuales engañaba a los que habían recibido la marca de la bestia y adoraban su imagen. Los dos fueron arrojados vivos al lago de fuego y azufre. 21Los demás fueron exterminados por la espada que salía de la boca del que montaba a caballo, y todas las aves se hartaron de su carne.