Filemone 1 – PEV & CRO

La Parola è Vita

Filemone 1:1-25

1Questa lettera è scritta da Paolo, tenuto prigioniero per avere predicato il Vangelo di Gesù Cristo, e dal fratello Timòteo: 2al caro Filemone, nostro collaboratore, alla comunità cristiana che si riunisce in casa sua, alla sorella Appia e ad Archippo, nostro compagno nella lotta.

3Che Dio, nostro Padre, e il Signore Gesù Cristo vi diano grazia e pace.

Paolo chiede un favore

4Quando prego per te, caro Filemone ringrazio continuamente il mio Dio, 5perché sento sempre parlare del tuo amore verso tutti i cristiani e della tua fede nel Signore Gesù.

6Prego che questa fede che ci lega operi in te sempre di più e ti faccia conoscere tutto il bene che è in nostro potere di fare vivendo per Cristo. 7Non puoi immaginare quanta gioia e consolazione mi ha dato sapere che il tuo amore, fratello mio, ha risollevato il cuore di coloro che appartengono a Dio. 8-9Ora voglio chiederti un favore. Con lʼautorità che Cristo mi ha dato, potrei facilmente ordinarti di fare ciò che è tuo dovere, ma ti voglio bene e preferisco soltanto pregarti. Io, Paolo, vecchio e ora anche in prigione per amore di Gesù Cristo, 10ti chiedo un favore per Onèsimo, che ora è come un figlio per me, dopo che lʼho portato al Signore durante la mia prigionia. 11È quellʼOnèsimo (il cui nome significa «utile») che in passato non ti è stato davvero utile, ma ora può esserlo, sia a te che a me. 12Te lo rimando, e con lui ti mando una parte di me.

13Avrei voluto tenerlo con me, perché mi fosse dʼaiuto al posto tuo, ora che sono qui in prigione per aver predicato il Vangelo, 14ma non voglio che tu ti senta obbligato ad essere generoso, ma che tu agisca spontaneamente. 15Forse Onèsimo è stato lontano da te per un poʼ di tempo, perché ora tu possa riaverlo con te per sempre; 16non più soltanto come schiavo, ma molto di più, come un fratello. Onèsimo è molto caro a me, è vero, ma ancor di più deve esserlo a te, perché ora non è soltanto un tuo schiavo, ma anche un tuo fratello in Cristo.

17Se mi consideri davvero tuo amico, riservagli la stessa accoglienza che faresti a me, se venissi a trovarti. 18Se ti ha fatto qualche torto o ti deve qualcosa, metti tutto sul mio conto. 19Io, Paolo, lo garantisco personalmente, scrivendolo qui di mio pugno: «Pagherò tutto io». Vorrei però ricordarti che anche tu mi sei debitore: mi devi te stesso! 20Sì, caro fratello, conto su di te come cristiano: dona al mio cuore questa gioia in Cristo!

21Ti scrivo fiducioso che farai ciò che ti chiedo ed anche di più.

22Ancora una cosa: ti prego di preparare un alloggio anche per me, perché spero che Dio risponderà alle vostre preghiere e mi lascerà tornare da voi.

23Ti saluta Èpafra, anche lui mio compagno di prigione per aver predicato Gesù Cristo. 24E ti salutano gli altri miei collaboratori: Marco, Aristarco, Dema e Luca.

25La grazia del nostro Signore Gesù Cristo sia con voi. Paolo.

Knijga O Kristu

Filemonu 1:1-25

Pavlovi pozdravi

1Ovo je pismo od Pavla, koji je u zatvoru zbog propovijedanja Radosne vijesti o Isusu Kristu, i od našega brata Timoteja.

Pišem ga svojemu dragom suradniku Filemonu, 2našoj sestri Apiji i Arhipu koji je kao i ja borac za Krista, te Crkvi koja se sastaje u tvojemu domu.

3Neka vam je milost i mir od našega Boga Oca i Gospodina Isusa Krista.

Pavlova molitva zahvalnosti

4Uvijek zahvaljujem Bogu kad se molim za tebe, Filemone, 5jer čujem o tvojoj vjeri u Gospodina Isusa i o tvojoj ljubavi prema svima svetima. 6Zbog svoje vjere si velikodušan i njeguješ zajedništvo. Molim se da to urodi spoznanjem svakoga dobra koje valja činiti među vama zaradi Krista. 7Silno si me razveselio i utješio svojom ljubavlju, dragi brate, jer si okrijepio srca svetih.

Pavlova molba za Onezima

8I zato, iako ti u Kristu imam puno pravo zapovjediti što da učiniš, 9zaradi ljubavi te, kakav već jesam, radije molim—ja, Pavao, starac, sada i u zatvoru za Krista Isusa.

10Molim te za Onezima, kojega smatram gotovo sinom jer je postao vjernikom za moje službe ovdje u zatvoru. 11Onezim1:11 “Onezim” znači “koristan”. ti nekoć nije bio od koristi, ali sada je i tebi i meni vrlo koristan. 12Šaljem ti ga natrag, a s njime odlazi i moje srce.

13Htio sam ga zadržati ovdje da mi umjesto tebe služi u okovima koje nosim zbog evanđelja. 14Ali nisam ništa htio učiniti bez tvojega pristanka jer ne želim da to dobročinstvo učiniš prisilno, već dragovoljno. 15Moglo bi se reći da je Onezim od tebe nakratko otišao zato da ga zauvijek dobiješ 16—ne više kao roba, nego kao ljubljenoga brata. Meni je osobito drag, a koliko će tek tebi biti—i kao rob i kao brat u Gospodinu.

17Ako dakle mene smatraš drugom, primi ga kao da mene primaš. 18Ako te je u čemu oštetio ili ti je dužan, upiši to meni na račun. 19Ja ću ti platiti—ja, Pavao, za to osobno jamčim svojim potpisom. A ne moram ni spominjati da mi duguješ sebe!

20Dragi brate, učini mi tu uslugu, Gospodinu za ljubav. Okrijepi moje srce u Kristu! 21Pišem ovo posve uvjeren u tvoju poslušnost. Znam da ćeš učiniti i više nego što te molim.

22Molim te, pripravi mi gostinsku sobu jer se nadam da će Bog uslišiti vaše molitve i dati da vam uskoro dođem.

Posljednji pozdravi

23Pozdravljaju te Epafra, koji je zbog Krista Isusa sa mnom u zatvoru, 24te moji suradnici Marko, Aristarh, Dema i Luka.

25Neka je milost našega gospodina Isusa Krista s vašim duhom.