Hechos 2 – NVI & CRO

Nueva Versión Internacional

Hechos 2:1-47

El Espíritu Santo desciende en Pentecostés

1Cuando llegó el día de Pentecostés, estaban todos juntos en el mismo lugar. 2De repente, vino del cielo un ruido como el de una violenta ráfaga de viento y llenó toda la casa donde estaban reunidos. 3Aparecieron entonces unas lenguas como de fuego que se repartieron y se posaron sobre cada uno de ellos. 4Todos fueron llenos del Espíritu Santo y comenzaron a hablar en diferentes lenguas, según el Espíritu les concedía expresarse.

5Estaban de visita en Jerusalén judíos piadosos, procedentes de todas las naciones de la tierra. 6Al oír aquel bullicio, muchos corrieron al lugar y quedaron todos pasmados porque cada uno los escuchaba hablar en su propio idioma. 7Desconcertados y maravillados, decían: «¿No son galileos todos estos que están hablando? 8¿Cómo es que cada uno de nosotros los oye hablar en su lengua materna? 9Partos, medos y elamitas; habitantes de Mesopotamia, de Judea y de Capadocia, del Ponto y de la provincia de Asia, 10de Frigia y de Panfilia, de Egipto y de las regiones de Libia cercanas a Cirene; visitantes llegados de Roma; 11judíos y convertidos al judaísmo; cretenses y árabes: ¡todos por igual los oímos proclamar en nuestra propia lengua las maravillas de Dios!».

12Desconcertados y perplejos, se preguntaban: «¿Qué quiere decir esto?». 13Otros se burlaban y decían: «Lo que pasa es que están borrachos».

Pedro se dirige a la multitud

14Entonces Pedro, con los once, se puso de pie y dijo a voz en cuello: «Compatriotas judíos y todos ustedes que están en Jerusalén, déjenme explicarles lo que sucede; presten atención a lo que voy a decir. 15Estos no están borrachos, como suponen ustedes. ¡Apenas son las nueve de la mañana!2:15 son las nueve de la mañana. Lit. es la hora tercera del día. 16En realidad lo que pasa es lo que anunció el profeta Joel:

17»“Sucederá que en los últimos días —dice Dios—,

derramaré mi Espíritu sobre todo ser humano.

Los hijos y las hijas de ustedes profetizarán,

tendrán visiones los jóvenes

y sueños los ancianos.

18En esos días derramaré mi Espíritu

aun sobre mis siervos y mis siervas,

y profetizarán.

19Arriba en el cielo y abajo en la tierra mostraré prodigios:

sangre, fuego y nubes de humo.

20El sol se convertirá en tinieblas

y la luna en sangre

antes que llegue el día del Señor,

día grande y esplendoroso.

21Y todo el que invoque el nombre del Señor será salvo”.2:21 Jl 2:28-32.

22»Pueblo de Israel, escuchen esto: Jesús de Nazaret fue un hombre acreditado por Dios ante ustedes con milagros, señales y prodigios, los cuales realizó Dios entre ustedes por medio de él, como bien lo saben. 23Este fue entregado según el determinado propósito y el previo conocimiento de Dios; y por medio de gente malvada, ustedes lo mataron, clavándolo en la cruz. 24Sin embargo, Dios lo resucitó, librándolo de las angustias de la muerte, porque era imposible que la muerte lo mantuviera bajo su dominio. 25En efecto, David dijo de él:

»“Veía yo al Señor siempre delante de mí;

porque él está a mi derecha,

nada me hará caer.

26Por eso mi corazón se alegra y canta con gozo mi lengua;

mi cuerpo también vivirá en esperanza.

27No dejarás que mi vida termine en los dominios de la muerte;2:27 los dominios de la muerte. Lit. Hades; también en v. 31.

no permitirás que tu santo sufra corrupción.

28Me has dado a conocer los caminos de la vida;

me llenarás de alegría en tu presencia”.2:28 Sal 16:8-11.

29»Hermanos, permítanme hablarles con franqueza acerca del patriarca David, quien murió y fue sepultado, y cuyo sepulcro está entre nosotros hasta el día de hoy. 30Era profeta y sabía que Dios le había prometido bajo juramento poner en el trono a uno de sus descendientes.2:30 Sal 132:11. 31Fue así como previó lo que iba a suceder. Refiriéndose a la resurrección del Cristo, afirmó que Dios no dejaría que su vida terminara en los dominios de la muerte ni que su fin fuera la corrupción. 32A este Jesús, Dios lo resucitó y de ello todos nosotros somos testigos. 33Exaltado a la derecha de Dios y, habiendo recibido del Padre el Espíritu Santo prometido, ha derramado esto que ustedes ahora ven y oyen. 34David no subió al cielo, y sin embargo declaró:

»“Dijo el Señor a mi Señor:

‘Siéntate a mi derecha,

35hasta que ponga a tus enemigos

por debajo de tus pies’ ”.2:35 Sal 110:1.

36»Por tanto, que todo Israel esté bien seguro de que este Jesús, a quien ustedes crucificaron, Dios lo ha hecho Señor y Cristo».

37Cuando oyeron esto, todos se sintieron profundamente conmovidos y dijeron a Pedro y a los otros apóstoles:

—Hermanos, ¿qué debemos hacer?

38—Arrepiéntase y bautícese cada uno de ustedes en el nombre de Jesucristo para perdón de sus pecados —contestó Pedro—, y recibirán el don del Espíritu Santo. 39En efecto, la promesa es para ustedes, para sus hijos y para todos los que están lejos; es decir, para todos aquellos a quienes el Señor, nuestro Dios, llame.

40Y con muchas otras palabras les exhortaba insistentemente:

—¡Sálvense de esta generación perversa!

La comunidad de los creyentes

41Así, pues, los que recibieron su mensaje fueron bautizados y aquel día se unieron a la iglesia unas tres mil personas. 42Se mantenían firmes en la enseñanza de los apóstoles, en la comunión, en el partimiento del pan y en la oración. 43Todos estaban asombrados por los muchos prodigios y señales que realizaban los apóstoles. 44Todos los creyentes estaban juntos y tenían todo en común: 45vendían sus propiedades y posesiones, y compartían sus bienes entre sí según la necesidad de cada uno. 46No dejaban de reunirse unánimes en el Templo ni un solo día. De casa en casa partían el pan y compartían la comida con alegría y generosidad, 47alabando a Dios y disfrutando de la estimación general del pueblo. Y cada día el Señor añadía al grupo los que iban siendo salvos.

Knijga O Kristu

Djela Apostolska 2:1-47

Silazak Svetoga Duha

1Na Pedesetnicu, sedam tjedana nakon Isusova uskrsnuća, svi su bili okupljeni na istomu mjestu. 2Odjednom se začuje šum s neba, poput silnoga vihora, te ispuni kuću u kojoj su bili. 3Pojave se zatim plameni jezici te se razdijele i siđu na njih—na svakoga po jedan. 4Svi nazočni napune se Svetoga Duha i počnu govoriti drugim jezicima, kako je komu Duh davao govoriti.

5A u Jeruzalemu su u to doba boravili pobožni Židovi koji su došli iz svakog naroda pod nebom. 6Kad začuju huk vjetra, dotrče vidjeti što se zbiva i zaprepaste se—jer svatko od njih čuo je vjernike kako govore na njegovu jeziku.

7Iznenađeni i zadivljeni, pitali su: “Nisu li svi ti ljudi što govore Galilejci? 8Kako ih onda svatko od nas čuje na svojemu materinskom jeziku? 9Ima nas ovdje Parta, Međana, Elamljana, žitelja Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Male Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene. Ima Rimljana koji su u prolazu, 11Židova i obraćenika na židovsku vjeru, Krećana i Arapa, a svi mi čujemo te ljude kako na našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima!” 12Stajali su zaprepašteni i pitali jedni druge: “Što bi to moglo značiti?” 13Drugi su se pak rugali: “Pijani su od slatkoga vina!”

Petar propovijeda mnoštvu

14Tada istupi Petar s jedanaestoricom apostola i glasno reče mnoštvu: “Poslušajte me, Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu! Znajte: 15nisu ovi ljudi pijani kao što mislite. Pa tko se još opija u devet sati ujutro?2:15 U grčkome: tek je treća ura dana. 16To što vidite ostvarenje je proročanstva proroka Joela:

17‘U posljednje ću vrijeme’, veli Gospodin,

‘izliti svojega Duha na sve ljude.

Vaši sinovi i kćeri će proricati,

vaši mladići će imati viđenja, a starci sne.

18U te ću dane izliti svojega Duha

na svoje sluge i sluškinje

te će oni proricati.

19Dat ću čudesa na nebesima

i znakove na zemlji:

krv, oganj i sukljanje dima.

20Sunce će se pretvoriti u tamu,

a mjesec postati krvavocrven

prije nego što dođe velik i slavan Dan Gospodnji.

21I tko god zazove Gospodnje ime,

bit će spašen.’2:17-21 Joel 3:1-5.

22Čujte me, Izraelci! Bog je pred vama potvrdio Isusa Nazarećanina silnim djelima i čudesnim znacima koje je, kao što znate, činio. 23Vi ste ipak postupili prema unaprijed odlučenomu Božjem naumu: bezbožničkom ste ga rukom raspeli na križ i pogubili. 24Ali Bog ga je oslobodio grozote smrti i uskrisio ga u život jer smrt nije mogla njime vladati. 25Kralj David za njega je rekao:

‘Znam da je Gospodin uvijek sa mnom

jer uvijek stoji pokraj mene da ne posrnem.

26Stoga mi se srce raduje,

a jezik kliče od veselja.

Tijelo mi spokojno počiva.

27Jer nećeš ostaviti moju dušu među mrtvima2:27 U grčkome: u podzemlju.

ni dopustiti da tvoj svetac istrune.

28Pokazao si mi put života.

Tvoja će me nazočnost ispuniti radošću.’2:25-28 Psalam 16:8-11.

29Braćo draga, s punim pouzdanjem tvrdim: David time nije mislio na sebe—jer on je odavno umro, pokopan je i grob mu je do danas ovdje. 30Ali David je bio prorok i znao je da se Bog zakleo jednoga od njegovih potomaka posaditi na njegovo prijestolje kao Mesiju. 31On je to unaprijed vidio i pretkazao Mesijino uskrsnuće. Rekao je da mu ‘duša neće ostati među mrtvima’ i da mu tijelo neće ‘istrunuti’.

32To proročanstvo govori o Isusu. Njega je Bog uskrisio—svi smo tomu svjedoci. 33On sada sjedi na najuzvišenijemu mjestu u nebu, Bogu zdesna. I Otac mu je, kao što je i obećao, dao Svetoga Duha da ga izlije na nas. Danas to čujete i vidite. 34Jer David nikada nije uznesen u nebo, a ipak je rekao:

‘Gospodin je rekao mojem Gospodinu:

Sjedni mi s desne strane

35dok ti ne bacim pod noge tvoje neprijatelje.’2:34-35 Psalam 110:1.

36Neka dakle pouzdano znade sav Izrael da je Bog tog Isusa kojega ste raspeli učinio i Gospodinom i Mesijom!”

37Te su ih riječi duboko potresle. Upitaju zato Petra i ostale apostole: “Braćo, što da učinimo?”

38Petar im odgovori: “Obratite se Bogu i krstite se u ime Isusa Krista da vam grijesi budu oprošteni pa ćete primiti dar Svetoga Duha. 39To je obećanje vama i vašoj djeci, pa čak i onima izdaleka koje naš Gospodin Bog pozove.” 40Zatim je još dugo propovijedao zaklinjući i opominjući ih: “Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja!”

41Oni povjeruju njegovim riječima i krste se. Tako se u taj dan Crkvi pridružilo oko tri tisuće duša. 42Bili su postojani u apostolskome učenju, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvi.

Okupljanje vjernika

43Sve je zahvatilo strahopoštovanje jer su apostoli činili mnoga čudesa i znakove. 44Koji su prigrlili vjeru, živjeli su u zajedništvu i sve su dijelili. 45Prodavali su imanja i dijelili svakome prema potrebi. 46Svaki su dan jednodušno i postojano hrlili u Hram na bogoštovlje te se sastajali po kućama da lome kruh radosno i prostodušno, 47hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. A Bog je svednevice zajednici pripajao nove spasenike.