요한복음 10 – KLB & CRO

Korean Living Bible

요한복음 10:1-42

선한 목자

110:1 암시됨.예수님은 계속해서 말씀하셨다. “내가 분명히 너희에게 말한다. 문 으로 양의 우리에 들어가지 않고 다른 데로 넘어가는 사람은 도둑이며 강도이다.

2문으로 들어가는 사람은 양의 목자이다.

3문지기는 그에게 문을 열어 주고 양들은 목자의 음성을 알아듣는다. 그리고 목자는 자기 양들의 이름을 하나하나 불러서 데리고 나간다.

4양떼를 다 불러낸 후에 목자가 앞서 가면 양들은 그의 음성을 알고 뒤따라간다.

5그러나 양들은 낯선 사람의 음성은 모르기 때문에 따라가지 않고 피해서 달아난다.”

6예수님은 그들에게 이 비유를 말씀해 주셨으나 그들은 예수님의 말씀이 무엇을 뜻하는지 이해하지 못했다.

7그래서 예수님은 다시 말씀하셨다. “내가 너희에게 분명히 말한다. 나는 양의 문이다.

8나보다 먼저 온 사람은 모두 도둑이며 강도이다. 그러므로 양들이 그들의 말을 듣지 않았다.

9나는 문이다. 누구든지 나를 통해 들어가면 구원을 받고 마음대로 드나들며 꼴을 얻을 것이다.

10도둑이 오는 것은 양을 훔쳐다가 죽여 없애려는 것뿐이다. 그러나 내가 온 것은 양들이 생명을 얻되 더욱 풍성히 얻도록 하기 위해서이다.

11나는 선한 목자이다. 선한 목자는 양을 위해 자기 생명을 바친다.

12삯꾼은 목자가 아니고 양도 자기 양이 아니므로 이리가 오는 것을 보면 양을 버리고 달아난다. 그래서 이리가 양들을 물어가고 양떼를 흩어 버린다.

13그가 달아나는 것은 삯꾼이므로 양들에게 관심이 없기 때문이다.

14나는 선한 목자이다. 나는 내 양을 알고 내 양도 나를 안다.

15이것은 아버지께서 나를 아시고 내가 아버지를 아는 것과 같다. 그래서 나는 양들을 위해 내 생명을 버린다.

16또 내게는 우리 안에 들어 있지 않은 다른 양들도 있다. 나는 그들을 데려와야 한다. 그 양들도 내 음성을 듣고 한 목자 아래서 한 무리가 될 것이다.

17아버지께서 나를 사랑하시는 이유는 내가 생명을 다시 얻으려고 내 생명을 버리기 때문이다.

18이 생명을 내게서 빼앗아 갈 자는 없지만 내가 스스로 버린다. 나에게는 생명을 버릴 권한도 있고 다시 가질 권한도 있다. 이것은 내 아버지에게서 받은 10:18 원문에는 ‘계명’특권이다.”

19이 말씀 때문에 유대인들 사이에 또 의견이 엇갈렸다.

20그들 중 많은 사람이 “그는 귀신 들려 미쳤는데 어째서 그 사람의 말을 듣고 있소?” 하였고

21또 어떤 사람들은 “이것은 귀신 들린 사람의 말이 아니오. 귀신이 어떻게 소경의 눈을 뜨게 할 수 있겠소?” 하였다.

분명히 말해 주시오

22예루살렘에 10:22 주전 168년에 시리아 왕 안티오코스 에피파네스가 예루살렘에 제우스의 제단을 쌓아 성전을 더럽혔는데 주전 164년 기슬르월 (태양력 11-12월) 25일에 마카비가의 유다가 예루살렘을 탈환하고 더럽혀진 성전을 깨끗이 하여 헌당한 일을 기념하 8일동안의절기.수전절이 되었는데 때는 겨울이었다.

23예수님은 성전 구내에 있는 솔로몬 행각을 거닐고 계셨다.

24그러자 유대인들이 예수님을 둘러싸고 “당신은 언제까지 우리를 10:24 또는 ‘초조하게’궁금하게 할 셈이오? 당신이 그리스도라면 분명히 말해 주시오” 하였다.

25그래서 예수님은 그들에게 이렇게 대답하셨다. “내가 이미 말했어도 너희는 믿지 않고 있다. 내가 아버지의 이름으로 하고 있는 이 일들이 나를 증거하고 있다.

26그러나 너희는 내 양이 아니므로 나를 믿지 않는다.

27내 양은 내 음성을 알아듣고 나는 그들을 알며 그들은 나를 따른다.

28내가 그들에게 영원한 생명을 준다. 그래서 그들은 영원히 멸망하지 않을 것이며 아무도 그들을 내 손에서 빼앗아 갈 수 없을 것이다.

29그들을 나에게 주신 아버지는 그 무엇보다도 위대하신 분이시므로 아버지의 손에서 그들을 빼앗아 갈 자가 없다.

30나와 아버지는 하나이다.”

31그러자 유대인들이 다시 돌을 들어 예수님을 치려고 하였다.

32그때 예수님이 그들에게 “내가 10:32 또는 ‘아버지께로말미암아’아버지의 지시에 따라 여러 가지 좋은 일을 너희에게 많이 했는데 무엇 때문에 나를 돌로 치려고 하느냐?” 하고 물으셨다.

33유대인들이 예수님께 “그런 일 때문에 우리가 당신을 돌로 치려는 것이 아니라 당신이 하나님을 모독하기 때문이오. 당신은 사람이면서도 하나님인 체한단 말이오!” 하고 대답하자

34예수님이 그들에게 말씀하셨다. “너희 율법에 10:34 시82:6‘나는 너희가 신들이라고 말하였다’ 라고 기록되어 있지 않느냐?

35하나님의 말씀을 받은 사람들을 신이라고 하였으니 성경 말씀은 없앨 수 없다.

36아버지께서 거룩하게 하여 세상에 보내신 내가 ‘나는 하나님의 아들이다’ 하고 말했다고 해서 어떻게 너희가 ‘당신은 하나님을 모독하고 있소’ 라고 말할 수 있느냐?

37내가 만일 아버지의 일을 하지 않으면 나를 믿지 말아라.

38그러나 내가 아버지의 일을 하거든 나는 믿지 않더라도 그 일만은 믿어라. 그러면 너희가 아버지께서 내 안에 계시고 내가 아버지 안에 있는 것을 확실히 알게 될 것이다.”

39유대인들이 또다시 예수님을 잡으려고 하였으나 예수님은 그들의 손에서 벗어나 피하셨다.

40예수님은 요한이 처음 10:40 또는 ‘침례’세례를 주던 요단강 건너편으로 다시 가서 거기에 머무르셨다.

41그러자 많은 사람들이 예수님에게 모여들었다. 그들은 “요한이 아무 기적도 행하지 않았지만 그가 이분에 대하여 말한 것은 모두 사실이었어” 하고 말했으며

42많은 사람들이 그 곳에서 예수님을 믿었다.

Knijga O Kristu

Ivan 10:1-42

Dobri pastir i njegove ovce

1“Zaista vam kažem, svatko tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego se šulja preko zida, sigurno je lopov i razbojnik. 2Jer pastir ulazi na vrata. 3Njemu vratar otvara vrata, a ovce slušaju njegov glas i dolaze mu. On svoje ovce zove imenom te ih izvodi van. 4Ide pred njima, a one ga slijede jer mu poznaju glas. 5Za strancem neće poći, već će od njega pobjeći jer ne poznaju glas tuđinca.”

6Oni koji su čuli tu Isusovu prispodobu nisu shvatili što je njome htio reći. 7Zato im ju on objasni: “Zaista vam kažem, ja sam vrata ovcama. 8Svi koji su došli prije mene bili su lopovi i razbojnici. Ali prave ih ovce nisu poslušale. 9Ja sam vrata. Koji su ušli kroz vrata, bit će spašeni, ulazit će i izlaziti te nalaziti zelenu pašu. 10Nakana je lopova da ukrade, zakolje i uništi. Ja sam došao da dadem vječni život, i to da ga imaju u izobilju.

11Ja sam dobri pastir. Dobri pastir daje svoj život za ovce. 12Najamnik će pobjeći i napustiti ovce kad vidi da dolazi vuk jer nisu njegove i jer on nije njihov pastir. Vuk ih onda grabi i razgoni stado. 13Najamnik bježi jer je unajmljen i ne mari za ovce.

14Ja sam dobri pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene, 15kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. Ja dajem svoj život za ovce. 16Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih mi valja dovesti. One će čuti moj glas, pa će tako biti jedno stado s jednim pastirom.

17Otac me voli jer dajem svoj život da bih ga opet mogao uzeti. 18Nitko mi ga ne može oduzeti bez mojega pristanka; dobrovoljno dajem svoj život. Imam vlast dati ga i uzeti ga natrag. Tu mi je zapovijed dao Otac.”

19Kad to reče, Židovi opet ostanu podijeljenih mišljenja. 20Neki su govorili: “Opsjednut je zloduhom i luduje. Čemu slušati takvog čovjeka?” 21“Ne govori kao da je opsjednut”, govorili su drugi. “Zar bi zloduh mogao slijepcu vratiti vid?”

Isus tvrdi da je Božji Sin

22U Jeruzalemu bijaše zima. Svetkovao se blagdan Posvete Hrama. 23Isus je prolazio Salomonovim trijemom u Hramu. 24Opkole ga židovski vođe i upitaju ga: “Dokle ćeš nas držati u nedoumici? Ako si ti Krist, otvoreno nam to reci!”

25“Već sam vam rekao pa mi niste vjerovali”, odgovori im Isus. “Dokaz su djela koja činim u ime svojeg Oca. 26Ali vi mi ne vjerujete jer niste od mojega stada. 27Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem i one me slijede. 28Dajem im vječni život te neće nikad propasti. Nitko ih neće oteti iz moje ruke. 29Otac moj, koji mi ih je dao, je jači od svih. Zato ih nitko ne može ugrabiti iz Očeve ruke. 30Ja i Otac jedno smo.”

31Tada židovski vođe opet pograbe kamenje da ga kamenuju. 32Isus im reče: “Po Božjemu sam nalogu učinio mnoga dobra djela da pomognem narodu. Za koje me od tih djela želite kamenovati?”

33“Ne činimo to zbog dobrih djela,” odgovore oni, “već zbog svetogrđa. Običan si čovjek, a praviš se Bogom!”

34“Ne piše li u vašem Zakonu: ‘Ja rekoh, vi ste bogovi!’”10:34 Psalam 82:6. Isus je Židovima govorio na hebrejskome. Riječ elohim u ovome je kontekstu osim bogovi mogla značiti i suci. odgovori on. 35“Ako dakle Sveto pismo, koje se ne može promijeniti, bogovima naziva ljude kojima je upućena Božja riječ, 36zašto meni, koga je Otac poslao u svijet i posvetio, kažete da hulim zato što kažem: ‘Sin sam Božji’? 37Nemojte mi vjerovati ako ne činim djela svojega Oca. 38Ali ako ih činim, vjerujte barem tim djelima kad već meni ne vjerujete. Uvjerite se da je Otac u meni i ja u njemu.”

39Tada ga opet pokušaju uhvatiti, no on im umakne. 40Prijeđe na drugu stranu Jordana, na mjesto gdje je prije Ivan krstio, i ondje ostane. 41Mnogi pođu za njim. “Ivan nije činio čudesa,” govorili su ljudi među sobom, “ali sve što je prorekao za ovog čovjeka bila je istina.” 42I mnogi ondje povjeruju u njega.