1Follow after charity, and desire spiritual gifts, but rather that ye may prophesy. 2For he that speaketh in an unknown tongue speaketh not unto men, but unto God: for no man understandeth him; howbeit in the spirit he speaketh mysteries. 3But he that prophesieth speaketh unto men to edification, and exhortation, and comfort. 4He that speaketh in an unknown tongue edifieth himself; but he that prophesieth edifieth the church. 5I would that ye all spake with tongues, but rather that ye prophesied: for greater is he that prophesieth than he that speaketh with tongues, except he interpret, that the church may receive edifying. 6Now, brethren, if I come unto you speaking with tongues, what shall I profit you, except I shall speak to you either by revelation, or by knowledge, or by prophesying, or by doctrine? 7And even things without life giving sound, whether pipe or harp, except they give a distinction in the sounds, how shall it be known what is piped or harped? 8For if the trumpet give an uncertain sound, who shall prepare himself to the battle? 9So likewise ye, except ye utter by the tongue words easy to be understood, how shall it be known what is spoken? for ye shall speak into the air. 10There are, it may be, so many kinds of voices in the world, and none of them is without signification. 11Therefore if I know not the meaning of the voice, I shall be unto him that speaketh a barbarian, and he that speaketh shall be a barbarian unto me. 12Even so ye, forasmuch as ye are zealous of spiritual gifts, seek that ye may excel to the edifying of the church. 13Wherefore let him that speaketh in an unknown tongue pray that he may interpret. 14For if I pray in an unknown tongue, my spirit prayeth, but my understanding is unfruitful. 15What is it then? I will pray with the spirit, and I will pray with the understanding also: I will sing with the spirit, and I will sing with the understanding also. 16Else when thou shalt bless with the spirit, how shall he that occupieth the room of the unlearned say Amen at thy giving of thanks, seeing he understandeth not what thou sayest? 17For thou verily givest thanks well, but the other is not edified. 18I thank my God, I speak with tongues more than ye all: 19Yet in the church I had rather speak five words with my understanding, that by my voice I might teach others also, than ten thousand words in an unknown tongue. 20Brethren, be not children in understanding: howbeit in malice be ye children, but in understanding be men. 21In the law it is written, With men of other tongues and other lips will I speak unto this people; and yet for all that will they not hear me, saith the Lord. 22Wherefore tongues are for a sign, not to them that believe, but to them that believe not: but prophesying serveth not for them that believe not, but for them which believe. 23If therefore the whole church be come together into one place, and all speak with tongues, and there come in those that are unlearned, or unbelievers, will they not say that ye are mad? 24But if all prophesy, and there come in one that believeth not, or one unlearned, he is convinced of all, he is judged of all: 25And thus are the secrets of his heart made manifest; and so falling down on his face he will worship God, and report that God is in you of a truth. 26How is it then, brethren? when ye come together, every one of you hath a psalm, hath a doctrine, hath a tongue, hath a revelation, hath an interpretation. Let all things be done unto edifying. 27If any man speak in an unknown tongue, let it be by two, or at the most by three, and that by course; and let one interpret. 28But if there be no interpreter, let him keep silence in the church; and let him speak to himself, and to God. 29Let the prophets speak two or three, and let the other judge. 30If any thing be revealed to another that sitteth by, let the first hold his peace. 31For ye may all prophesy one by one, that all may learn, and all may be comforted. 32And the spirits of the prophets are subject to the prophets. 33For God is not the author of confusion, but of peace, as in all churches of the saints. 34Let your women keep silence in the churches: for it is not permitted unto them to speak; but they are commanded to be under obedience, as also saith the law. 35And if they will learn any thing, let them ask their husbands at home: for it is a shame for women to speak in the church. 36What? came the word of God out from you? or came it unto you only? 37If any man think himself to be a prophet, or spiritual, let him acknowledge that the things that I write unto you are the commandments of the Lord. 38But if any man be ignorant, let him be ignorant. 39Wherefore, brethren, covet to prophesy, and forbid not to speak with tongues. 40Let all things be done decently and in order.
Darovi govora u jezicima i prorokovanja
1Težite za ljubavlju! Žarko čeznite za duhovnim darovima, posebice za prorokovanjem! 2Jer tko govori u jezicima, Bogu govori; nitko ga, naime, ne razumije jer Duhom govori tajanstvene stvari. 3Tko prorokuje, međutim, govori ljudima: pomaže im da se izgrađuju u Gospodinu, hrabri ih i tješi. 4Tko govori u jezicima, izgrađuje sebe u Gospodinu, ali tko prorokuje, izgrađuje Crkvu.
5Želio bih da svi govorite u jezicima, ali još više da prorokujete. Jer tko prorokuje, veći je od onoga tko govori u drugim jezicima, osim ako to protumači za izgradnju Crkve.
6Draga braćo, kad bih došao i govorio vam drugim jezicima, od kakve bi vam to bilo koristi ako vam ne bih priopćio ni kakvo otkrivenje, ni znanje, ni proroštvo, ni pouku? 7Čak i ako beživotna glazbala—flauta ili lira—ne daju od sebe razgovijetna glasa, kako ćete razabrati što izvode? 8Ili ako trublja ne dade jasna glasa, kako će vojnici znati da se treba spremiti za boj? 9Također, govorite li tuđim jezikom, nerazumljivo, tko će razabrati što govorite? Bit će kao da govorite u vjetar.
10Na svijetu ima toliko različitih jezika i oni koji ih razumiju odlično se na njima sporazumijevaju. 11Ali meni ne znače ništa. Neću razumjeti ljude koji mi tim jezicima govore niti će oni razumjeti mene. 12Kad već tako silno čeznete za duhovnim darovima, molite Boga da vam dade one koji će biti na izgradnju cijeloj Crkvi.
13Zato onaj koji govori jezike, neka moli i za dar tumačenja kako bi ljudima mogao reći i značenje poruke koju je u jezicima dobio. 14Jer ako se molim na jeziku koji ne razumijem, moj se duh moli, ali moj um u tome ne sudjeluje.
15Što mi je dakle činiti? Molit ću se duhom, ali također i umom, riječima koje razumijem. Pjevat ću hvalospjeve duhom, ali i umom. 16Jer ako se moliš Bogu samo duhom, kako će oni koji ne razumiju što govoriš s tobom slaviti Boga te reći “Amen” na tvoju molitvu? 17Izricat ćeš divne hvalospjeve, ali oni drugima neće biti na izgradnju.
18Ja, hvala Bogu, govorim u drugim jezicima više od svih vas. 19Ali na crkvenome sastanku draže mi je izgovoriti pet razumljivih riječi, da i druge poučim, nego izreći bezbroj riječi na drugim jezicima.
20Ne budite, draga braćo i sestre, poput djece u razboritosti glede toga, nego budite djeca po zloći, a zreli pameću. 21U Svetome pismu piše da je Gospodin rekao:
“Govorit ću svom narodu
nepoznatim jezicima
i kroz usne tuđinaca.
Ali čak me ni tada
neće poslušati.”14:21 Izaija 28:11-12.
22Drugi jezici dakle nisu znak zbog kojega će nevjerni povjerovati nego ih ostavlja u nezanju.
Ali proroštvo navodi nevjernike da vjeruju. 23Govore li, primjerice, na crkvenome sastanku svi u drugim jezicima, a uđu nevjernici ili tko neupućen u te stvari, pomislit će da ste poludjeli. 24Ali ako svi prorokujete, a uđe koji nevjernik ili neupućen čovjek, shvatit će da je grešnik i vaše će ga riječi osuditi. 25Dok bude slušao, tajne njegova srca bit će razotkrivene te će pasti na koljena i pokloniti se Bogu i priznati: “Bog je zaista među vama!”
Poziv na red tijekom bogoslužja
26Braćo i sestre, kad se dakle sastanete, netko će imati hvalospjev, netko pouku, netko otkrivenje koje mu je Bog dao, netko će govoriti nepoznatim jezikom, a netko će to tumačiti. Ali sve što činite mora svima biti na izgradnju u Gospodinu. 27Neka nepoznatim jezikom govore samo dvoje ili troje, i to jedan po jedan, a netko neka tumači što govore. 28Ako pak nema nikoga tko bi to znao protumačiti, neka taj šuti u Crkvi i govori samo sebi i Bogu.
29Neka prorokuje samo dvoje ili troje, a zatim neka drugi prosuđuju njihovu poruku. 30Ali ako za čijeg prorokovanja tko drugi dobije objavu od Boga, prvi neka ušuti. 31Tako ćete, jedan po jedan, svi moći prorokovati, da svi budu poučeni i ohrabreni. 32Upamtite da oni koji prorokuju vladaju svojim proročkim duhovima te mogu čekati svoj red. 33Jer Bog nije Bog nereda, nego Bog mira.
Kao i u svim ostalim crkvama, 34žene neka šute na sastancima. Nije im dopušteno govoriti. Neka se u svezi s tim pokore odredbama Zakona. 35Imaju li pitanja, neka doma pitaju svoje muževe jer nije primjereno da žene govore na crkvenim sastancima.
36Mislite li da spoznaja Božje riječi počinje i završava s vama Korinćanima? Jako se varate. 37Tvrdi li tko od vas da je prorok ili da je obdaren duhom, treba znati da je ovo što vam pišem zapovijed samoga Gospodina. 38Tko to ne priznaje, ni Gospodin njega neće priznati.14:38 U nekim rukopisima: Ne znate li to, ostanite u neznanju.
39Zato, braćo i sestre, čeznite za darom prorokovanja i ne branite govoriti drugim jezicima. 40Ali neka sve bude primjereno i uredno.
