Dva svjedoka
1Dobio sam zatim štap za mjerenje nalik trski i rečeno mi je: “Izmjeri Božji hram i žrtvenike te prebroji klanjatelje u njemu! 2Ali ne mjeri vanjsko dvorište hrama jer je ono predano poganima. Gazit će svetim gradom četrdeset dva mjeseca. 3A dvojici svojih svjedoka dat ću moć te će oni, odjeveni u kostrijet, prorokovati tih tisuću dvjesto šezdeset dana.”
4Njih su dvojica dvije masline i dva svijećnjaka koji stoje pred Gospodarom sve zemlje. 5Pokuša li im tko nauditi, iz usta im sukne oganj i proždre neprijatelja. Tko im god pokuša nauditi, mora umrijeti. 6Oni imaju vlast zatvoriti nebo da kiša ne padne koliko prorokuju. Imaju vlast pretvoriti rijeke i mora u krv te udariti zemlju pošasti kakvom žele i koliko žele.
7Kad dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer koja iziđe iz Bezdana zaratit će protiv njih. Pobijedit će ih i ubiti. 8Njihova će tijela ležati na glavnome trgu velikoga grada koji nazivaju Sodomom i Egiptom, u kojemu je raspet njihov Gospodin. 9Tri i pol dana svi će narodi, plemena i puci dolaziti da gledaju njihova trupla i nikome neće dati da ih polože u grob. 10Stanovnici zemlje radovat će se i veseliti zbog njihove nesreće i darivati jedni druge da proslave smrt te dvojice koji su im zadavali muke.
11Ali nakon tri i pol dana, Božji životni Duh uđe u njih i oni ustanu! Silan strah obuzme one koji su to promatrali. 12S neba tada zaori snažan glas: “Uziđite ovamo!” I pred očima svojih neprijatelja oni uziđu u nebo.
13Istog časa nastane silan potres koji uništi desetinu grada. Sedam tisuća ljudi pogine u njemu. A sve preživjele spopadne užas te odaju slavu nebeskome Bogu.
14Druga strahota prođe, ali za njom, evo, dolazi još jedna!
Sedma trublja: treća strahota
15Zatrubi sedmi anđeo. U nebu se začuju silni glasovi: “U svem je svijetu uspostavljeno kraljevstvo našega Gospodina i njegova Krista i on će kraljevati u vijeke vjekova!”
16Tada dvadeset četiri starješine što sjede na prijestoljima ispred Boga padnu ničice i poklone se Bogu govoreći:
17“Zahvaljujemo ti, Gospodaru,
Bože Svemogući,
koji jesi i koji su oduvijek bio,
jer si uzeo u ruke svoju veliku moć
i zakraljio se.
18Narodi su se na tebe gnjevili,
ali sada je došlo vrijeme tvojega gnjeva.
Vrijeme je da sudiš mrtvima
i da nagradiš svoje sluge.
Nagradit ćeš svoje proroke, svoj sveti narod
i sve koji se boje tvojega imena,
od najmanjih do najvećih.
Uništit ćeš sve koji su naštetili zemlji.”
19U nebu se otvori Božji hram i pokaže se Kovčeg saveza u hramu. Udare munje, grmljavina, gromovi te nastane silan potres i velika tuča.
Shaidu biyu
1Aka ba ni ƙara kamar sandan awo aka kuma ce mini, “Tafi ka auna haikalin Allah da bagaden, ka kuma ƙirga waɗanda suke sujada a can. 2Sai dai kada ka haɗa da harabar waje; kada ka auna ta, domin an ba da ita ga Al’ummai. Za su tattaka birni mai tsarki har watanni 42. 3Zan kuma ba wa shaiduna nan biyu iko, za su kuwa yi annabci na kwanaki 1,260, saye da gwadon makoki.” 4Waɗannan su ne itatuwan zaitun biyu da kuma alkukai biyu da suke tsaye a gaban Ubangijin duniya. 5Duk wanda ya yi ƙoƙari yin musu lahani, wuta za tă fito daga bakunansu ta cinye abokan gābansu. Haka ne duk mai niyyar yin musu lahani zai mutu. 6Waɗannan mutane suna da iko su kulle sararin sama don kada a yi ruwan sama a lokacin da suke annabci; suna kuma da iko su juye ruwaye su zama jini su kuma bugi duniya da kowace irin annoba a duk lokacin da suke so.
7To, da suka gama shaidarsu, dabbar da takan fito daga Abis za tă kai musu hari, tă kuwa sha ƙarfinsu tă kuma kashe su. 8Gawawwakinsu za su kasance a kwance a titin babban birni, wanda a misalce ake kira Sodom da Masar, inda kuma aka gicciye Ubangijinsu. 9Kwana uku da rabi mutane daga kowace jama’a, kabila, harshe da kuma al’umma za su yi ta kallon gawawwakinsu su kuma ƙi binne su. 10Mazaunan duniya za su ƙyaface su kuma yi biki ta wurin aika kyautai wa juna, domin waɗannan annabawan nan biyu ne suka azabtar da mazaunan duniya.
11Amma bayan kwana uku da rabi ɗin numfashin rai daga Allah ya shige su, suka kuwa tashi tsaye, tsoro kuma ya kama waɗanda suka gan su. 12Sai suka ji wata babbar murya daga sama tana ce musu, “Ku hauro nan.” Suka kuwa haura zuwa sama cikin girgije, yayinda abokan gābansu suna kallo.
13A wannan sa’a aka yi wata babbar girgizar ƙasa kashi ɗaya bisa goma kuma na birnin ya rushe. Aka kashe mutane dubu bakwai a girgizar ƙasar, waɗanda suka tsira kuwa suka ji tsoro suka ɗaukaka Allah na sama.
14Kaito na biyu ya wuce; kaito na uku yana zuwa ba da daɗewa ba.
Ƙaho na bakwai
15Mala’ika na bakwai ya busa ƙahonsa, sai aka ji muryoyi masu ƙarfi a sama da suka ce,
“Mulkin duniya ya zama
mulkin Ubangijinmu da na Kiristinsa,
zai kuwa yi mulki har abada abadin.”
16Sai dattawan nan ashirin da huɗu da suke zaune a kursiyoyinsu a gaban Allah, suka fāɗi da fuskokinsu a ƙasa suka kuma yi wa Allah sujada, 17suna cewa,
“Muna maka godiya ya Ubangiji Allah, Maɗaukaki,
wanda yake a yanzu, shi ne kuma a dā,
domin ka karɓi ikonka mai girma
ka kuma fara mulki.
18Al’ummai suka yi fushi;
fushinka kuwa ya zo.
Lokaci ya yi don a shari’anta matattu,
da kuma don sākawa wa bayinka annabawa
da tsarkakanka da kuma su waɗanda suke girmama sunanka,
ƙarami da babba,
don kuma hallakar da waɗanda suka hallaka duniya.”
19Sa’an nan aka buɗe haikalin Allah da yake a sama, kuma a cikin haikalinsa aka ga akwatin alkawarinsa. Sai kuwa ga walƙiya, ƙararraki, tsawa, girgizar ƙasa, da kuma ƙanƙara masu girma.
