Marko 15 – CRO & OL

Knijga O Kristu

Marko 15:1-47

Isus pred Pilatom

(Mt 27:1-2, 11-14; Lk 23:1-5; Iv 18:28-38)

1Već rano ujutro sastanu se svećenički poglavari, starješine i pismoznanci—cijelo Veliko vijeće—te Isusa svežu i odvedu rimskome upravitelju Pilatu.

2Pilat ga upita: “Jesi li ti kralj Židova?”

“Ti to kažeš”, odgovori mu Isus.

3Svećenički ga poglavari optuže za mnoge zločine. 4Pilat ga ponovno upita: “Zar nemaš ništa na to reći? Gledaj kako te optužuju!” 5Isus mu više ništa ne odgovori, što je Pilata veoma začudilo.

Isusa osuđuju na smrt

(Mt 27:15-26; Lk 23:13-25; Iv 18:39—19:16)

6Bio je, međutim, običaj da rimski upravitelj svake godine o blagdanu Pashe pusti na slobodu jednoga židovskog zatvorenika kojega narod zatraži. 7U to je vrijeme jedan od zatvorenika bio Baraba, osuđen s drugim prevratnicima za ubojstvo u pobuni. 8Svjetina se počne okupljati pred Pilatom tražeći da, prema običaju, oslobodi jednog zatvorenika.

9“Hoćete li da oslobodim židovskoga kralja?” upita Pilat. 10Znao je, naime, da su ga svećenički poglavari predali sudu iz zavisti. 11Ali svećenički poglavari podjare svjetinu da zatraži slobodu za Barabu.

12“A što da onda učinim s ovim kojega nazivate kraljem Židova?”

13A oni opet poviču: “Raspni ga!”

14“Zbog čega?” upita Pilat. “Kakvo je zlo učinio?”

Ali oni su samo još glasnije vikali: “Raspni ga!”

15I tako Pilat, želeći ugoditi svjetini, oslobodi Barabu, a Isusa izbičuje i preda da ga raspnu.

Vojnici se izruguju Isusu

(Mt 27:27-31; Iv 19:2-3)

16Vojnici ga odvedu u palaču, u takozvani pretorij, i sazovu cijelu četu. 17Obuku ga u grimiz i ispletu krunu od trnja te mu stave na glavu. 18Pozdravljali su ga povicima: “Živio kralj Židova!” 19Udarali su ga štapom po glavi, pljuvali po njemu i padali na koljena da mu se “klanjaju”. 20Kad su mu se izrugali, skinu s njega grimiz, odjenu ga u njegovu odjeću i odvedu da ga raspnu.

Isusa raspinju na križ

(Mt 27:32-44; Lk 23:26-43; Iv 19:16-27)

21Natjeraju nekog prolaznika, Šimuna iz Cirene,15:21 Grad u sjevernoj Africi. koji se baš tada vraćao iz polja, da ponese Isusov križ (Šimun bijaše Aleksandrov i Rufov otac). 22Dovedu tako Isusa do mjesta zvanoga Golgota (što znači: “Lubanjsko mjesto”). 23Ponude mu vino s opojnim gorkim travama,15:23 U grčkome: sa smirnom. ali on nije htio piti. 24Kad su ga raspeli, bace kocku te tako razdijele među sobom njegovu odjeću.15:24 Psalam 22:19.

25Raspeli su ga u devet sati ujutro.15:25 U grčkome: A bijaše treća ura i raspeli su ga. 26Iznad njega je stajao natpis o njegovoj krivnji: “Kralj Židova”. 27S njime su raspeli i dvojicu prevratnika, jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva.15:27 U nekim je rukopisima dodan i 28. stih: Time se ispunilo ono što je zapisano u Svetom pismu: Тиме се испунило оно што је записано у Светом писму: “i među zlikovce bio ubrojen” 29Prolaznici su ga ružili i odmahivali glavom govoreći: “Možeš srušiti Hram i sam ga opet izgraditi u tri dana, je li? 30Spasi onda sebe i siđi s križa!”

31Slično su mu se rugali i svećenički poglavari i pismoznanci: “Spasio je druge, a sebe ne može spasiti! 32Mesija! Kralj Izraelov! Neka sada siđe s križa da vidimo, pa da vjerujemo!” Vrijeđali su ga čak i prevratnici raspeti skupa s njim.

Isusova smrt

(Mt 27:45-56; Lk 23:44-49; Iv 19:28-30)

33O podnevu po svoj zemlji nastane tama i potraje do tri ure.15:33 U grčkome: od šestoga do devetog sata, po rimskome računanju vremena prema kojemu je dan počinjao u šest sati ujutro. 34U tri sata Isus glasno poviče: “Eloi, Eloi, lema sabahtani!”, (što znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”)15:34 Vidjeti Psalam 22:1.

35“Zove Iliju!” rekoše neki od nazočnih kad su to čuli. 36A neki čovjek otrči uzeti spužvu te ju namoči u ocat i natakne na trsku te mu pruži piti. “Da vidimo hoće li doći Ilija i skinuti ga”, reče.

37A Isus još jedanput glasno krikne i izdahne.

38Nato se zastor u Hramu razdere napola od vrha do dna. 39Kad je rimski stotnik koji je stajao nasuprot Isusu vidio kako je izdahnuo, reče: “Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!”

40Bile su tu i žene koje su promatrale izdaleka—Marija iz Magdale, Marija, majka Jakova mlađega i Josije, te Saloma, 41koje su ga pratile i služile mu dok je bio u Galileji. S njim su došle u Jeruzalem.

Isusov ukop

(Mt 27:57-61; Lk 23:50-56; Iv 19:38-42)

42Sve se to događalo u petak, na dan Priprave, dan uoči Subote. Kad je pala večer, 43Josip iz Arimateje, ugledan član Velikoga vijeća koji je također iščekivao Božje kraljevstvo, odvaži se te uđe k Pilatu zatražiti Isusovo tijelo. 44Pilat se veoma začudi da je Isus već umro, pa pozove dežurnoga rimskog stotnika da ga upita je li mrtav. 45Stotnik odgovori da jest, pa Pilat preda Josipu Isusovo mrtvo tijelo. 46Josip kupi platna, skine Isusovo tijelo s križa, umota ga u platno i položi u grob isklesan u stijeni te na ulaz navali kamen. 47Marija iz Magdale i Marija majka Josijina gledale su kamo ga polažu.

O Livro

Marcos 15:1-47

Jesus perante Pilatos

(Mt 27.1-2, 11-14; Lc 23.1-5; Jo 18.28-38)

1De manhã cedo, os principais sacerdotes, os anciãos do povo, os especialistas na Lei e todo o conselho reuniram-se para discutir qual a medida a tomar de seguida. A sua decisão foi mandar Jesus amarrado a Pilatos, o governador romano.

2Pilatos perguntou-lhe: “És o rei dos judeus?”

Jesus respondeu: “Sim, é como tu dizes.”

3Então os principais sacerdotes começaram a acusá-lo de muitos crimes. 4Pilatos perguntou-lhe: “Porque não dizes nada? Que respondes a todas estas acusações que te são feitas?” 5Mas Jesus não adiantou palavra, para grande espanto de Pilatos.

Jesus condenado à morte

(Mt 27.15-26; Lc 23.13-25; Jo 18.39–19.16)

6Ora Pilatos tinha por costume soltar todos os anos, por altura da Páscoa, um preso judeu, aquele que lhe fosse pedido. 7Naquela altura estava preso um tal Barrabás, condenado juntamente com outros por assassínio durante uma revolta. 8Então começou a juntar-se uma multidão diante de Pilatos pedindo-lhe que soltasse um preso, como era habitual. 9“Querem que vos solte o rei dos judeus?”, perguntou Pilatos. 10Porque ele sabia que os principais sacerdotes tinham prendido Jesus por inveja. 11Os principais sacerdotes então atiçaram o povo para que exigisse a libertação de Barrabás em vez da de Jesus. 12“Se eu soltar Barrabás”, perguntou novamente Pilatos, “que farei deste homem a quem chamam o rei dos judeus?”

13E eles responderam em grande gritaria: “Crucifica-o!”

14“Porquê?”, insistiu Pilatos. “Que mal fez ele?”

E o povo rugia cada vez mais alto: “Crucifica-o!”

15Pilatos, com medo de um tumulto e desejoso de agradar ao povo, soltou Barrabás e depois de mandar açoitar Jesus, entregou-o para ser crucificado.

Os soldados zombam de Jesus

(Mt 27.27-31; Jo 19.2-3)

16Assim, os soldados levaram-no para o pátio interno do palácio do governador e chamaram toda a guarnição. 17Vestindo Jesus com um manto de púrpura, fizeram uma coroa de espinhos, que lhe colocaram na cabeça. 18E saudavam-no, gritando: “Viva, ó rei dos judeus!” 19E batiam-lhe na cabeça com uma cana, cuspiam nele e punham-se de joelhos, fingindo que o adoravam. 20Quando acabaram toda aquela troça, tiraram-lhe o manto de púrpura, vestiram-no novamente com as suas roupas e levaram-no para ser crucificado.

Jesus é crucificado e morre

(Mt 27.32-44; Lc 23.26-43; Jo 19.16-27)

21Um certo Simão, cireneu, que passava por ali vindo dos campos, foi forçado a carregar a cruz de Jesus. (Este Simão era o pai de Alexandre e de Rufo.) 22Levando Jesus para um lugar chamado Gólgota, que significa “Lugar da Caveira”, 23ofereceram-lhe vinho misturado com ervas amargas, mas recusou. 24Então pregaram-no na cruz. E lançaram sortes para ver quem ficaria com as suas roupas.

25A crucificação teve lugar cerca das nove horas da manhã. 26Puseram na cruz uma tabuleta por cima da sua cabeça, com aquele que diziam ser o seu crime:

o rei dos judeus.

27Naquela mesma manhã foram crucificados com ele dois malfeitores, ficando um à direita e outro à esquerda. 28Assim se cumpriu a Escritura que dizia: “Foi contado entre os malfeitores.”15.28 Is 53.12. 29As pessoas que passavam insultavam-no, sacudindo a cabeça e dizendo: “És capaz de destruir o templo e construí-lo de novo em três dias, não és? 30Então, salva-te a ti mesmo e desce da cruz!”

31Também os principais sacerdotes e os especialistas na Lei que estavam ali troçavam de Jesus: “Salvou os outros, mas não pode salvar-se a si próprio. 32É o Cristo, o Rei de Israel? Então desça da cruz para que o vejamos e creiamos!” E até os malfeitores que ali foram crucificados com ele o amaldiçoavam.

A morte de Jesus

(Mt 27.45-56; Lc 23.44-49; Jo 19.28-30)

33Ao meio-dia, a terra inteira ficou em trevas, que duraram até às três horas daquela tarde. 34Às três da tarde Jesus exclamou em voz muito alta: “Eli, Eli, lema sabactani?”, que quer dizer: “Meu Deus, meu Deus, porque me abandonaste?”15.34 Sl 22.1.

35Alguns dos que ali se encontravam pensaram que chamava por Elias. 36Um homem correu, ensopou uma esponja e, embebendo-a em vinho azedo, elevou-a num pau. “Vejamos se Elias virá para descê-lo!”, disse.

37Então Jesus deu outro grande brado e morreu.

38O véu do templo rasgou-se em dois pedaços, de cima a baixo.

39Quando o oficial romano que estava junto à cruz viu como Jesus morrera, exclamou: “Verdadeiramente era o Filho de Deus!”

40Estavam ali algumas mulheres vendo a cena à distância, Maria Madalena, Maria, mãe de Tiago, o mais novo, e de José, e ainda Salomé, assim como outras. 41Estas e muitas mais mulheres da Galileia, que eram seguidoras de Jesus, tinham cuidado dele quando andara por aquela província, e tinham-no acompanhado até Jerusalém.

Jesus é sepultado

(Mt 27.57-61; Lc 23.50-56; Jo 19.38-42)

42Tudo isto aconteceu na véspera do sábado. Ao final da tarde, 43José de Arimateia, membro respeitado do supremo tribunal, e que aguardava com ansiedade a vinda do reino de Deus, encheu-se de coragem e pediu a Pilatos o corpo de Jesus. 44Pilatos não acreditava que Jesus já tivesse morrido. 45Por isso, chamando o oficial romano, perguntou-lhe se era verdade. O oficial respondeu que sim, e Pilatos deixou José levar o corpo. 46José comprou então um lençol de linho. E descendo o corpo de Jesus, embrulhou-o nele e depositou-o num túmulo escavado numa rocha. Em seguida, rolou uma pedra para tapar a entrada. 47Maria Madalena e Maria, mãe de José, viram onde o corpo de Jesus foi colocado.