Luka 1 – CRO & HHH

Svrha Lukinog pisanja

1Mnogi su već pokušali srediti pripovijedanja o događajima koji su se ispunili među nama, 2prema predaji onih koji su od početka bili očevici i sluge Riječi. 3Odlučio sam stoga i ja, vrli Teofile, tebi napisati sve po redu, pošto sam sve od početka pomno ispitao, 4da se tako osvjedočiš u pouzdanost učenja koje si primio.

Navještenje rođenja Ivana Krstitelja

5Za vladavine judejskoga kralja Heroda bio je neki svećenik imenom Zaharija iz Abijina reda hramskih službenika. Žena mu je također bila iz Aronova svećeničkog plemena. Zvala se Elizabeta. 6Oboje su bili pravedni pred Bogom jer su besprijekorno bili poslušni svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7Nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su već bili u poodmakloj dobi.

8Jednoga je dana Zaharija služio Bogu u Hramu jer je na dužnosti bio njegov red. 9Prema svećeničkome običaju ždrijebom ga zapadne da uđe u Svetište Gospodnje i da prinese kâd. 10Za vrijeme kađenja sve se mnoštvo naroda vani molilo.

11A Zahariji se ukaže Gospodnji anđeo. Stajao je s desne strane kadionog žrtvenika. 12Kad ga ugleda, Zaharija se veoma prestraši.

13Ali anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Jer uslišana ti je molitva: tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14Bit ćeš radostan i veseo, i mnogi će se veseliti njegovu rođenju. 15Bit će on doista velik u očima Gospodnjim. Neće piti vina ni drugoga opojnog pića. Bit će ispunjen Svetim Duhom još od majčine utrobe. 16Navest će mnoge Izraelce da se obrate Gospodinu, svojemu Bogu. 17Ići će pred Gospodinom pun duha i sile kao drevni prorok Ilija. Obratit će srce otaca k sinovima, a nepokorne umove promijeniti tako da prihvate razumnost pravednika. Pripremit će narod za dolazak Gospodnji.”

18Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću znati da će se to dogoditi? Već sam star, a i žena mi je u poodmakloj dobi.”

19Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabrijel, koji stojim pred samim Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem radosnu vijest. 20A sada ćeš zanijemiti i nećeš moći govoriti do dana kada za to dođe vrijeme i moje se riječi ispune zato što im nisi povjerovao.”

21Narod je za to vrijeme čekao Zahariju i čudio se što se on toliko zadržao u Svetištu. 22Kad je napokon izišao, nije im mogao ništa reći. Oni shvate da je u Svetištu imao viđenje. Pokušao im je govoriti znacima, ali je ostao nijem.

23Ostao je u Hramu dok nisu istekli dani njegove službe, a zatim se vratio doma. 24Ubrzo zatim njegova žena Elizabeta zanese. Pet mjeseci se krila. Govorila je: 25“Gospodin mi je to učinio! Skinuo je s mene sramotu pred ljudima.”

Navještenje Isusova rođenja

26Nakon šest mjeseci Bog pošalje anđela Gabrijela u galilejski grad Nazaret 27k djevici Mariji, zaručenoj za čovjeka imenom Josip, iz Davidove loze. 28Gabrijel joj se ukazao i rekao: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”

29Nato se Marija uznemiri te se počne domišljati što bi taj pozdrav mogao značiti. 30“Ne boj se, Marijo!” reče joj anđeo. “Bog ti je odlučio dati milost. 31Zanijet ćeš i roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Isus. 32On će biti vrlo velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova pretka Davida. 33Vladat će domom Jakovljevim zauvijek; njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”

34Marija upita anđela: “Ali kako? Ja još nisam upoznala muškarca.”

35Anđeo joj odgovori: “Sveti Duh će sići na tebe i sila Svevišnjega će te zakriliti. Zato će dijete koje rodiš biti sveto i zvat će se Božji Sin. 36Eto, tvoja je sestrična Elizabeta u starosti začela sina. Zvali su ju nerotkinjom, a trudna je već šest mjeseci. 37Jer Bogu nije ništa nemoguće!”

38Marija mu reče: “Evo, Božja sam sluškinja. Neka mi bude kao što si rekao!” Anđeo tada ode.

Marija posjećuje Elizabetu

39Nekoliko dana poslije Marija požuri u gorski predjel Judeje, 40k Zahariji. Uđe u kuću i pozdravi Elizabetu. 41Na Marijin pozdrav Elizabeti poskoči dijete u utrobi, a ona se napuni Svetim Duhom 42te glasno poviče: “Najblagoslovljenija si od svih žena i blagoslovljen je plod tvoje utrobe! 43Kakve li časti da me posjeti majka mojega Gospodina! 44Jer onog časa kad je tvoj pozdrav dopro do mojih ušiju, na tvoj je glas čedo u meni poskočilo od radosti! 45Blago tebi jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rekao Gospodin!”

Marijin hvalospjev

46Marija tada reče:

“Slavi duša moja Gospodina!

47Duh se moj raduje u Bogu, mojemu Spasitelju,

48jer spomenuo se milostivo svoje neznatne sluškinje!

Svi će me naraštaji odsad nazivati blaženom

49jer mi je Svesilni, čije je ime sveto,

učinio velika djela.

50Njegova je milost od naraštaja do naraštaja

nad onima koji ga štuju.

51Moćnom rukom čini silna djela,

rastjeruje ohole i umišljene.

52Zbacio je s prijestolja vladare,

a uzvisio neznatne.

53Gladne je nasitio dobrima,

a bogataše otpustio praznih ruku.

54Priskočio je u pomoć svojemu sluzi Izraelu

sjećajući se milosti

55koju je obećao našim precima:

da će Abrahamu i njegovu potomku1:55 Vidjeti Galaćanima 3:16. uvijek biti milostiv.”

56Marija je s Elizabetom ostala otprilike tri mjeseca, a zatim se vratila doma.

Rođenje Ivana Krstitelja

57Elizabeti je došlo vrijeme da rodi te ona rodi sina. 58Kad se među njezinim susjedima i rodbinom pročulo da joj je Bog iskazao veliku milost, veselili su se skupa s njom.

59Kad je dijete navršilo osam dana, okupe se na obredu obrezanja. Htjeli su dječaka nazvati Zaharijom po ocu, 60ali se Elizabeta usprotivi: “Nipošto! Mora se zvati Ivan!”

61“Pa u cijeloj se tvojoj obitelji nitko tako ne zove!” 62Zato znacima upitaju dječakova oca kako ga želi nazvati. 63On zatraži da mu daju pločicu i napiše: “Zove se Ivan.” Svi se začude, 64a Zahariji se odriješi jezik te on smjesta progovori i počne slaviti Boga.

65Strah Božji obuzme sve žitelje toga kraja. Po cijelome judejskom gorju prepričavali su se ti događaji. 66I tko god bi o njima čuo, razmišljao je o njima i pitao se: “Što će biti od toga djeteta? Zaista je nad njim ruka Gospodnja.”

Zaharijino proročanstvo

67Tada njegova oca Zahariju ispuni Sveti Duh te on izrekne proročanstvo:

68“Slava Gospodinu Bogu Izraelovu

jer je pohodio svoj narod i otkupio ga!

69Podiže nam silnog Spasitelja

iz potomstva svojega sluge Davida,

70kao što je od davnine obećao

kroz riječi svojih svetih proroka:

71spasiti nas od neprijatelja

i od ruku svih naših mrzitelja.

72Bio je milosrdan našim precima

i spomenuo se svojega svetog Saveza,

73zavjeta koji je dao našemu ocu Abrahamu.

74Izbavio nas je od neprijatelja

da mu možemo služiti bez straha

75u svetosti i pravednosti u sve svoje dane.

76A ti ćeš se, sine moj, zvati prorokom Svevišnjega

jer ćeš ići ispred Gospodina da mu pripraviš put.

77Poučit ćeš njegov narod

kako da spozna spasenje

kroz oproštenje svojih grijeha,

78po milosrdnom srcu našega Boga

po kojemu će nas pohoditi zora s visine

79da donese svjetlo onima

koji prebivaju u tmini i u smrtnoj sjeni

te da naše korake povede putem mira.”

80Dječak je rastao i duhovno jačao. Kad je odrastao, živio je u pustinji sve dok nije započeo javnu službu pred Izraelom.