Svrha Lukinog pisanja
1Mnogi su već pokušali srediti pripovijedanja o događajima koji su se ispunili među nama, 2prema predaji onih koji su od početka bili očevici i sluge Riječi. 3Odlučio sam stoga i ja, vrli Teofile, tebi napisati sve po redu, pošto sam sve od početka pomno ispitao, 4da se tako osvjedočiš u pouzdanost učenja koje si primio.
Navještenje rođenja Ivana Krstitelja
5Za vladavine judejskoga kralja Heroda bio je neki svećenik imenom Zaharija iz Abijina reda hramskih službenika. Žena mu je također bila iz Aronova svećeničkog plemena. Zvala se Elizabeta. 6Oboje su bili pravedni pred Bogom jer su besprijekorno bili poslušni svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7Nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su već bili u poodmakloj dobi.
8Jednoga je dana Zaharija služio Bogu u Hramu jer je na dužnosti bio njegov red. 9Prema svećeničkome običaju ždrijebom ga zapadne da uđe u Svetište Gospodnje i da prinese kâd. 10Za vrijeme kađenja sve se mnoštvo naroda vani molilo.
11A Zahariji se ukaže Gospodnji anđeo. Stajao je s desne strane kadionog žrtvenika. 12Kad ga ugleda, Zaharija se veoma prestraši.
13Ali anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Jer uslišana ti je molitva: tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14Bit ćeš radostan i veseo, i mnogi će se veseliti njegovu rođenju. 15Bit će on doista velik u očima Gospodnjim. Neće piti vina ni drugoga opojnog pića. Bit će ispunjen Svetim Duhom još od majčine utrobe. 16Navest će mnoge Izraelce da se obrate Gospodinu, svojemu Bogu. 17Ići će pred Gospodinom pun duha i sile kao drevni prorok Ilija. Obratit će srce otaca k sinovima, a nepokorne umove promijeniti tako da prihvate razumnost pravednika. Pripremit će narod za dolazak Gospodnji.”
18Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću znati da će se to dogoditi? Već sam star, a i žena mi je u poodmakloj dobi.”
19Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabrijel, koji stojim pred samim Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem radosnu vijest. 20A sada ćeš zanijemiti i nećeš moći govoriti do dana kada za to dođe vrijeme i moje se riječi ispune zato što im nisi povjerovao.”
21Narod je za to vrijeme čekao Zahariju i čudio se što se on toliko zadržao u Svetištu. 22Kad je napokon izišao, nije im mogao ništa reći. Oni shvate da je u Svetištu imao viđenje. Pokušao im je govoriti znacima, ali je ostao nijem.
23Ostao je u Hramu dok nisu istekli dani njegove službe, a zatim se vratio doma. 24Ubrzo zatim njegova žena Elizabeta zanese. Pet mjeseci se krila. Govorila je: 25“Gospodin mi je to učinio! Skinuo je s mene sramotu pred ljudima.”
Navještenje Isusova rođenja
26Nakon šest mjeseci Bog pošalje anđela Gabrijela u galilejski grad Nazaret 27k djevici Mariji, zaručenoj za čovjeka imenom Josip, iz Davidove loze. 28Gabrijel joj se ukazao i rekao: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”
29Nato se Marija uznemiri te se počne domišljati što bi taj pozdrav mogao značiti. 30“Ne boj se, Marijo!” reče joj anđeo. “Bog ti je odlučio dati milost. 31Zanijet ćeš i roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Isus. 32On će biti vrlo velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova pretka Davida. 33Vladat će domom Jakovljevim zauvijek; njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”
34Marija upita anđela: “Ali kako? Ja još nisam upoznala muškarca.”
35Anđeo joj odgovori: “Sveti Duh će sići na tebe i sila Svevišnjega će te zakriliti. Zato će dijete koje rodiš biti sveto i zvat će se Božji Sin. 36Eto, tvoja je sestrična Elizabeta u starosti začela sina. Zvali su ju nerotkinjom, a trudna je već šest mjeseci. 37Jer Bogu nije ništa nemoguće!”
38Marija mu reče: “Evo, Božja sam sluškinja. Neka mi bude kao što si rekao!” Anđeo tada ode.
Marija posjećuje Elizabetu
39Nekoliko dana poslije Marija požuri u gorski predjel Judeje, 40k Zahariji. Uđe u kuću i pozdravi Elizabetu. 41Na Marijin pozdrav Elizabeti poskoči dijete u utrobi, a ona se napuni Svetim Duhom 42te glasno poviče: “Najblagoslovljenija si od svih žena i blagoslovljen je plod tvoje utrobe! 43Kakve li časti da me posjeti majka mojega Gospodina! 44Jer onog časa kad je tvoj pozdrav dopro do mojih ušiju, na tvoj je glas čedo u meni poskočilo od radosti! 45Blago tebi jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rekao Gospodin!”
Marijin hvalospjev
46Marija tada reče:
“Slavi duša moja Gospodina!
47Duh se moj raduje u Bogu, mojemu Spasitelju,
48jer spomenuo se milostivo svoje neznatne sluškinje!
Svi će me naraštaji odsad nazivati blaženom
49jer mi je Svesilni, čije je ime sveto,
učinio velika djela.
50Njegova je milost od naraštaja do naraštaja
nad onima koji ga štuju.
51Moćnom rukom čini silna djela,
rastjeruje ohole i umišljene.
52Zbacio je s prijestolja vladare,
a uzvisio neznatne.
53Gladne je nasitio dobrima,
a bogataše otpustio praznih ruku.
54Priskočio je u pomoć svojemu sluzi Izraelu
sjećajući se milosti
55koju je obećao našim precima:
da će Abrahamu i njegovu potomku1:55 Vidjeti Galaćanima 3:16. uvijek biti milostiv.”
56Marija je s Elizabetom ostala otprilike tri mjeseca, a zatim se vratila doma.
Rođenje Ivana Krstitelja
57Elizabeti je došlo vrijeme da rodi te ona rodi sina. 58Kad se među njezinim susjedima i rodbinom pročulo da joj je Bog iskazao veliku milost, veselili su se skupa s njom.
59Kad je dijete navršilo osam dana, okupe se na obredu obrezanja. Htjeli su dječaka nazvati Zaharijom po ocu, 60ali se Elizabeta usprotivi: “Nipošto! Mora se zvati Ivan!”
61“Pa u cijeloj se tvojoj obitelji nitko tako ne zove!” 62Zato znacima upitaju dječakova oca kako ga želi nazvati. 63On zatraži da mu daju pločicu i napiše: “Zove se Ivan.” Svi se začude, 64a Zahariji se odriješi jezik te on smjesta progovori i počne slaviti Boga.
65Strah Božji obuzme sve žitelje toga kraja. Po cijelome judejskom gorju prepričavali su se ti događaji. 66I tko god bi o njima čuo, razmišljao je o njima i pitao se: “Što će biti od toga djeteta? Zaista je nad njim ruka Gospodnja.”
Zaharijino proročanstvo
67Tada njegova oca Zahariju ispuni Sveti Duh te on izrekne proročanstvo:
68“Slava Gospodinu Bogu Izraelovu
jer je pohodio svoj narod i otkupio ga!
69Podiže nam silnog Spasitelja
iz potomstva svojega sluge Davida,
70kao što je od davnine obećao
kroz riječi svojih svetih proroka:
71spasiti nas od neprijatelja
i od ruku svih naših mrzitelja.
72Bio je milosrdan našim precima
i spomenuo se svojega svetog Saveza,
73zavjeta koji je dao našemu ocu Abrahamu.
74Izbavio nas je od neprijatelja
da mu možemo služiti bez straha
75u svetosti i pravednosti u sve svoje dane.
76A ti ćeš se, sine moj, zvati prorokom Svevišnjega
jer ćeš ići ispred Gospodina da mu pripraviš put.
77Poučit ćeš njegov narod
kako da spozna spasenje
kroz oproštenje svojih grijeha,
78po milosrdnom srcu našega Boga
po kojemu će nas pohoditi zora s visine
79da donese svjetlo onima
koji prebivaju u tmini i u smrtnoj sjeni
te da naše korake povede putem mira.”
80Dječak je rastao i duhovno jačao. Kad je odrastao, živio je u pustinji sve dok nije započeo javnu službu pred Izraelom.
Pasiuna
1-3Halangdon nga Teofilo:
Daghan na ang nagsulat mahitungod sa mga panghitabo dinhi kanato. Gisulat nila ang mahitungod kang Jesus sumala sa gibalita kanato niadtong mga tawo nga nagsangyaw sa Maayong Balita ug nakakita mismo sa mga panghitabo gikan pa sa sinugdanan. Mao nga gisusi ko gayod pag-ayo kining tanan gikan pa sa sinugdan. Unya akong nahuna-hunaan nga isulat usab kanimo kining maong mga panghitabo sa maayong pagkahan-ay, 4aron imong masiguro nga tinuod gayod ang mga butang nga gisulti kanimo.
Nagpakita ang Anghel kang Zacarias
5Ingon niini ang nahitabo: Niadtong panahon nga si Herodes ang hari sa Judea, may pari didto nga ginganlan ug Zacarias nga miyembro sa grupo sa mga pari nga gidumalahan ni Abia. Ug ang iyang asawa mao si Elizabet nga kaliwat usab ni Aaron. 6Silang duha nagkinabuhi nga matarong atubangan sa Dios. Gituman gayod nila ang tanang mga sugo ug balaod sa Ginoo. 7Apan wala silay anak, kay baog si Elizabet ug tigulang na usab kaayo sila.
8Unya, miabot ang adlaw nga ang grupo nila ni Zacarias mao na ang mag-alagad sa Dios didto sa templo. 9Nagripa sila sumala sa nabatasan nilang mga pari, ug si Zacarias mao ang napilian nga magsunog ug insenso didto sa halaran. Busa misulod siya sa templo. 10Samtang nagsunog siya ug insenso didto sa sulod, daghang mga tawo didto sa gawas ang nagaampo. 11Unya nagpakita kaniya ang usa ka anghel sa Ginoo ug mitindog kini didto sa tuong dapit sa halaran nga sunoganan sa insenso. 12Sa dihang nakita kini ni Zacarias gikulbaan siya ug nahadlok. 13Apan miingon ang anghel kaniya, “Ayaw kahadlok, Zacarias! Gidungog sa Dios ang imong mga pag-ampo; si Elizabet nga imong asawa manganak ug batang lalaki. Nganlan mo siyag Juan. 14Magmalipayon gayod ikaw tungod kaniya, ug daghan usab ang magmalipayon tungod sa iyang pagkahimugso. 15Kay mahimo siyang bantogan1:15 bantogan: sa literal, dako. atubangan sa Ginoo. Kinahanglan dili gayod siya moinom ug bino o uban pang ilimnon nga makahubog. Bisan anaa pa siya sa sabakan sa iyang inahan ang Espiritu Santo anaa na kaniya. 16Ug pabalikon niya ang daghang mga kaliwat ni Israel ngadto sa Ginoo nga ilang Dios. 17Mag-una siya sa Ginoo aron iyang andamon ang mga tawo alang sa pag-abot sa Ginoo. Himuon niya kini pinaagi sa Espiritu Santo ug sa gahom nga sama sa nabatonan ni Elias. Ipasig-uli niya ang maayong relasyon sa mga amahan ngadto sa ilang mga anak, ug ibalik niya ang matarong nga panghuna-huna sa mga masinupakon sa Dios.”
18Miingon si Zacarias sa anghel, “Sa unsang paagi nga mahitabo kini kanako? Tigulang na man ako ug ang akong asawa.”
19Mitubag ang anghel, “Ako si Gabriel nga alagad sa Dios nga anaa gayod sa iyang atubangan. Gisugo niya ako aron sa pagsulti kanimo niining maayong balita. 20Apan tungod kay wala ka man motuo sa akong gisulti, maamang ka hangtod sa adlaw nga matuman kining akong gisulti kanimo. Matuman gayod kini inig-abot sa adlaw nga gitakda sa Dios.”
21Ang mga tawo didto sa gawas nagpadayon sa paghulat kang Zacarias. Natingala sila ngano nga nadugay siya didto sa sulod sa templo. 22Sa paggawas niya, dili na siya makasulti ug tungod niini nagsinyas na lang siya sa mga tawo. Nasabtan nila nga may gipakita ang Dios kaniya didto sa sulod sa templo. 23Pagkahuman sa iyang turno sa pag-alagad sa templo, mipauli siya. 24Paglabay sa pipila ka adlaw, nagmabdos na si Elizabet. Sulod sa lima ka bulan wala gayod siyay mogawas sa ilang balay. 25Miingon siya, “Gikaloy-an gayod ako sa Ginoo. Karon gikuha niya kanako ang akong kaulawan ngadto sa mga tawo.1:25 kaulawan ngadto sa mga tawo: usa ka kaulawan kaniadto alang sa usa ka babaye ang dili makaanak.”
Nagpakita ang Anghel kang Maria
26Sa dihang unom na ka bulan ang pagmabdos ni Elizabet, gisugo pag-usab sa Dios ang anghel nga si Gabriel nga moadto sa Nazaret, nga usa ka lungsod sa Galilea. 27Gipadala siya didto sa dalagang putli nga ginganlag Maria. Si Maria kaslonon na kang Jose, nga usa sa mga kaliwat ni Haring David. 28Sa pag-abot sa anghel didto kang Maria, miingon siya, “Maria, magmalipayon ka, tungod kay ang Ginoo uban kanimo ug gipanalanginan ka niya.” 29Sa pagkadungog ni Maria niini nahasol siya pag-ayo, ug iyang gihuna-huna kon unsa ang kahulogan niini. 30Miingon ang anghel kaniya, “Ayaw kahadlok, Maria kay gipakita sa Dios ang iyang kaayo kanimo. 31Magmabdos ka ug manganak ug lalaki, ug Jesus ang imong ingalan kaniya. 32Mahimo siyang bantogan ug pagatawgon siya nga Anak sa Labing Halangdong Dios. Ihatag sa Ginoong Dios kaniya ang gingharian sa iyang katigulangan nga si David. 33Maghari siya sa mga kaliwat ni Jacob hangtod sa kahangtoran; ang iyang gingharian molungtad sa walay kataposan.”
34Miingon si Maria sa anghel, “Unsaon man niini pagkahimo, nga wala pa man akoy bana?” 35Mitubag ang anghel, “Mokunsad kanimo ang Espiritu Santo ug ang gahom sa Labing Halangdong Dios magpabilin kanimo. Busa ang balaan nga bata nga imong ipanganak pagailhon nga Anak sa Dios. 36Tan-awa ang imong paryente nga si Elizabet. Ang uban nagaingon nga dili na siya manganak tungod kay tigulang na kaayo siya. Apan karon unom na ka bulan ang iyang pagmabdos, 37tungod kay mahimo man sa Dios ang tanan.”
38Miingon si Maria, “Sulugoon ako sa Ginoo; matuman unta kanako ang imong gisulti.” Ug unya mibiya ang anghel kaniya.
Mibisita si Maria kang Elizabet
39Sa paglabay sa pipila ka adlaw nangandam si Maria ug nagdali pag-adto sa usa ka lungsod didto sa kabukiran sa Judea. 40Misulod siya sa balay nila ni Zacarias ug nangumusta kang Elizabet. 41Sa pagkadungog ni Elizabet sa pagpangumusta ni Maria, milihok ang bata sa iyang tiyan. Gigamhan si Elizabet sa Espiritu Santo. 42Ug sa makusog nga tingog miingon siya, “Sa tanang mga babaye ikaw lang ang gipanalanginan sa Dios ug ingon niini! Gipanalanginan usab niya ang imong gimabdos. 43Usa kini ka dakong dungog alang kanako kay gibisitahan ako sa inahan sa akong Ginoo. 44Kay bisan gani ang bata sa akong tiyan malipayon nga milihok sa dihang nadunggan ko ang imong pagpangumusta. 45Bulahan gayod ikaw nga nagtuo nga matuman kanimo ang gisulti sa Ginoo!”
Ang Pagdayeg ni Maria sa Dios
46Miingon si Maria:
“Nagadayeg gayod ako sa Ginoo!
47Ug malipayon ang akong espiritu tungod sa Dios nga akong Manluluwas.
48Kay gihinumdoman niya ako nga iyang ubos nga sulugoon. Sukad karon, magasulti ang tanang mga tawo nga bulahan ako,
49tungod sa kahibulongan nga mga butang nga gihimo sa gamhanang Dios kanako.
Balaan siya nga Dios.
50May kalooy siya sa mga tawo sa matag kaliwatan nga nagatahod kaniya.
51Gipakita niya ang iyang gahom pinaagi sa iyang mga gihimo.
Giabog niya ang mga tawo nga mapahitas-on sa ilang kaugalingon.
52Gipakanaog niya ang mga gamhanang hari sa ilang trono.
Ug gituboy niya ang mga mapainubsanon.
53Gitagbaw niya sa mga maayong butang ang mga gigutom.
Apan gihinginlan niya nga wala gayoy dala ang mga adunahan.
54-55Gitabangan niya kita nga iyang mga sulugoon, nga mga kaliwat ni Israel.
Kay wala niya kalimti ang iyang mga saad sa atong mga katigulangan,
nga kaloy-an niya sa walay kataposan si Abraham ug ang iyang mga kaliwat!”
Mao kini ang gisulti ni Maria. 56Ug mipuyo siya didto sa ilang Elizabet ug mga tulo ka bulan, ug unya mipauli siya.
Ang Pagkatawo ni Juan nga Tigbautismo
57Unya miabot ang panahon sa pagpanganak ni Elizabet, ug nanganak siya ug lalaki. 58Sa pagkadungog sa iyang mga silingan ug mga paryente kon giunsa siya pagpanalangin sa Ginoo, nakigduyog sila sa iyang kalipay.
59Sa walo na ka adlaw ang bata, mitambong ang mga silingan ug mga paryente sa pagtuli kaniya.1:59 Mao kini ang nabatasan sa mga Judio. Zacarias unta ang ilang ingalan kaniya sama sa iyang amahan, 60apan wala mosugot si Elizabet. Miingon siya, “Dili mahimo, kinahanglan nga Juan ang ingalan kaniya.” 61Miingon sila kaniya, “Apan wala gayod kamoy paryente nga sama niana ug ngalan.” 62Ug ilang gisinyasan ang amahan kon unsay iyang gusto nga ingalan sa iyang anak. 63Misinyas siya nga hatagan siya ug sulatanan. Ug dayon misulat siya, “Nganli siyag Juan.” Natingala gayod silang tanan. 64Diha-diha nakasulti si Zacarias ug gidayeg niya ang Dios. 65Gikulbaan ang tanan niyang mga silingan ug mikaylap sa tanang dapit sa mga bukid sa Judea ang balita mahitungod sa maong panghitabo. 66Ang tanang mga tawo nga nakadungog niini nakapamalandong ug nakapangutana, “Unsa man kaha kining bataa inigkadako na niya?” Kay klaro kaayo nga ang gahom sa Ginoo anaa kaniya.
Ang Panagna ni Zacarias
67Si Zacarias nga iyang amahan gigamhan sa Espiritu Santo ug mao kini ang iyang gisulti:
68“Dayegon nato ang Ginoo nga Dios sa Israel!
Kay mianhi siya aron sa pagluwas kanato nga iyang mga katawhan.
69Gipaanhi niya kanato ang makaga-gahom nga manluluwas nga kaliwat sa iyang sulugoon nga si David.
70Mao usab kini ang iyang gisulti kaniadto pinaagi sa iyang mga balaang propeta.
71Nagsaad siya nga iya kitang luwason gikan sa atong mga kaaway
ug sa mga tawo nga nagadumot kanato.
72Miingon usab siya nga iyang kaloy-an ang atong mga katigulangan, ug dili niya kalimtan ang iyang kasabotan kanila
73nga iyang gipanumpa sa atong katigulangan nga mao si Abraham.
74Kini ang kasabotan nga siya moluwas gayod kanato gikan sa atong mga kaaway
aron kita makapangalagad nga walay kahadlok,
75ug mahimo kitang balaan ug matarong sa iyang atubangan sa tanan nga adlaw sa atong kinabuhi.”
76Unya miingon si Zacarias sa iyang anak,
“Ikaw Juan, pagatawgon ka nga propeta sa Labing Halangdong Dios.
Kay mag-una ka sa Ginoo aron imong andamon ang katawhan sa iyang pag-abot.
77Tudloan mo ang iyang mga katawhan nga maluwas sila pinaagi sa kapasayloan sa Dios sa ilang mga sala,
78kay ang atong Dios maluloy-on ug mahigugmaon.
Ipadala niya ang Manluluwas sama sa misubang nga adlaw,
79nga maghatag ug kahayag sa mga tawo nga anaa sa kangitngit ug nagaungaw sa kamatayon.
Tudloan niya kita kon unsaon nga mahimong maayo ang atong relasyon sa Dios ug sa atong isigka-tawo.”
80Unya, ang bata nga si Juan midako ug nalig-on sa espiritu. Nagpuyo siya sa kamingawan hangtod sa adlaw nga nagsugod siya sa iyang pagpanudlo sa mga Israelinhon.
