Ivan 19 – CRO & NVI

Knijga O Kristu

Ivan 19:1-42

Isus osuđen na smrt

1Pilat tada dade Isusa izbičevati. 2Vojnici spletu krunu od trnja, stave mu je na glavu i odjenu ga u grimizni plašt. 3“Živio kralj Židova!” rugali su mu i udarali ga po licu.

4Pilat ponovno iziđe i reče Židovima: “Evo, sad ću vam ga izvesti, ali znajte da ga ja ne smatram krivim.” 5Isus iziđe noseći trnovu krunu i grimizni plašt, a Pilat reče narodu: “Evo čovjeka!”

6Kada su ga svećenički poglavari i židovski stražari ugledali, stanu vikati: “Raspni ga! Raspni ga!”

“Raspnite ga sami!” reče im Pilat. “Ja ne držim da je kriv.”

7Židovi odgovore: “Prema našemu Zakonu mora umrijeti jer se pravio Božjim Sinom.”

8Kad je to čuo, Pilat se još više uplaši. 9Povede Isusa natrag u palaču i upita ga: “Odakle si?” Ali Isus mu na to ne odgovori. 10“Nećeš mi odgovoriti?” upita Pilat. “Ne shvaćaš li da imam vlast osloboditi te ili te raspeti?”

11Isus mu reče: “Ne bi ti imao nikakve vlasti nada mnom da ti nije dana odozgor. Zato je još veći grijeh onoga koji me je tebi predao.”

12Pilat ga je tada nastojao osloboditi, ali su mu židovski vođe rekli: “Oslobodiš li tog čovjeka, neprijatelj si caru! Tko se god izdaje za kralja, prevratnik je protiv cara.”

13Na te im riječi Pilat opet izvede Isusa pa sjedne na sudačku stolicu na kamenom popločenu postolju. 14Bilo je oko podneva, dan priprave za Pashu. Pilat reče Židovima: “Evo vašega kralja!”

15“Smakni ga!” vikali su. “Smakni ga! Raspni ga!”

“Što?! Da raspnem vašega kralja?” upita Pilat.

“Mi nemamo kralja osim cara!” odvrate svećenički poglavari.

16Tada im Pilat preda Isusa da se raspne.

Isusa raspinju na križ

(Mt 27:32-44; Mk 15:21-32; Lk 23:26-43)

Isusa odvedu. 17Noseći križ, otišao je do mjesta zvanoga Lubanja, ili hebrejski: Golgota. 18Ondje ga raspnu s još dvojicom, svakim s jedne strane, tako da je Isus bio u sredini. 19Pilat iznad njega dade postaviti natpis: “Isus Nazarećanin, kralj Židova.” 20Mnogi su Židovi pročitali taj natpis jer se mjesto na kojemu je Isus raspet nalazilo blizu grada; natpis je bio na hebrejskomu, latinskomu i grčkomu.

21Svećenički poglavari rekli su Pilatu: “Neka umjesto ‘kralj Židova’ stoji: ‘Za sebe je tvrdio: “Ja sam kralj Židova.”’”

22“Neka ostane kako sam napisao!” odgovori im Pilat.

23Pošto su vojnici raspeli Isusa, razdijele njegovu odjeću na četiri dijela, svakomu po jedan. Uzmu mu i košulju. Kako nije imala šava, već je bila otkana u jednome komadu, 24kazaše: “Nemojmo ju parati. Bacimo za nju kocku pa komu dopadne.” Time se ispunila riječ iz Svetoga pisma: “Razdijeliše među sobom moju odjeću, a za haljinu baciše kocku.”19:24 Psalam 22:19. Tako su i učinili.

25Nedaleko od križa stajale su Isusova majka Marija, njegova teta Marija Kleofina i Marija Magdalena. 26Kad Isus opazi svoju majku gdje stoji pokraj učenika kojega je osobito volio, reče joj: “Ženo, evo ti sina!” 27A učeniku reče: “Evo ti majke.” I od toga časa uzme ju taj učenik u svoj dom.

Isusova smrt

(Mt 27:45-56; Mk 15:33-41; Lk 23:44-49)

28Znajući da je sve svršeno, Isus reče: “Žedan sam”19:28 Vidjeti: Psalam 22:16; 69:22. da bi se ispunilo Sveto pismo. 29Ondje je stajala posuda s octom pa u ocat namoče spužvu, stave ju na izopovu trsku i primaknu Isusovim ustima. 30Kad Isus okusi ocat, reče: “Svršeno je!” Glava mu klone i on preda svoj duh.

31Kako je bilo vrijeme Priprave, židovski vođe nisu htjeli da tijela raspetih ostanu na križevima i tijekom subote koja je bila velik blagdan, Pasha. Stoga zamole Pilata da zapovjedi da se raspetima prebiju noge da brže umru kako bi ih mogli skinuti s križa. 32Vojnici dođu i prebiju noge dvojici raspetih s Isusom. 33Kad su došli do Isusa, vidjeli su da je već mrtav, pa mu nisu prebili noge, 34nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok iz kojega odmah poteku krv i voda. 35To je izvještaj očevica koji točno opisuje što je vidio da i vi možete vjerovati. 36Sve se to dogodilo da bi se obistinile riječi Svetoga pisma: “Nijedna mu se kost neće slomiti”19:36 Izlazak 12:46; Brojevi 9:12; Psalam 34:21. 37i “Gledat će onoga koga su proboli.”19:37 Zaharija 12:10.

Isusov ukop

(Mt 27:57-61; Mk 15:42-47; Lk 23:50-56)

38Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je bio Isusov učenik, ali je to tajio zbog straha od židovskih vođa, zamoli Pilata da mu dopusti uzeti Isusovo tijelo. Pilat mu dopusti pa Josip dođe i skine Isusovo tijelo. 39Došao je i Nikodem, koji je posjetio Isusa noću, i donio trideset litara ulja od smirne i aloje za pomazanje tijela. 40Umotali su Isusovo tijelo u dugačko platno natopljeno mirisima, kako je već u Židova bio običaj pri ukopu. 41U blizini mjesta na kojemu je Isus bio raspet nalazio se vrt s posve novim grobom u kojega još nitko nije bio položen. 42Kako je grob bio blizu, a valjalo je žuriti zbog Priprave, ondje polože Isusa.

Nueva Versión Internacional

Juan 19:1-42

La sentencia

19:1-16Mt 27:27-31; Mr 15:16-20

1Pilato tomó entonces a Jesús y mandó que lo azotaran. 2Los soldados, que habían trenzado una corona de espinas, se la pusieron a Jesús en la cabeza y lo vistieron con un manto color púrpura.

3—¡Viva el rey de los judíos! —gritaban, mientras se acercaban para abofetearlo.

4Pilato volvió a salir.

—Aquí lo tienen —dijo a los judíos—. Lo he traído para que sepan que no lo encuentro culpable de nada.

5Cuando salió Jesús, llevaba puestos la corona de espinas y el manto color púrpura.

—¡Aquí tienen al hombre! —les dijo Pilato.

6Tan pronto como lo vieron, los jefes de los sacerdotes y los guardias gritaron a voz en cuello:

—¡Crucifícalo! ¡Crucifícalo!

—Pues llévenselo y crucifíquenlo ustedes —respondió Pilato—. Por mi parte, no lo encuentro culpable de nada.

7—Nosotros tenemos una Ley y según esa Ley debe morir, porque se ha hecho pasar por Hijo de Dios —insistieron los judíos.

8Al oír esto, Pilato se atemorizó aún más, 9así que entró de nuevo en el palacio y preguntó a Jesús:

—¿De dónde eres tú?

Pero Jesús no contestó nada.

10—¿Te niegas a hablarme? —dijo Pilato—. ¿No te das cuenta de que tengo poder para ponerte en libertad o para mandar que te crucifiquen?

11—No tendrías ningún poder sobre mí si no se te hubiera dado de arriba —contestó Jesús—. Por eso el que me puso en tus manos es culpable de un pecado más grande.

12Desde entonces, Pilato procuraba poner en libertad a Jesús, pero los judíos gritaban desaforadamente:

—Si dejas en libertad a este hombre, no eres amigo del césar. Cualquiera que pretende ser rey se hace su enemigo.

13Al oír esto, Pilato llevó a Jesús hacia fuera y se sentó en el tribunal, en un lugar al que llamaban el Empedrado, que en hebreo se dice «Gabatá». 14Era el día de la preparación para la Pascua, cerca del mediodía.

—Aquí tienen a su rey —dijo Pilato a los judíos.

15—¡Fuera! ¡Fuera! ¡Crucifícalo! —vociferaron.

—¿Acaso voy a crucificar a su rey? —respondió Pilato.

—No tenemos más rey que el césar —contestaron los jefes de los sacerdotes.

16Entonces Pilato se lo entregó para que lo crucificaran y los soldados se lo llevaron.

La crucifixión

19:17-24Mt 27:33-44; Mr 15:22-32; Lc 23:33-43

17Jesús salió cargando su propia cruz hacia el lugar de la Calavera, que en hebreo se llama «Gólgota». 18Allí lo crucificaron y con él a otros dos, uno a cada lado y Jesús en medio.

19Pilato mandó que se pusiera sobre la cruz un letrero en el que estuviera escrito:

jesús de nazaret, rey de los judíos.

20Muchos de los judíos lo leyeron, porque el sitio en que crucificaron a Jesús estaba cerca de la ciudad. El letrero estaba escrito en hebreo, latín y griego.

21—No escribas “rey de los judíos” —protestaron ante Pilato los jefes de los sacerdotes judíos—. Era él quien decía ser rey de los judíos.

22—Lo que he escrito, escrito queda —contestó Pilato.

23Cuando los soldados crucificaron a Jesús, tomaron su manto y lo partieron en cuatro partes, una para cada uno de ellos. Tomaron también la túnica, la cual no tenía costura, sino que era de una sola pieza, tejida de arriba abajo.

24—No la dividamos —se dijeron unos a otros—. Echemos suertes para ver a quién le toca.

Y así lo hicieron los soldados. Esto sucedió para que se cumpliera la Escritura que dice:

«Se repartieron entre ellos mi manto

y sobre mi ropa echaron suertes».19:24 Sal 22:18.

25Junto a la cruz de Jesús estaban su madre, la hermana de su madre, María, la esposa de Cleofas, y María Magdalena. 26Cuando Jesús vio a su madre y al discípulo a quien él amaba a su lado, dijo a su madre:

—Mujer, ahí tienes a tu hijo.

27Luego dijo al discípulo:

—Ahí tienes a tu madre.

Y desde aquel momento ese discípulo la recibió en su casa.

Muerte de Jesús

19:29-30Mt 27:48,50; Mr 15:36-37; Lc 23:36

28Después de esto, como Jesús sabía que ya todo había terminado y para que se cumpliera la Escritura, dijo:

—Tengo sed.

29Había allí una vasija llena de vinagre; así que empaparon una esponja en el vinagre, la pusieron en una rama de hisopo y se la acercaron a la boca. 30Al probar Jesús el vinagre, dijo:

—Todo se ha cumplido.

Luego inclinó la cabeza y entregó el espíritu.

31Era el día de la preparación para la Pascua. Los judíos no querían que los cuerpos permanecieran en la cruz en sábado, por ser este un sábado muy solemne. Así que pidieron a Pilato ordenar que quebraran las piernas a los crucificados y bajaran sus cuerpos. 32Fueron entonces los soldados y quebraron las piernas al primer hombre que había sido crucificado con Jesús y luego al otro. 33Pero cuando se acercaron a Jesús y vieron que ya estaba muerto, no quebraron sus piernas, 34sino que uno de los soldados le abrió el costado con una lanza y al instante brotó sangre y agua. 35El que lo vio ha dado testimonio de ello y su testimonio es verídico. Él sabe que dice la verdad, para que también ustedes crean. 36Estas cosas sucedieron para que se cumpliera la Escritura: «No le quebrarán ningún hueso»19:36 Éx 12:46; Nm 9:12; Sal 34:20. 37y como dice otra Escritura: «Mirarán al que han traspasado».19:37 Zac 12:10.

Sepultura de Jesús

19:38-42Mt 27:57-61; Mr 15:42-47; Lc 23:50-56

38Después de esto, José de Arimatea pidió a Pilato el cuerpo de Jesús. José era discípulo de Jesús, aunque en secreto por miedo a los judíos. Él fue y retiró el cuerpo con el permiso de Pilato. 39También Nicodemo, el que antes había visitado a Jesús de noche, llegó con unos treinta y tres kilogramos19:39 unos … kilogramos. Lit. como cien litras. La litra era una medida del imperio romano equivalente aprox. a 327 g. de una mezcla de mirra y áloe. 40Ambos tomaron el cuerpo de Jesús y, conforme a la costumbre judía de dar sepultura, lo envolvieron en vendas con las especias aromáticas. 41En el lugar donde crucificaron a Jesús había un huerto y en el huerto, un sepulcro nuevo en el que todavía no se había sepultado a nadie. 42Como era el día judío de la preparación para el sábado y el sepulcro estaba cerca, pusieron allí a Jesús.