1Pavao se zagleda u vijećnike i reče: “Braćo, sve do danas sam pred Bogom živio posve mirne savjesti.”
2Nato veliki svećenik Ananija zapovjedi onima do Pavla da ga udare po ustima. 3“Udarit će tebe Bog, zidu obijeljeni! Sjediš tu da me sudiš po Zakonu, a sam ga kršiš i zapovijedaš da me tuku!”
4Nazočni rekoše Pavlu: “Zar tako grdiš Božjega velikog svećenika?”
5“Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik”, odvrati Pavao. “Jer u Svetome pismu piše: ‘Ne psuj poglavara svojega naroda.’”23:5 Izlazak 22:7.
6Pavao je znao da su neki članovi Velikoga vijeća saduceji, a neki farizeji, pa poviče: “Braćo, ja sam farizej i preci su mi farizeji! Sudi mi se zbog nade u uskrsnuće mrtvih!”
7Nato izbije svađa među farizejima i saducejima i mnoštvo se podijeli. 8Saduceji, naime, kažu da nema ni uskrsnuća, ni anđela, ni duhova, a farizeji u sve to vjeruju. 9Nastane silna graja. Neki pismoznanci iz farizejske sljedbe ustanu u Pavlovu obranu žestoko prosvjedujući: “Ne nalazimo da je taj čovjek počinio ikakvo zlo! A što ako mu je govorio duh ili anđeo?” 10Nastane tako velika svađa da se zapovjednik prestrašio da Pavla ne rastrgaju. Zapovjedi zato da vojnici siđu po njega. Oni ga otrgnu iz svjetine i odvedu natrag u vojarnu.
11Te noći Gospodin pristupi Pavlu i reče mu: “Samo hrabro, Pavle! Kao što si za mene posvjedočio ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu.”
Zavjera protiv Pavla
12Kad se razdanilo, Židovi skuju urotu i zakunu se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. 13Bilo ih je više od četrdesetorice. 14Odu zatim kazati velikim svećenicima i starješinama: “Zakleli smo se da nećemo jesti ni piti dok ne ubijemo Pavla. 15Zato vi sada skupa s Vijećem zamolite zapovjednika da ga opet dovedu u Vijeće. Recite da želite pobliže razmotriti njegov slučaj. A mi ćemo ga pogubiti na putu ovamo.”
16Ali Pavlov nećak, sin njegove sestre, dočuje za tu zavjeru pa ode u vojarnu dojaviti Pavlu. 17Pavao pozove nekog stotnika i reče mu: “Odvedi ovoga mladića k zapovjedniku. Ima mu nešto važno reći.”
18Stotnik ga odvede i reče zapovjedniku: “Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi jer ti ima nešto reći.”
19Zapovjednik ga uhvati za ruku i povede u stranu te ga upita: “Što mi želiš reći?”
20“Neki su se Židovi dogovorili da te sutra zamole da dovedeš Pavla u Vijeće pretvarajući se da žele pomnjivije ispitati njegov slučaj. 21Ne čini to! Čekat će ga u zasjedi više od četrdesetero ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Već su spremni i samo čekaju tvoj pristanak.”
22Zapovjednik otpusti mladića i zapovjedi mu: “Nikomu ne reci da si mi to javio.”
Pavla šalju u Cezareju
23Dozove zatim dva stotnika i reče im: “Priredite dvjesto vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca da večeras po devetoj uri23:23 U grčkome: nakon treće ure noću. pođu u Cezareju. 24Pripravite Pavlu konje za jahanje te ga živa i zdrava odvedite upravitelju Feliksu.” 25Napiše zatim pismo upravitelju:
26Od Klaudija Lizijavrlome upravitelju Feliksu. Pozdravljam vas!
27Ovoga su čovjeka uhvatili Židovi i umalo ga ubili, kad sam pritrčao s vojnicima. Doznavši da je rimski građanin, sklonio sam ga od njih na sigurno. 28Odveo sam ga zatim pred njihovo Vijeće da doznam što je skrivio. 29Utvrdio sam da ga optužuju za nešto prijeporno glede njihova vjerskoga zakona—ali nije skrivio ništa što bi zasluživalo da ga se kazni smrću ili zatvorom. 30Javili su mi da su protiv njega skovali urotu. Šaljem ga zato tebi, a njegove tužitelje uputio sam da tužbu iznesu pred tobom.
31Te noći vojnici, prema zapovijedi, povedu Pavla u Antipatridu. 32Sutradan se vrate u vojarnu ostavivši konjanike da ga odvedu dalje. 33Kad su oni pak s njim stigli u Cezareju, uruče upravitelju pismo i privedu Pavla pred njega. 34Upravitelj pročita pismo te zapita Pavla iz koje je pokrajine. “Iz Cilicije”, odgovori Pavao.
35“Saslušat ću te kad stignu tvoji tužitelji”, reče mu i zapovjedi da ga čuvaju u Herodovoj palači.
1Gintulok maayo ni Pablo ang mga miyembro sang Korte kag naghambal, “Mga utod, kon parte sa akon pagkabuhi, matinlo ang akon konsensya sa Dios hasta subong.” 2Paghambal sadto ni Pablo, ginsugo sang pangulo nga pari nga si Ananias ang mga nagatindog malapit kay Pablo nga tampaon ang iya baba. 3Nagsiling si Pablo sa iya, “Tampaon ka man sang Dios, ikaw nga hipokrito! Nagapungko ka dira agod husgaran ako suno sa Kasuguan, pero ginalapas mo man ang Kasuguan sa imo pagsugo nga tampaon ako!” 4Nagsiling ang mga tawo nga nagatindog malapit kay Pablo, “Ginainsulto mo ang pangulo nga pari sang Dios!” 5Nagsabat si Pablo, “Mga utod, wala ako nakahibalo nga siya gali ang pangulo nga pari, tungod nga nagasiling ang Kasulatan, ‘Indi ninyo paghambalan sang malain ang nagadumala sa inyo.’ ”23:5 Exo. 22:28.
6Sang makita ni Pablo nga may mga Saduceo kag mga Pariseo nga nagatambong didto, naghambal siya sing mabaskog sa mga miyembro sang Korte, “Mga utod, ako isa ka Pariseo, kag Pariseo man ang akon amay kag ang akon mga katigulangan. Ginaakusar ako diri subong tungod nga nagalaom ako nga may pagkabanhaw.”
7Pagkahambal niya sini, nagkinagamo ang mga Pariseo kag ang mga Saduceo kag nagbinahin-bahin ang mga miyembro sang Korte. 8Natabo ato tungod nga suno sa mga Saduceo wala sing pagkabanhaw. Wala man sila nagapati nga may mga anghel ukon mga espiritu. Pero ini tanan ginapatihan sang mga Pariseo. 9Gani ang resulta, nag-amat-amat baskog ang pagsininggit. May mga manunudlo sang Kasuguan nga mga Pariseo nga nagtindog kag nagpamatok gid nga nagasiling, “Wala kami sing may nakita nga sala sa sini nga tawo. Ayhan may espiritu ukon anghel nga nagpakighambal sa iya!”
10Nag-init pa gid ang ila pagbinais, hasta nga hinadlukan ang kumander kay basi kon pulihan23:10 pulihan: ukon, hulugniton. sang mga tawo si Pablo. Gani nagmando siya sa iya mga soldado nga magpanaog kag kuhaon si Pablo didto sa mga tawo kag dal-on sa kampo.
11Pagkagab-i nagpakita ang Ginoo kay Pablo kag nagsiling, “Indi ka magkahadlok! Kay kon paano ka nagsugid parte sa akon diri sa Jerusalem, kinahanglan nga amo man ina ang imo himuon didto sa Roma.”
Ang Plano sa Pagpatay kay Pablo
12-13Pagkaaga, nagmiting ang mga sobra 40 ka Judio, kag nagplano sila kon ano ang ila himuon. Nagpanumpa sila nga indi gid sila magkaon kag mag-inom hasta indi nila mapatay si Pablo. 14Pagkatapos nagkadto sila sa manugdumala nga mga pari kag sa mga manugdumala sang mga Judio kag nagsiling, “Nagpanumpa kami nga indi kami magkaon bisan ano hasta indi namon mapatay si Pablo. 15Gani kamo kag ang Korte magpahibalo sa kumander sang Romanhon nga mga soldado nga gusto ninyo nga ipadala niya liwat diri sa inyo si Pablo. Magpakuno-kuno kamo nga gusto ninyo mag-imbistigar sa iya sing maid-id. Pero sa wala pa siya makaabot diri patyon namon siya.”
16Pero ining plano nabatian sang hinablos nga lalaki ni Pablo, ang anak sang iya utod nga babayi. Gani nagkadto siya sa kampo kag ginsugiran niya si Pablo. 17Dayon gintawag ni Pablo ang isa sang mga kapitan didto kag nagsiling, “Dal-a ang pamatan-on nga ini didto sa kumander, kay may isugid siya sa iya.” 18Gani gindala siya sang kapitan didto sa kumander. Pag-abot nila didto, nagsiling ang kapitan, “Gintawag ako sang priso nga si Pablo, kag nagpangabay siya nga dal-on ko diri sa imo ini nga pamatan-on, kay may isugid siya kuno sa imo.” 19Gin-uyatan sang kumander ang kamot sang pamatan-on kag gindala niya siya sa lugar nga indi sila mabatian sang iban. Dayon ginpamangkot niya siya, “Ano bala ang imo inugsugid sa akon?” 20Nagsiling ang pamatan-on, “Nagsugtanay ang mga Judio nga pangabayon ka nila nga dal-on si Pablo sa Korte buwas, kay imbistigaron kuno nila sing maid-id. 21Pero indi ka magpati sa ila, kay sobra 40 ka tawo ang magabantay kag magabangga sa iya. Nagpanumpa sila nga indi sila magkaon kag mag-inom hasta indi nila mapatay si Pablo. Preparado na sila kag nagahulat na lang sang imo pagtugot.” 22Nagsiling ang kumander sa iya, “Indi ka gid magpanugid bisan kay sin-o nga ginsugiran mo ako sini.” Dayon ginpapauli niya ang pamatan-on.
Gindul-ong si Pablo kay Gobernador Felix
23Ginpatawag dayon sang kumander ang duha sang iya mga kapitan kag nagsiling sa ila, “Magpreparar kamo sang 200 ka soldado, kay ipadala ko kamo sa Cesarea. Magdala man kamo sang 70 ka manugkabayo kag 200 man ka soldado nga manugbangkaw. Kag maglakat kamo karon sa gab-i sa mga alas nuebe. 24Magpreparar man kamo sang mga kabayo nga pagasakyan ni Pablo. Bantayan gid ninyo siya sing maayo agod indi siya maano hasta makaabot siya kay Gobernador Felix.” 25Kag nagsulat dayon ang kumander sa Gobernador nga nagasiling:
26“Ako, si Claudius Lysias, nagapangamusta sa imo, Talahuron nga Gobernador Felix. 27Ang tawo nga ini nga akon ginpadala sa imo gindakop sang mga Judio kag patyon na nila kuntani. Pero pagkahibalo ko nga siya Romanhon, nagdala ako sang mga soldado agod luwason siya. 28Gusto ko kuntani nga mahibaluan kon ano ang ila akusasyon sa tawo nga ini, gani gindala ko siya sa ila Korte. 29Kag suno sa akon pagpangusisa, wala gid siya sing may nahimo nga malain agod patyon siya ukon prisohon. Ang akusasyon kontra sa iya parte lang gid sa ila kaugalingon nga kasuguan. 30Gani sang pagkahibalo ko nga ini siya ginplanohan na sang mga Judio nga patyon, napinsaran ko nga mas maayo pa kon ipadala ko siya dira sa imo. Kag ginsilingan ko na ang mga may reklamo kontra sa iya nga sa imo nila dal-on ang ila akusasyon.”
31Gintuman sang mga soldado ang ginmando sa ila. Kag sa sadto nga gab-i ginkuha nila si Pablo kag gindala sa Antipatris. 32Pagkaaga, nagbalik sa kampo ang mga soldado nga nagalakat. Ang mga nagasakay sa kabayo amo lang ang nag-upod kay Pablo. 33Pag-abot nila sa Cesarea, ginhatag nila ang sulat sa Gobernador kag gin-intrigar si Pablo sa iya. 34Pagbasa niya sang sulat, ginpamangkot niya si Pablo kon taga-diin siya nga probinsya. Pagkahibalo niya nga taga-Cilicia si Pablo, 35nagsiling siya, “Bistahon ko ang imo kaso kon mag-abot na ang mga nag-akusar sa imo.” Kag ginpabantayan niya si Pablo didto sa palasyo nga ginpahimo ni Herodes.
