1Budući da imamo ta obećanja, dragi moji, očistimo se od svega što prlja naše tijelo i naš duh. Trudimo se biti što je više moguće svetima, u strahu Božjemu.
Pavao se raduje pokajanju Crkve
2Otvorite za nas srca jer nikome od vas nismo nanijeli zla, nikoga nismo zaveli na krivi put, niti smo koga na prevaru iskoristili. 3Ne kažem vam to da bih vas osuđivao. Rekao sam vam već da ste zauvijek u našemu srcu. Živimo i umiremo s vama. 4Čvrsto se u vas pouzdajem i veoma se ponosim vama. Uvelike ste me utješili unatoč svoj našoj nevolji. Silno se radujem.
5Kad smo stigli u Makedoniju, nije bilo odmora za naša slaba ljudska bića. Sa svih su nas strana, naprotiv, snašle nevolje: izvana sukobi, a iznutra tjeskoba. 6Ali nas je Bog, koji tješi potištene, utješio Titovim dolaskom. 7Ne samo njegovim dolaskom nego i ohrabrenjem koje ste mu pružili. Kad nam je kazao o vašoj velikoj želji da vas posjetim, o tome koliko ste žalosni zbog onoga što se dogodilo i o vašoj žarkoj ljubavi prema meni, još sam se više razveselio.
8Nije mi više žao što sam vam napisao ono pismo, iako mi je bilo žao jer znam da sam vas njime nakratko ražalostio. 9Ali sada se radujem—ne što sam vas ražalostio, već zato što vas je ta žalost navela na pokajanje. Bila je to žalost po Božjoj volji, pa vam tako nismo nanijeli nikakvu štetu. 10Božja žalost donosi pokajanje koje vodi spasenju, kao što žalost ovoga svijeta vodi u smrt. 11Pogledajte samo kakvu je gorljivost proizvela u vama ta žalost po Božjoj volji! Takvo opravdavanje! Takvo negodovanje, takav strah! Toliku čežnju! Toliki žar! Toliku želju da se krivac kazni! Postupili ste najispravnije što ste mogli. 12Nisam vam pisao ni radi prijestupnika ni radi onoga kome je nanesena nepravda, već zato da pred Bogom pokažete svoju žarku ljubav prema nama.
13Uz to ohrabrenje posebno smo se razveselili i Titovoj radosti zbog toga što ste ga umirili da ne bude zabrinut. 14Ja sam vas i prije pred njim hvalio i niste me postidjeli. Kao što sam vama govorio istinu, tako se i ono čime sam se hvalio pred Titom pokazalo istinitim. 15Njegovo je srce prema vama još otvorenije kad se prisjeti kako ste ga primili s velikim poštovanjem, duboko zabrinuti. 16Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas.
1Mga hinigugma, tungod sining mga promisa sang Dios sa aton, bayaan ta na ang tanan nga nagapahigko sa aton bug-os nga kabuhi,7:1 aton bug-os nga kabuhi: sa literal, lawas kag espiritu. kag tinguhaan ta nga mangin matinlo ang aton kabuhi nga may pagtahod sa Dios.
Ang Kalipay ni Pablo
2Kon mahimo, batuna ninyo kami sa inyo mga tagipusuon. Wala kami sing may ginhimo nga malain sa bisan kay sin-o sa inyo. Wala man kami sing may gin-guba sa inyo ukon gindayaan. 3Wala ako nagahambal sini agod pakalainon kamo. Kay pareho sang akon ginsiling sadto, ginapalangga gid namon kamo kag bisan ano ang matabo, mabuhi man ukon mapatay, magaunungay gid kita. 4Dako gid ang akon pagsalig sa inyo kag ginapabugal ko gid kamo. Bisan masyado kabudlay sang amon ginaagihan, puno ako sing kalipay sang nakabati ako parte sa inyo. 5Kay sang pag-abot namon sa Macedonia, wala gid sing pahuway ang amon lawas tungod kay bisan diin nagaantos kami. Gin-away kami sang mga nagakontra sa amon, kag nagpalibog man kami parte sa kahimtangan sang mga tumuluo. 6Pero ang Dios nga nagapabakod kag nagalipay sa mga nagakasubo amo ang nagpabakod kag naglipay sa amon paagi sa pag-abot ni Tito. 7Indi lang ang iya pag-abot ang nakahatag kabakod kag kalipay sa amon, kundi ang iya man nga ginsugid nga ginpabakod kag ginlipay ninyo siya. Ginsugiran niya kami nga nahidlaw kamo sa akon kag nagakasubo kamo sang natabo, kag ginaapinan ninyo ako. Gani malipayon na gid ako subong.
8Bisan ang akon sulat nga ato nagdala sing kasubo sa inyo, wala ako nagahinulsol nga ginsulat ko ato. Sang una, matuod nga naghinulsol ako kay nakita ko nga sang premiro nagkasubo kamo. 9Pero subong malipayon ako, indi tungod nga nagkasubo kamo, kundi tungod nga amo ato ang nangin paagi agod maghinulsol kamo. Kay ginpasubo kamo suno sa kabubut-on sang Dios, gani wala nagdala sing malain sa inyo atong amon ginsulat. 10Kay ang kasubo nga suno sa kabubut-on sang Dios nagadala sa tawo sa paghinulsol, kag ina nagaresulta sing kaluwasan nga indi dapat hinulsulan. Pero ang kasubo sang mga tawo nga wala nagakilala sa Dios nagadala sa ila sa kamatayon. 11Tan-awa ninyo ang resulta sadtong kasubo nga nag-abot sa inyo suno sa kabubut-on sang Dios. Nangin desidido gid kamo sa pagpakita sa amon nga kamo matinlo sa sadto nga sala nga akon ginasiling sa inyo. Naakig gid kamo sa nakahimo sang sadto nga sala, kag nahadlukan kamo kon ano ang mangin resulta sadto. Gusto gid ninyo nga magbalik liwat ang aton daan nga relasyon. Ginsilutan pa gid ninyo ang nakahimo sadto. Kag sa tanan nga butang, ginpakita ninyo nga kamo wala gid sing salabton sa sadto nga sala.
12Gani atong akon sulat indi lang para sa nakahimo sing malain ukon sa ginhimuan sing malain, kundi labi na gid para sa inyo tanan agod sa presensya sang Dios makita gid ninyo ang inyo pagkasinsero sa amon. 13Kag sa sini napabakod kag napalipay ninyo kami.
Kag indi lang ina, kundi nadugangan pa gid ang amon kabakod kag kalipay sang makita namon nga nalipay si Tito, kay wala na siya nagapalibog parte sa inyo. 14Gindayaw ko kamo sang una sang nag-estoryahanay kami ni Tito parte sa inyo. Kag nakita niya nga matuod ang akon ginsugid sa iya, gani wala ako nahuy-an. Matuod gid ang tanan nga amon ginhambal sa inyo, kag napamatud-an nga matuod man ang amon pagdayaw sa inyo kay Tito. 15Kag kada madumduman ni Tito nga kamo tanan nagsunod sa iya ginhambal kag dako ang inyo pagtahod sa iya, nagadugang pa gid ang iya pagpalangga sa inyo. 16Kag nagakalipay man ako kay masaligan ko gid kamo.
