Ang Pagtulon-an ni Jesus bahin sa Panagbulag sa Magtiayon
(Mat. 19:1-12; Luc. 16:18)
1Migikan si Jesus sa Capernaum ug miadto sa mga lugar nga sakop sa Judea, ug mitabok siya sa Suba sa Jordan. Daghan na usab ang mga tawo nga nagtigom didto kaniya ug gitudloan niya sila sama sa iyang naandan nga gibuhat.
2May mga Pariseo usab nga miadto didto. Nangita sila ug pamaagi aron ikasumbong nila siya. Busa nangutana sila kang Jesus, “Gitugot ba sa Kasugoan nga bulagan sa lalaki ang iyang asawa?” 3Gitubag sila ni Jesus pinaagi sa usa ka pangutana, “Unsa ba ang sugo ni Moises kaninyo?” 4Mitubag sila, “Nagtugot si Moises nga makahimo ang lalaki ug papeles sa pakigbulag, pagkahuman niini mahimo na niyang bulagan ang iyang asawa.”10:4 Tan-awa usab ang Deu. 24:1. 5Miingon si Jesus kanila, “Tungod kay gahi kamog ulo, gisulat ni Moises alang kaninyo kining maong sugo. 6Apan gikan sa pagmugna sa kalibotan, ‘gihimo sila sa Dios nga lalaki ug babaye.’10:6 Tan-awa usab ang Gen. 1:27; 5:2. 7‘Mao kana ang hinungdan nga biyaan sa lalaki ang iyang amahan ug inahan ug moipon sa iyang asawa, 8ug silang duha mahimong usa.’10:8 Tan-awa usab ang Gen. 2:24. Dili na sila duha kondili usa na lang. 9Busa dili angayng bulagon sa tawo ang gihiusa sa Dios.”
10Sa pag-abot nila sa balay nangutana na usab ang mga tinun-an mahitungod sa panagbulag. 11Miingon si Jesus kanila, “Kon makigbulag ang lalaki sa iyang asawa ug mangasawa sa uban, nakapanapaw siya ug nakasala sa iyang una nga asawa. 12Ug kon makigbulag ang babaye sa iyang bana ug mamanag lain, nakapanapaw usab siya.”
Gipanalanginan ni Jesus ang Gagmay nga mga Bata
(Mat. 19:13-15; Luc. 18:15-19)
13May mga tawo nga nagdala sa ilang gagmay nga mga bata kang Jesus aron pandongan niya sa iyang kamot sa pagpanalangin kanila. Apan gibadlong sila sa mga tinun-an ni Jesus. 14Pagkakita ni Jesus niadto nasuko siya ug miingon sa iyang mga tinun-an, “Pasagdi lang ninyo ang mga bata nga moduol kanako. Ayaw ninyo sila pugngi, kay ang mga sama kanila nasakop sa paghari sa Dios. 15Sa pagkatinuod, si bisan kinsa nga dili magpasakop sa paghari sa Dios nga sama sa pagpasakop niining mga bata, dili gayod mahiapil sa paghari sa Dios. 16Ug gikugos niya ang mga bata, gipandong niya ang iyang kamot kanila ug gipanalanginan niya sila.”
Ang Tawo nga Adunahan
(Mat. 19:16-30; Luc. 18:18-30)
17Sa dihang molakaw na si Jesus, may tawo nga midagan paduol kaniya ug miluhod, ug nangutana, “Maayo nga Magtutudlo, unsa ba ang akong himuon aron maangkon ko ang kinabuhi nga walay kataposan?” 18Mitubag si Jesus kaniya, “Nganong miingon ka man nga maayo ako? Walay bisan kinsa nga maayo gawas sa Dios. 19Kon mahitungod sa imong pangutana, nahibalo ka na sa giingon sa Kasugoan: ‘Ayaw pagpatay, ayaw pagpanapaw, ayaw pagpangawat, ayaw pagsaksi ug bakak, ayaw pagpanglimbong, tahora ang imong amahan ug inahan.’ ”10:19 Tan-awa usab ang Exo. 20:12-16; Deu. 5:16-20. 20Mitubag siya kang Jesus, “Magtutudlo, kining tanan gituman ko sukad sa bata pa ako.” 21Gitan-aw siya ni Jesus nga may paghigugma ug giingnan, “Usa pa ka butang ang kulang kanimo. Pauli ug ibaligya ang imong kabtangan, ug ang halin ipanghatag sa mga kabos. Sa ingon niini nga pamaagi mahimo kang adunahan didto sa langit. Pagkahuman balik ug sunod kanako.” 22Nasubo gayod ang tawo sa pagkadungog niya niini ug mibiya siya nga masulob-on kay daghan man ang iyang kabtangan.
23Sa nakabiya na ang tawo, mitan-aw si Jesus sa iyang mga tinun-an ug miingon, “Lisod gayod alang sa mga adunahan nga magpasakop sa paghari sa Dios.” 24Natingala ang mga tinun-an sa iyang gisulti. Busa nagpadayon siya sa pag-ingon, “Mga anak, lisod kaayo ang pagpasakop sa paghari sa Dios. 25Sayon pa ang paglusot sa mananap nga kamelyo sa bangag sa dagom kaysa pagpasakop sa adunahan sa paghari sa Dios.” 26Natingala gayod sila ug miingon, “Kon mao kana, kinsa na man lang ang maluwas?” 27Gitan-aw sila ni Jesus ug miingon, “Dili gayod kini mahimo sa tawo, apan walay dili mahimo sa Dios; kay ang tanan mahimo sa Dios.”
28Miingon si Pedro kaniya, “Amo bayang gibiyaan ang tanan ug misunod kami kanimo.” 29Miingon si Jesus kanila, “Sa pagkatinuod, sultihan ko kamo, walay tawo nga mibiya sa iyang balay, mga igsoon, inahan, amahan, mga anak, o kayutaan tungod ug alang kanako ug sa Maayong Balita, 30nga dili makadawat ug daghan pa gayod nga balos karon nga panahon: mga balay, mga kaigsoonan, mga inahan, mga anak, mga kayutaan, ug lakip ang mga paglutos; ug sa umaabot nga mga adlaw makadawat usab ug kinabuhi nga walay kataposan. 31Daghan ang dungganon karon nga sa kaulahian mahimong labing ubos, ug daghan ang labing ubos karon nga sa kaulahian mahimong dungganon.”
Ang Ikatulo nga Paghisgot ni Jesus Bahin sa Iyang Kamatayon
(Mat. 20:17-19; Luc. 18:31-34)
32Samtang nagpadulong sila sa Jerusalem, nagauna si Jesus kanila. Ang iyang mga tinun-an gikulbaan ug ang uban nga nagasunod kaniya nahadlok gayod. Gilain niya pag-usab ang iyang dose ka apostoles ug gisultihan niya sila kon unsa ang mahitabo kaniya. 33Miingon siya kanila, “Pamati kamo! Nagapadulong kita sa Jerusalem ug Ako nga Anak sa Tawo itugyan didto sa mga kadagkoan sa mga pari ug mga magtutudlo sa Kasugoan, ug hukman nila ako nga patyon. Ug itugyan nila ako ngadto sa mga tawo nga dili Judio. 34Bugalbugalan nila ako, lud-an, bunalan, ug dayon patyon. Apan human sa tulo ka adlaw mabanhaw ako.”
Ang Gihangyo ni Santiago ug ni Juan
(Mat. 20:20-28)
35Miduol kaniya si Juan ug si Santiago nga mga anak ni Zebede ug miingon, “Magtutudlo, may ihangyo unta kami kanimo.” 36Mitubag si Jesus kanila, “Unsa ang inyong ihangyo kanako?” 37Miingon sila, “Kon maghari ka na didto sa imong gingharian, palihog palingkora kaming duha sa imong tapad; ang usa sa imong tuo, ug ang usa sa imong wala.” 38Apan miingon si Jesus kanila, “Wala kamo masayod kon unsa ang inyong gipangayo. Maantos ba ninyo ang kasakit nga akong antuson? Ug maagwanta ba usab ninyo ang kalisod nga akong paga-agian?” 39Mitubag sila, “Oo, mahimo namo.” Miingon si Jesus kanila, “Tinuod, maantos ug maagwanta ninyo ang mga kalisod nga akong paga-agian, 40apan dili ako ang mopili kon kinsa ang molingkod sa akong tuo o sa akong wala, kay may gitagan-an na niini.”
41Sa pagkadungog sa napulo ka tinun-an sa ilang gihangyo, nasuko gayod sila kang Santiago ug kang Juan. 42Busa gitawag silang tanan ni Jesus ug giingnan, “Nasayran ninyo nga ang mga kadagkoan niining kalibotan may gahom sa pagmando sa ilang mga ginsakopan ug sila ang magbuot kon unsa ang ilang buhaton kanila. 43Apan dili ingon niini ang angay kaninyo. Kay kon kinsa kaninyo ang gusto nga mahimong gamhanan, kinahanglan nga mahimo siyang inyong sulugoon; 44ug kon kinsa kaninyo ang gusto nga mahimong pangulo, kinahanglan nga mahimo siyang ulipon sa tanan. 45Kay bisan pa gani Ako nga Anak sa Tawo wala moanhi dinhi sa kalibotan aron alagaran, kondili aron moalagad ug muhatag sa akong kinabuhi sa pagtubos sa daghang mga tawo.”
Giayo ni Jesus ang Buta nga si Bartimeo
(Mat. 20:29-34; Luc. 18:35-43)
46Miabot sila sa Jerico. Ug sa dihang mogawas na si Jesus niini nga lungsod uban sa iyang mga tinun-an ug sa daghang mga tawo, naagian nila ang usa ka buta nga nagalingkod ug nagpakilimos sa daplin sa dalan. Siya si Bartimeo nga anak ni Timeus. 47Sa pagkadungog niya nga anaa si Jesus nga taga-Nazaret, misinggit siya, “Jesus, kaliwat ni David, kaloy-i intawon ako!” 48Gibadlong siya sa mga tawo aron mohilom. Apan gikusgan pa hinuon niya ang pagsinggit, “Kaliwat ni David, kaloy-i intawon ako!” 49Mihunong si Jesus ug miingon, “Dad-a ninyo siya dinhi kanako.” Busa gitawag nila ang buta, ug giingnan, “Paglipay, dali tindog kay gitawag ka ni Jesus.” 50Gilabay niya ang iyang kupo ug nagdali-dali siyag duol kang Jesus. 51Ug miingon si Jesus kaniya, “Unsay imong gusto nga buhaton ko kanimo?” Mitubag ang buta, “Magtutudlo, gusto ko nga makakita pag-usab.” 52Ug giingnan siya ni Jesus, “Lakaw, ang imong pagtuo maoy nakaayo10:52 nakaayo: ug/o, nagluwas. kanimo.” Diha-diha nakakita siya ug misunod kang Jesus sa dalan.
O braku i rastavi
(Mt 19:1-9)
1Isus ode iz Kafarnauma južnije, u judejski kraj te istočno od rijeke Jordana. I opet nagrne k njemu mnoštvo naroda te ih je po svojemu običaju poučavao.
2Priđu mu neki farizeji pa ga upitaju pokušavajući ga zaskočiti: “Smije li se muž razvesti od žene?”
3“Što vam je o tome zapovjedio Mojsije?” upita ih Isus.
4“On je to dopustio”, odgovore mu. “Rekao je da muž mora ženi samo napisati otpusnicu i može ju otpustiti.”
5“Mojsije vam je napisao ovu zapovijed zbog vaših tvrdih srca! 6Jer Bog ih je još na početku stvorenja stvorio ‘muškim i ženskim’10:6 Postanak 1:27; 5:2.. 7‘Čovjek će ostaviti oca i majku da bi se sjedinio sa svojom ženom, 8i njih će dvoje biti jedno tijelo.’10:8 Postanak 2:24. Njih dvoje, prema tome, nisu više dva, nego jedno. 9Neka dakle nijedan čovjek ne rastavlja one koje je Bog sjedinio!”
10Kad su bili u kući, učenici ga ponovno o tomu upitaju. 11On im reče: “Tko god se razvede od svoje žene da bi se oženio drugom, čini preljub prema prvoj ženi. 12Rastavi li se žena od muža i preuda, ona također čini preljub.”
Isus blagoslivlja djecu
(Mt 19:13-15; Lk 18:15-17)
13Isusu su dovodili djecu da ih dotakne i blagoslovi. Učenici su im to priječili. 14Kad je Isus to vidio, razljutio se te im reče: “Pustite dječicu k meni i ne tjerajte ih jer takvima pripada Božje kraljevstvo! 15Zaista vam kažem, tko kraljevstvo Božje ne prihvati poput te dječice, nikada neće u njega ući!” 16Tada izgrli djecu i blagoslovi ih polažući na njih ruke.
Bogataš
(Mt 19:16-30; Lk 18:18-30)
17Dok se spremao na put, pritrči mu neki čovjek, klekne pred njega i upita ga: “Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?”
18“Zašto me zoveš dobrim?”10:18 Epitet “dobar” upotrebljavao se samo za Boga. Isus postavlja pitanje da bi vidio da li čovjek ima pravilno razumijevanje Isusovog identiteta, odnosno, da je Isus Bog. Ukoliko ga čovjek prihvaća kao Boga, on će onda prihvatiti Isusov poziv da rasproda sve što ima i da ga slijedi. upita ga Isus. “Dobar je samo Bog. 19A zapovijedi znaš: ‘Ne ubij’, ‘Ne čini preljub’, ‘Ne ukradi’, ‘Ne svjedoči lažno’, ‘Ne varaj’, ‘Poštuj oca i majku!’”
20“Gospodine, sve te zapovijedi držim još od mladosti”, odgovori čovjek.
21Isus ga promotri i zavoli ga. “Još ti jedno nedostaje”, reče mu, “idi i prodaj sve što imaš, a novac razdijeli siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i slijedi me!” 22Čovjek se na te riječi snuždi i žalosno ode jer je imao veliki imetak.
23Isus pogleda uokolo i reče učenicima: “Kako je teško bogatašima ući u kraljevstvo Božje!” 24Oni se na to silno iznenade. Isus nastavi: “Djeco draga, kako je teško ući u kraljevstvo Božje! 25Lakše bi devi bilo provući se kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo!”
26Učenici se zaprepaste. “Pa tko se onda uopće može spasiti?” pitali su.
27Isus ih pozorno pogleda pa reče: “Ljudima je to potpuno nemoguće, ali ne i Bogu. Jer Bogu je sve moguće!”
28Petar mu reče: “Evo, mi smo sve ostavili da te slijedimo.”
29Isus odgovori: “Zaista vam kažem, nema takvoga tko se radi mene i radi Radosne vijesti odrekao kuće, braće, sestara, majke, oca, djece ili imanja, 30a da uz progonstvo neće već u ovome svijetu dobiti natrag stostruko: kuće, braću, sestre, majku, oca, djecu i imanja, a u budućemu svijetu i vječni život. 31Ali mnogi koji su sada prvi tada će biti na zadnjemu mjestu, a mnogi koje ovdje smatraju zadnjima ondje će biti najveći.”
Isus ponovno naviješta svoju smrt
(Mt 20:17-19; Lk 18:31-34)
32Uspinjali su se prema Jeruzalemu. Isus je išao pred zaprepaštenim učenicima. Ljudi koji su ga slijedili bili su prestrašeni. Isus povede Dvanaestoricu na stranu i počne im još jedanput govoriti o onomu što mu se imalo dogoditi: 33“Evo, ulazimo u Jeruzalem. Tamo će Sina Čovječjega predati svećeničkim glavarima i pismoznancima, koji će ga osuditi na smrt i predati Rimljanima.10:33 U grčkome: poganima. 34Rugat će mu se, popljuvati ga, bičevati i ubiti. Ali on će nakon tri dana uskrsnuti.”
Isus poučava o služenju drugima
(Mt 20:20-28; Lk 22:24-27)
35Zatim mu priđu Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, i mu rekoše: “Učitelju, htjeli bismo da nam nešto učiniš.”
36“A što?” upita ih Isus.
37“Dopusti nam, kad uđeš u svoju slavu, da sjedimo na počasnim mjestima do tebe, jedan s desne, a drugi s lijeve strane.”
38Isus odgovori: “Ne znate što tražite. Možete li vi ispiti gorku čašu iz koje ću ja piti? Ili se krstiti krštenjem trpljenja kojim se ja moram krstiti?”
39“Možemo!” odgovore oni. A on reče: “Zaista ćete piti iz moje čaše i krstit ćete se mojim krštenjem, 40ali nije na meni da odredim tko će sjediti zdesna ili slijeva do mene. Ta mjesta pripadaju onima za koje su određena.”
41Kad su to čula ostala desetorica učenika, naljute se na Jakova i Ivana. 42Zato ih Isus dozove k sebi i reče: “Vi znate da oni koji se smatraju vladarima svijeta okrutno postupaju s narodom i da moćnici nad njim vladaju stegom. 43Ali nije tako među vama! Naprotiv, tko želi biti najveći među vama, neka vam bude sluga. 44Tko želi biti najveći od svih, neka svima bude robom. 45Jer ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, već da on služi drugima i dade svoj život kao otkupninu za mnoge.”
Isus vraća vid Bartimeju
(Mt 20:29-34; Lk 18:35-43)
46Stigli su tako u Jerihon. Kad je Isus izlazio iz Jerihona u pratnji učenika i velikog mnoštva, pokraj puta sjedio je slijepi prosjak Bartimej, Timejev sin. 47Kad je čuo da je stigao Isus iz Nazareta, počeo je vikati: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”
48Mnogi su ga korili i opominjali ga da ušuti, ali on počne još jače vikati: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
49Kad Isus to začuje, zaustavi se i reče: “Recite mu da priđe.”
Oni pozovu slijepca. “Samo hrabro!” kazaše mu. “Hajde, zove te!” 50Bartimej zbaci sa sebe ogrtač, skoči i pritrči Isusu.
51“Što želiš da ti učinim?” upita ga Isus.
“Da progledam, Gospodine!,” zamoli slijepac.
52“Hajde!”, odgovori mu Isus. “Tvoja te je vjera iscijelila!” Slijepac smjesta progleda i krene cestom za Isusom.
