Leviticus 27 – APSD-CEB & BDS

Ang Pulong Sa Dios

Leviticus 27:1-34

Ang Paglukat sa mga Butang nga Gihalad alang sa Ginoo

1Gisugo sa Ginoo si Moises 2nga isulti kini ngadto sa mga Israelinhon:

Kon ang usa ka tawo gihalad ngadto sa Ginoo isip pagtuman sa usa ka panaad, kanang tawhana malibre niana nga panaad pinaagi sa pagbayad 3-7niining mga mosunod basi sa timbangan nga ginagamit sa mga pari:

sa nagpanuigon ug 1 ka bulan hangtod sa 4 ka tuig

lalaki: 5 ka buok nga salapi

babaye: 3 ka buok nga salapi

sa nagpanuigon ug 5 ka tuig hangtod 19

lalaki: 20 ka buok nga salapi

babaye: 10 ka buok nga salapi

sa nagpanuigon ug 20 ka tuig hangtod 59

lalaki: 50 ka buok nga salapi

babaye: 30 ka buok nga salapi

sa nagpanuigon ug 60 ka tuig pataas

lalaki: 15 ka buok nga salapi

babaye: 10 ka buok nga salapi.

8Kon kabos ang nakapanaad ug dili siya makahimo pagbayad sa mao nga kantidad, dad-on niya ngadto sa pari ang tawo nga gipanaad niya nga ihalad sa Ginoo, ug ang pari mao ang mobungat sa presyo basi sa makaya nga ibayad sa tawo.

9Kon ang iyang gipanaad mananap nga mahimong ihalad sa Ginoo, kana nga mananap mahimong iya na sa Ginoo. 10Kinahanglan nga dili na niya kini bayloan pa ug laing mananap, bisan pa kon mas maayo kini. Kon himuon niya kini, ang mananap nga iyang gipanaad ug ang mananap nga iyang ibaylo mahimong iya na sa Ginoo. 11Kon ang iyang gipanaad giisip nga hugaw nga mananap, nga dili mahimong ihalad sa Ginoo, dad-on niya ang mananap ngadto sa pari. 12Susihon kini sa pari kon maayo ba o dili, ug unya presyohan niya kini sa presyo27:12 presyohan niya kini sa presyo aron nga ibaligya kini ug ang kuwarta gamiton sa Templo o sa Tolda nga Simbahan. nga dili na mausab pa. 13Kon bawion sa tag-iya ang mananap, kinahanglan nga bayran niya ang presyo sa mananap ug dugangan pa gayod niya ug 20 porsyento sa presyo niini.

14Kon gihalad sa tawo ang iyang balay ngadto sa Ginoo, susihon sa pari ang maong balay kon maayo pa ba kini o dili, ug unya presyohan niya kini ug presyo nga dili na mausab pa. 15Kon bawion sa tag-iya ang iyang balay, kinahanglan nga bayran niya ang presyo sa balay ug dugangan pa gayod niya ug 20 porsyento sa presyo niini. Ug ang balay ibalik kaniya.

16Kon gihalad sa tawo ngadto sa Ginoo ang bahin sa iyang yuta nga napanunod niya gikan sa iyang katigulangan, presyohan kini sa pari sa presyo nga basi sa gidaghanon sa binhi nga mapugas niining yutaa: sa matag sako nga binhi, ang presyo 20 ka buok nga pilak. 17Kon ihalad niya ang iyang uma pagkahuman lang gayod sa Tuig sa Paghatag ug Kagawasan ug Pag-uli, magpabilin ang tukmang presyo niini. 18Apan kon dugay na nga milabay ang maong tuig una pa niya gihalad ang iyang uma, presyohan kini sa pari ug presyo nga mas mubo, basi sa gidaghanon sa katuigan nga nahibilin hangtod sa sunod na usab nga Tuig sa Paghatag ug Kagawasan ug Pag-uli. 19Kon bawion sa tag-iya ang iyang uma, kinahanglan nga bayran niya ang presyo sa uma ug dugangan pa gayod niya ug 20 porsyento sa presyo niini. Ug ibalik kaniya ang iyang uma. 20Apan kon wala pa niya napalit ug balik ang iyang uma ug gibaligya kini sa lain, dili na gayod niya kini mabawi pa. 21Ug sa pag-abot sa Tuig sa Paghatag ug Kagawasan ug Pag-uli, iya na kini sa Ginoo ug dili na gayod kini mabawi; mahimo na kining kabtangan sa mga pari.

22Kon gihalad sa tawo ang uma nga iyang gipalit ug kini dili kabahin sa iyang napanunod, 23presyohan kini sa pari sa presyo basi sa gidaghanon sa katuigan nga nahibilin hangtod sa Tuig sa Paghatag ug Kagawasan ug Pag-uli. Kinahanglan nga paliton dayon kini ug balik sa tawo. Ang iyang ibayad sa pagpalit ug balik niini iya na sa Ginoo. 24Sa Tuig sa Paghatag ug Kagawasan ug Pag-uli ang mao nga uma iuli ngadto sa tag-iya nga nagbaligya niini.

25Ang tanang presyo niining mga gihalad ngadto sa Ginoo kinahanglan nga basi sa gibug-aton sa pilak diha sa kilohan nga ginagamit sa mga pari.

26Ang unang anak sa mananap iya sa Ginoo, busa dili na kini ihalad kaniya. 27Kon kining mananapa giisip nga hugaw, mahimo kining paliton ug balik sa tag-iya. Bayran niya ang presyo sa mananap ug dugangan pa gayod niya ug 20 porsyento sa presyo niini. Apan kon dili niya paliton ug balik, ibaligya kini sa mga pari sumala sa gipresyo niini.

28Walay bisan unsa nga butang nga gihalad sa hingpit27:28 gihalad sa hingpit: Ang Hebreo nga pulong nga gigamit dinhi nagkahulogan sa mga butang nga gihalad sa Ginoo nga dili na mabakwi ug mahimong iya na sa mga pari hangtod sa hangtod. Usahay ginalaglag kini. ngadto sa Ginoo ang mahimong ibaligya o paliton ug balik, tawo man o mananap o yuta nga napanunod. Iya na gayod kini sa Ginoo. 29Ang tawo nga gihalad sa hingpit ngadto sa Ginoo dili mahimong lukaton. Kinahanglan nga patyon gayod siya.

30Ang ikanapulo nga bahin sa tanang mga abot iya sa Ginoo. 31Kon paliton ug balik sa tawo ang ikapulo sa iyang abot, kinahanglan nga bayran niya ang presyo niini ug dugangan pa gayod niya ug 20 porsyento sa presyo niini. 32Kon mag-ihap kamo sa inyong mga baka, karnero, o kanding, ang ikapulo sa matag napulo nga inyong naihap ihatag ninyo sa Ginoo. 33Ug kinahanglan nga dili ninyo kini pilion o ilisan. Kon ilisan ninyo kini, ang maong mananap ug ang mananap nga giilis ninyo mahimong iya na sa Ginoo ug dili na mahimong paliton ug balik.

34Mao kini ang mga sugo nga gihatag sa Ginoo kang Moises didto sa Bukid sa Sinai alang sa mga Israelinhon.

La Bible du Semeur

Lévitique 27:1-34

Les personnes et les biens voués à l’Eternel

1L’Eternel s’adressa à Moïse en disant : 2Parle aux Israélites, et dis-leur : Quand quelqu’un dédie une personne à l’Eternel par un vœu, il s’en acquittera d’après l’estimation suivante. 3S’il s’agit d’un homme entre vingt et soixante ans, sa valeur s’estime à 600 grammes d’argent, selon l’unité de poids en vigueur au sanctuaire. 4Si c’est une femme, sa valeur sera de 360 grammes d’argent. 5Un garçon entre cinq et vingt ans s’estime à 240 grammes d’argent, et une fille à 120 grammes d’argent. 6Depuis l’âge d’un mois jusqu’à cinq ans, un garçon s’estime à 60 grammes d’argent et une fille à 36 grammes. 7A soixante ans et au-dessus, un homme s’estime à 180 grammes d’argent, et une femme à 120 grammes.

8Si la personne qui a fait le vœu est trop pauvre pour payer la valeur fixée, on la présentera au prêtre pour qu’il fasse une estimation en fonction de ses ressources.

9Si c’est un animal qu’on peut offrir à l’Eternel, tout ce qui en a été donné à l’Eternel sera tenu pour sacré. 10On ne le remplacera pas par un autre, on ne substituera pas une bête bonne à une mauvaise, ni inversement, car si l’on remplace une bête par une autre, toutes les deux, celle qui est remplacée et celle qui la remplace, seront tenues pour sacrées.

11Si l’on a dédié par vœu à l’Eternel un animal impur qu’on ne peut donc pas offrir en sacrifice27.11 Comme le cheval, l’âne ou le chameau (voir Lv 11.2-8). à l’Eternel, on le présentera au prêtre 12qui en estimera la valeur en fonction de ses qualités et de ses défauts ; et l’on s’en tiendra à son estimation. 13Si l’offrant veut racheter la bête, il majorera cette estimation d’un cinquième.

14Lorsque quelqu’un consacre sa maison à l’Eternel, le prêtre en fera l’estimation en tenant compte de son état, et l’on s’en tiendra à la valeur qu’il aura fixée. 15Si celui qui l’a consacrée veut la racheter, il ajoutera un cinquième au prix estimé, et elle lui appartiendra à nouveau.

16Si c’est un terrain faisant partie de son patrimoine que quelqu’un consacre à l’Eternel, la valeur en sera estimée en fonction de ce qu’on peut y semer à raison de 600 grammes d’argent pour quatre hectolitres d’orge. 17S’il consacre son champ dès l’année du jubilé27.17 Voir Lv 25.8-22., c’est à ce taux qu’il sera estimé. 18Mais s’il le consacre à l’Eternel après le jubilé, le prêtre en calculera la valeur en fonction du nombre d’années qui restent jusqu’au jubilé suivant, et il réduira le prix en conséquence.

19Si celui qui a consacré son champ veut le racheter, il ajoutera un cinquième au prix estimé et pourra en reprendre possession. 20S’il ne rachète pas le champ et qu’on le vende à un tiers, il perd son droit de rachat, 21de sorte que cette terre, au moment du jubilé, sera consacrée à l’Eternel tout comme un champ voué à l’Eternel ; elle deviendra la propriété du prêtre. 22Si quelqu’un consacre à l’Eternel un champ qu’il a acquis pour lui, et qui ne fait donc pas partie de son patrimoine, 23le prêtre en estimera la valeur en fonction du nombre d’années qui restent jusqu’au jubilé. L’homme paiera ce prix le jour même puisque le champ est consacré à l’Eternel. 24L’année du jubilé, le champ reviendra à la personne à qui on l’avait acheté et qui le comptait dans son patrimoine. 25Toute estimation sera faite selon l’unité de poids en vigueur au sanctuaire ; cette unité (le sicle) vaut douze grammes (vingt guéras)27.25 Voir Ex 30.13..

26Cependant, personne ne pourra consacrer les premiers-nés de son bétail à l’Eternel car, comme premiers-nés, qu’il s’agisse de gros ou de petit bétail, ils appartiennent à l’Eternel. 27S’il s’agit du premier-né d’un animal impur, son propriétaire pourra le racheter au prix estimé majoré d’un cinquième ; s’il n’est pas racheté, il sera vendu au prix estimé.

28Par contre, rien de ce que quelqu’un a voué à l’Eternel – homme, animal ou champ de son patrimoine – ne pourra se vendre ou se racheter : car tout ce qui a été voué est très saint et appartient à l’Eternel. 29Si une personne a été vouée à l’Eternel, elle ne pourra pas être rachetée ; elle sera mise à mort27.29 Il ne s’agit pas d’un sacrifice, mais d’une forme de jugement..

30Toute dîme prélevée sur les produits de la terre et sur les fruits des arbres appartient à l’Eternel : c’est une chose sacrée qui est à lui27.30 Pour les v. 30-33, voir Nb 18.21 ; Dt 14.22-23.. 31Si quelqu’un tient à racheter une partie de sa dîme, il en majorera le prix d’un cinquième de sa valeur27.31 La dîme était généralement payée en nature. Elle pouvait aussi être acquittée en argent à condition d’être majorée de vingt pour cent de la valeur du produit (v. 13)..

32Toute dîme de gros et de menu bétail, c’est-à-dire chaque dixième bête qui passe sous la houlette, sera consacrée à l’Eternel. 33Le propriétaire ne choisira pas entre celles qui sont bonnes et celles qui sont mauvaises, et on ne fera pas d’échange ; si on procède quand même à un échange, les deux bêtes, celle qui est remplacée et celle qui la remplace, seront tenues pour sacrées et ne pourront pas être rachetées.

34Tels sont les commandements que l’Eternel a donnés à Moïse pour les Israélites au mont Sinaï.