Job 16 – APSD-CEB & BDS

Ang Pulong Sa Dios

Job 16:1-22

Ang Tubag ni Job

1Unya mitubag si Job, 2“Nadungog ko na kana kaniadto pa. Imbes nga lipayon ninyo ako, gipasubo pa hinuon ninyo ako. 3Dili na ba kamo moundang sa pagsultig walay pulos? Unsa ba gayoy nakapahasol kaninyo nga nagsige man kamog pakiglalis kanako? 4Kon kamoy ania sa akong sitwasyon ug ako sa inyo, makasulti usab akog sama sa inyong gipanulti kanako. Makadawat usab kamog daghang mga pagsaway gikan kanako, ug magpanglingo usab ako kaninyo. 5Apan dili ko kana buhaton. Mosulti hinuon akog mga pulong nga makapadasig ug makalipay kaninyo. 6Apan sa pagkakaron, nagapadayon ang akong kasakit bisag unsa pay akong isulti. Ug kon mohilom usab ako dili gihapon kini mawala.

7O Dios, gipaluyahan mo gayod ako. Gilaglag mo ang tibuok kong panimalay. 8Gipaniwang mo ako; bukog ug panit na lang ako. Sumala pa sa uban, nagapamatuod lang kini nga nakasala ako. 9Sa imong kasuko, O Dios, gihasmagan mo ako. Daw mabangis nga mananap ka nga mikunis-kunis sa akong unod. Gipakagotan mo ako sa imong ngipon ug gisimagan nga daw sa imo akong kaaway.

10“Gibiaybiay ako ug gikataw-an sa mga tawo. Gisagpa nila ako sa pagtamay kanako. Naghiusa sila batok kanako. 11Gitugyan ako sa Dios ngadto sa kamot sa mga tawong daotan ug makasasala. 12Maayo ang akong kahimtang kaniadto, apan gilaglag niya ako. Daw gituok niya ako ug gidugmok. Gihimo niya akong iyang targetanan. 13Gilibotan ako sa iyang mga tigpana, ug gipana sa walay kalooy. Natuhog ang akong batobato, ug miawas sa yuta ang akong apdo. 14Wala niya ako hunongi sa pag-ataki. Mihasmag siya kanako nga daw usa ka sundalo. 15Nagabisti akog sako ug nagalingkod sa yuta agig pagsubo. 16Namula ang akong nawong ug nanghubag ang akong mga mata sa labihan nga paghilak. 17Apan wala gayod akoy nahimo nga sala, ug kinasingkasing ang akong pag-ampo.

18“Sama ako sa tawong gipatay, nga nagahangyo sa yuta nga dili tabonan ang iyang dugo sa dili pa maangkon ang hustisya! 19Bisan karon ang akong saksi16:19 saksi: Posible nga usa ka langitnon nga tinuga. atua sa langit. Siya ang moingon nga ako walay sala. 20Gitamay ako sa akong mga higala, apan nagahilak ako nga nangayo ug tabang sa Dios. 21Ang akong saksi mao ang magpakilooy sa Dios alang kanako, sama sa usa ka tawo nga nagapakilooy alang sa iyang higala. 22Kay sa dili madugay motaliwan na ako ug dili na mobalik.”

La Bible du Semeur

Job 16:1-22

Réponse de Job à Éliphaz

Job, blessé par les propos de ses amis

1Alors Job prit la parole et dit :

2J’ai entendu beaucoup ╵de discours de ce genre,

vous êtes tous ╵des consolateurs bien pénibles !

3Cesseras-tu ╵de parler pour du vent ?

Qu’est-ce qui te contraint ╵à répliquer encore16.3 Réponse à Eliphaz (voir 15.2). ?

4Si vous étiez vous-mêmes ╵à la place où je suis,

je pourrais parler comme vous,

tenir contre vous des discours,

et, à votre sujet, ╵hocher la tête16.4 Geste de mépris et d’insulte (Ps 22.8 ; Jr 48.27 ; Mt 27.39)..

5Je vous fortifierais ╵par mes paroles,

je vous soulagerais ╵par mes lèvres pleines de mots.

6Cependant, si je parle, ╵pour autant ma souffrance ╵n’en est pas soulagée,

et si je m’en abstiens, ╵va-t-elle me quitter ?

7Oui, à l’heure présente, ╵Dieu m’a poussé à bout,

oui, tu as ravagé16.7 Au milieu de son discours, Job se tourne soudain vers Dieu. ╵toute ma maisonnée.

8Tu m’as creusé des rides, ╵elles témoignent contre moi,

et ma maigreur se lève ╵pour m’accuser16.8 Comme un faux témoin accusant Job d’être coupable, puisqu’il souffre..

9Dans sa colère, ╵Dieu me déchire ╵et il s’attaque à moi,

il grince des dents16.9 Dieu est comparé à un lion (comparer 10.16) qui l’attaque et le déchire. contre moi.

Mon adversaire ╵me transperce de ses regards.

10Ils ouvrent contre moi ╵leur bouche toute grande.

Leurs outrages me giflent,

ils se liguent tous contre moi.

11Dieu m’a livré ╵au pouvoir des injustes,

il m’a jeté en proie ╵à des méchants.

12Je vivais en repos, ╵et il m’a secoué,

il m’a pris par la nuque, ╵pour me briser,

puis il m’a relevé ╵pour me prendre pour cible,

13ses flèches m’environnent,

il transperce mes reins, ╵sans aucune pitié

il répand à terre ma bile.

14Il m’inflige blessure ╵après blessure.

Il s’est rué sur moi ╵comme un guerrier.

15J’ai cousu pour ma peau ╵une toile de sac,

et j’ai traîné ma dignité ╵dans la poussière.

16Mon visage est rougi ╵à force de pleurer,

et l’obscurité la plus noire ╵s’étend sur mes paupières.

17Pourtant mes mains n’ont pas commis ╵d’actes de violence

et ma prière ╵est sans hypocrisie.

18Ne couvre pas mon sang, ô terre,

et que mon cri ╵ne soit pas étouffé.

19Dès à présent : ╵j’ai un témoin au ciel,

oui j’ai dans les lieux élevés, ╵quelqu’un qui témoigne pour moi.

20Mes amis se moquent de moi :

les yeux baignés de larmes, ╵je me tourne vers Dieu.

21Qu’il16.21 il: c’est-à-dire le témoin (v. 19), qui n’est sans doute autre que Dieu lui-même (v. 20 ; voir 17.3). prenne la défense ╵d’un homme devant Dieu,

et qu’il arbitre ╵entre l’homme et son compagnon16.21 Autre traduction : comme le fait un homme pour son ami..

22Ma vie touche à sa fin

et je m’en vais par le chemin ╵d’où l’on ne revient pas.