Matej 26:69-75
Petar se odriče Isusa
(Mk 14:66-72; Lk 22:54-62; Iv 18:15-18, 25-27)
Dok je Petar sjedio vani u dvorištu, priđe mu neka sluškinja i reče: “I ti si bio s Isusom Galilejcem!”
Petar to pred svima zaniječe: “Ne znam o čemu govoriš!”
Kad je izišao u predvorje, spazi ga druga sluškinja i reče nazočnima: “Ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom!”
On opet zaniječe i još se zakune: “Ne poznajem tog čovjeka!”
Ali ubrzo mu priđu ljudi koji su bili ondje. “Pa ti si doista jedan od njih! Odaje te galilejski naglasak.”
Petar se stane kleti i zaklinjati: “Ja ne poznajem tog čovjeka!” I pijetao odmah zakukuriče.
On se tada sjeti što mu je Isus rekao: “Zaista ti kažem, prije nego što pijetao zakukuriče, triput ćeš me se odreći.” Iziđe iz dvorišta i gorko zaplače.
Matej 27:1-10
Isus pred Velikim vijećem
(Mk 15:1; Lk 23:1; Iv 18:28-32)
Rano ujutro sastanu se na vijećanje svi svećenički poglavari i narodne starješine da se dogovore kako da ubiju Isusa. Svežu ga i odvedu rimskome upravitelju Pilatu.
Judino samoubojstvo
(Djela 1:16-20)
Kada je Juda, njegov izdajica, vidio da su Isusa osudili na smrt, pokaje se i odnese trideset srebrnjaka natrag svećeničkim poglavarima i starješinama te im reče: “Zgriješio sam! Izdao sam nedužna čovjeka!”27:4 U grčkome: nedužnu krv.
“Što se to nas tiče?” odgovore mu oni. “To je tvoja stvar!” Juda nato baci srebrnjake u Hram, a zatim ode i objesi se.
Svećenički poglavari pokupe srebrnjake. “Ne smijemo ih staviti u hramsku blagajnu”, rekoše, “jer su isplaćeni za krvavo djelo.” Zato se dogovore te za njih kupe lončarovu njivu da posluži kao groblje za ukop tuđinaca. Zato se ta njiva još zove “Krvava njiva”. Tako se ispunilo Jeremijino proročanstvo:
“Uzeli su27:9 U grčkome to može značiti i: uzeo sam. trideset srebrnjaka—
na toliko su ga procijenili Izraelci—
i kupili su lončarovu njivu,
kako je Gospodin zapovjedio.”27:9-10 Vidjeti: Zaharija 11:12-13; Jeremija 32:6-9.
