Lukáš 17 – SNC & CRO

Slovo na cestu

Lukáš 17:1-37

1Tedy řekl učedlníkům: Není možné, aby nepřišla pohoršení, ale běda tomu, skrze kohož přicházejí. 2Lépe by mu bylo, aby žernov osličí vložen byl na hrdlo jeho, a uvržen byl do moře, nežli by pohoršil jednoho z těchto maličkých. 3Šetřte se. Zhřešil-li by pak proti tobě bratr tvůj, potresci ho, a bude-liť toho želeti, odpusť mu. 4A byť pak sedmkrát za den zhřešil proti tobě, a sedmkrát za den obrátil se k tobě, řka: Žel mi toho, odpusť mu. 5I řekli apoštolé Pánu: Přispoř nám víry. 6I dí Pán: Kdybyste měli víru jako zrno horčičné, řekli byste této moruši: Vykořeň se a přesaď se do moře, a uposlechla by vás. 7Nebo kdo jest z vás, maje služebníka, ješto oře aneb pase dobytek, aby jemu, když by se s pole navrátil, hned řekl: Pojď a seď za stůl? 8Ale zdali raději nedí jemu: Připrav, ať povečeřím, a opáše se, služ mi, až se najím a napím, a potom i ty jez a pij? 9Zdali děkuje služebníku tomu, že učinil to, což mu rozkázal? Nezdá mi se. 10Tak i vy, když učiníte všecko, což vám přikázáno, rcete: Služebníci neužiteční jsme. Což jsme povinni byli učiniti, učinili jsme. 11I stalo se, když se bral do Jeruzaléma, že šel skrze Samaří a Galilei. 12A když vcházel do jednoho městečka, potkalo se s ním deset mužů malomocných, kteřížto stáli zdaleka. 13A pozdvihše hlasu, řekli: Ježíši přikazateli, smiluj se nad námi. 14Kteréžto on uzřev, řekl jim: Jdouce, ukažte se kněžím. I stalo se, když šli, že očištěni jsou. 15Jeden pak z nich uzřev, že jest uzdraven, navrátil se s velikým hlasem, velebě Boha. 16A padl na tvář k nohám jeho, díky čině jemu. A ten byl Samaritán. 17I odpověděv Ježíš, řekl: Zdaliž jich deset není očištěno? A kdež jest jich devět? 18Nenalezli se k tomu, aby přijdouce, chválu Bohu vzdali, jediné cizozemec tento? 19I řekl jemu: Vstana, jdi, víra tvá tě uzdravila. 20Otázán pak jsa od zákoníků, kdy přijde království Boží, odpověděl jim a řekl: Nepřijdeť království Boží patrně. 21Aniž řeknou: Aj, tuto, aneb aj, tamto. Nebo aj, království Boží jestiť mezi vámi. 22I řekl učedlníkům: Přijdou dnové, že budete žádati viděti jeden den Syna člověka, a neuzříte. 23A dějíť vám: Aj, zde, hle, tamto. Nechoďte, ani následujte. 24Nebo jakožto blesk blýskající se z jedné krajiny, kteráž pod nebem jest, až do druhé, kteráž též pod nebem jest, svítí, tak bude i Syn člověka ve dni svém. 25Ale nejprve musí mnoho trpěti, a potupen býti od národu tohoto. 26A jakož se dálo za dnů Noé, tak bude i za dnů Syna člověka. 27Jedli, pili, ženili se, vdávaly se až do toho dne, v kterémžto Noé všel do korábu; i přišla potopa, a zahladila všecky. 28A též podobně, jako se stalo ve dnech Lotových: Jedli, pili, kupovali, prodávali, štěpovali, stavěli. 29Ale dne toho, když vyšel Lot z Sodomy, pršel oheň s sirou s nebe, a zahladil všecky. 30Takť nápodobně bude v ten den, když se Syn člověka zjeví. 31V ten čas kdo by byl na střeše, a nádobí jeho v domu, nesstupuj, aby je pobral; a kdo na poli, též nevracuj se zase. 32Pomněte na Lotovu ženu. 33Nebo kdož by koli hledal život svůj zachovati, ztratíť jej; a kdož by jej koli ztratil, obživíť jej. 34Pravímť vám: V tu noc budou dva na loži jednom; jeden bude vzat, a druhý opuštěn. 35Dvě budou mleti spolu; jedna bude vzata, a druhá opuštěna. 36Dva budou na poli; jeden bude vzat, a druhý opuštěn. 37I odpověděvše, řekli jemu: Kde, Pane? On pak řekl jim: Kdežť bude tělo, tamť se shromáždí i orlice.

Knijga O Kristu

Luka 17:1-37

O praštanju i vjeri

(Mt 18:6-7, 15, 21-22; Mk 9:42)

1Isus reče učenicima: “Napast na zlo je neizbježna, ali teško čovjeku kroz kojega dolazi napast. 2Takvome bi bilo bolje da se strovali u more s mlinskim kamenom oko vrata nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih. 3Upozoravam vas! Ako ti brat vjernik zgriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje. 4Pa ako se i sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam puta ti kaže: ‘Žao mi je’, oprosti mu!”

5“Treba nam više vjere”, kazaše apostoli Gospodinu. “Reci nam kako da je dobijemo.”

6“Da imate vjere kao je gorušičino zrno, rekli biste ovoj murvi: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ i poslušala bi vas.

7Kad sluga uđe u kuću pošto je orao ili čuvao ovce, neće odmah sjesti i jesti. 8Najprije mora pripraviti jelo gospodaru i poslužiti mu večeru pa tek onda može i sam jesti. 9Sluzi za to i ne zahvale jer samo radi svoj posao. 10Tako i vi kad ste poslušni Bogu recite: ‘Nismo vrijedni hvale. Samo smo sluge koji obavljaju svoju dužnost.’”

Isus iscjeljuje desetoricu gubavaca

11Putujući dalje prema Jeruzalemu, Isus je išao granicom između Samarije i Galileje. 12Dok je ulazio u neko selo, dođu mu u susret desetorica gubavaca. Zaustave se podalje 13i počnu vikati: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”

14Kad ih opazi, Isus im reče: “Idite i pokažite se svećenicima!” Oni krenu i putem ozdrave od gube.

15Videći da je ozdravio, jedan od njih vrati se slaveći Boga na sav glas. 16Padne ničice na zemlju, Isusu pred noge, zahvaljujući mu. Bio je to neki Samarijanac.

17Isus upita: “Zar nisu desetorica ozdravila? Gdje su ona devetorica? 18Zar se nijedan od njih nije vratio da dade slavu Bogu osim ovoga tuđinca?” 19Čovjeku zatim reče: “Ustani i idi. Tvoja te je vjera spasila.”

O dolasku Božjega kraljevstva

(Mt 24:23-51)

20Farizeji upitaju Isusa: “Kada će doći Božje kraljevstvo?”

“Ono ne dolazi tako da se može vidjeti. 21Neće se moći kazati: ‘Evo ga, ovdje je!’ ili ‘Ondje je!’ Božje kraljevstvo je među vama.”

22Poslije je opet o tome razgovarao s učenicima. “Dolazi vrijeme kada ćete zaželjeti vidjeti Sina Čovječjega barem na jedan dan, ali nećete moći. 23Tada će vam govoriti: ‘Eno ga ondje!’ i ‘Evo, ovdje je!’ ali ne idite i nikamo ne jurite tražeći me. 24Jer dolazak Sina Čovječjega u njegov dan vidjet će se poput munje koja sijevne na jednom kraju obzora, a odbljesne na drugome. 25Ali najprije moram mnogo pretrpjeti i ovaj me naraštaj mora odbaciti.

26Za dolaska Sina Čovječjega bit će kao i u Noino doba. 27Ljudi su jeli i pili, ženili se i udavali sve do dana kada je Noa ušao u korablju. A tada je došao potop i sve ih uništio.

28Bit će slično kao i u Lotovo doba: jeli su i pili, kupovali i prodavali, obrađivali zemlju i gradili 29sve do jutra kada je Lot otišao iz Sodome. A tada su s neba zapljuštali oganj i sumpor i sve ih uništili. 30Jednako tako ljudi neće ništa slutiti do dana kad će se pojaviti17:30 Ili: objaviti. Sin Čovječji. 31Tko se toga dana nađe na krovu,17:31 Ljudi su se u to doba često odmarali i družili na ravnim krovovima kuća, posebice uvečer kad je bilo svježije. a stvari su mu unutra, neka ne silazi u kuću što uzeti! Tko se zatekne u polju, neka se ne vraća prema gradu! 32Sjetite se Lotove žene! 33Tko bude nastojao sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko ga izgubi, sačuvat će ga. 34Kažem vam, od dvoje ljudi koji te noći budu spavali u istoj postelji jedan će se uzeti, a drugi ostaviti. 35Od dviju žena koje budu skupa mljele u mlinu jedna će se uzeti, a druga ostaviti. 36Dvojica će biti u polju; jedan će biti uzet, drugi će ostati.”17:36 Većina rukopisa ne sadrži taj stih.

37“A gdje to, Gospodine?” upitaju učenici.

Isus odgovori poslovicom: “Gdje bude strvine, skupljat će se strvinari.”17:37 Kao što se po okupljanju strvinara može znati da je u blizini strvina, tako ćete po tim znacima znati da je konac blizu.