2 Reis 9 – OL & HLGN

O Livro

2 Reis 9:1-37

Jeú ungido rei de Israel

1Eliseu tinha mandado chamar um dos jovens profetas para lhe dizer: “Prepara-te para ires a Ramote-Gileade. 2Pega nesta almotolia e vai ter com Jeú, o filho de Jeosafá e neto de Ninsi. Chama-o à parte, longe dos que o rodeiam. 3Derrama o óleo sobre ele e diz-lhe que o Senhor o unge para que seja rei de Israel. Em seguida, foge depressa!”

4O jovem fez como lhe foi mandado. Quando chegou a Ramote-Gileade, 5foi ter com Jeú, que estava sentado com os oficiais do exército à sua volta, e disse-lhe: “Tenho uma mensagem para ti, senhor.” Jeú perguntou: “Para qual de nós?” E respondeu: “Para ti, capitão.”

6Jeú levantou-se, entrou nos seus aposentos e o jovem profeta derramou sobre ele o óleo, dizendo: “Assim diz o Senhor, o Deus de Israel: ‘Unjo-te rei de Israel, o povo do Senhor. 7Deverás destruir a família de Acabe. Vingarás a morte dos meus profetas e do resto do meu povo que foi assassinado por Jezabel. 8Toda a família de Acabe deverá ser varrida da terra; todos os homens, sejam eles quem forem. 9Destruirei a família de Acabe tal como destruí a família de Jeroboão, filho de Nebate, e de Bacha, filho de Aías. 10Cães comerão Jezabel, a mulher de Acabe, em Jezreel, e não haverá ninguém que a enterre.’ ” Depois de pronunciar estas palavras, abriu a porta e fugiu a correr.

11Jeú voltou para junto dos seus amigos, os quais lhe perguntaram: “Há alguma novidade? O que é que esse maluco te veio dizer?” Jeú respondeu: “Vocês sabem muito bem quem era e o que ele queria.”

12“Não, não sabemos. Diz lá o que ele queria.” Então Jeú contou: “Ele disse-me o seguinte: ‘Assim diz o Senhor: Eu te ungi rei sobre Israel!’ ”

13Os outros, sem perder tempo, puseram as suas capas sobre os degraus da casa, mandaram tocar a trombeta e gritaram: “Jeú é rei!”

Jeú mata Jorão e Acazias

(2 Cr 22.7-9)

14Foi assim que Jeú, filho de Jeosafá, filho de Ninsi, se revoltou contra o rei Jorão. Este tinha estado em Ramote-Gileade, defendendo Israel das forças do rei Hazael de Aram. 15No entanto, fora para Jezreel com o fim de se restabelecer dos ferimentos. “Visto que me querem como rei”, disse Jeú aos homens que estavam com ele, “não deixem que ninguém escape da cidade e vá contar em Jezreel o que fizemos.”

16Jeú subiu para um carro de combate e dirigiu-se ele próprio a Jezreel, para se encontrar com Jorão, que se encontrava de cama ainda ferido. Também o rei Acazias de Judá ali estava, pois tinha ido visitá-lo. 17A sentinela na torre da povoação viu Jeú e os seus acompanhantes aproximarem-se e gritou: “Está a chegar um grupo de gente.”

“Manda um cavaleiro que vá ver se são amigos ou inimigos!”, disse Jorão. 18E saiu para ir ter com eles um homem a cavalo: “O rei manda perguntar se vêm como amigos ou como inimigos”, disse o cavaleiro a Jeú. “Vêm com intuitos de paz?” Jeú replicou: “Que é que tu entendes de paz ou de guerra? Passa já para trás de mim!”

O vigia mandou novo recado ao rei dizendo-lhe que o mensageiro enviado ao encontro dos outros não tinha regressado. 19O rei mandou outro cavaleiro, que lhes perguntou igualmente se vinham como amigos ou como inimigos. “Que história é essa de amigos ou inimigos? Passa já para trás de mim!”, respondeu Jeú.

20“Também este lá ficou!”, exclamou a sentinela. “Deve tratar-se de Jeú, pela forma como se aproxima furiosamente.”

21“Depressa! Preparem o meu carro!”, mandou o rei. E logo saiu, em companhia de Acazias, ao encontro de Jeú. Encontraram-se com ele no campo de Nabote. 22Jorão perguntou-lhe: “Vens como amigo, Jeú?” Jeú respondeu: “Como pode haver paz, enquanto a tua mãe, Jezabel, continuar com as suas práticas de feitiçaria e idolatria?”

23Jorão fez meia-volta com o seu carro, gritando enquanto fugia: “Traição, Acazias! Atraiçoaram-nos!” 24Jeú retesou com toda a força o seu arco e atirou-lhe uma flecha que o apanhou entre as espáduas. Com o coração perfurado, caiu logo morto do carro para o chão.

25Jeú disse para Bidcar, o seu assistente: “Lança-o no campo de Nabote, porque uma vez, quando vínhamos atrás do seu pai Acabe, o Senhor revelou-me esta profecia: 26‘Assim como ontem vi o assassínio de Nabote e dos seus filhos, assim dar-lhe-ei aqui mesmo, neste campo, a paga deste assassínio.’ Por isso, deita-o na antiga propriedade de Nabote, tal como o Senhor disse.”

27Entretanto, Acazias, o rei de Judá, fugira pelo caminho que vai para Bete-Hagã. Mas Jeú foi atrás dele gritando: “Matem-no! Matem também esse!” E, com efeito, mataram-no no seu carro, no lugar em que o caminho sobe para Gur, perto de Ibleão. Conseguiu mesmo ir até Megido, mas acabou por morrer ali. 28Os seus oficiais levaram-no num carro para Jerusalém, onde o enterraram no cemitério real. 29O reinado de Acazias sobre Judá tinha começado no décimo segundo ano do reinado de Jorão de Israel.

A morte de Jezabel

30Quando Jezabel ouviu que Jeú tinha vindo a Jezreel, arranjou-se toda, pintou os olhos, penteou-se e foi sentar-se à janela. 31Na altura em que Jeú regressava e entrava pelo portão do palácio, ela gritou-lhe: “Então já estás satisfeito, tu Zimri, que mataste o teu senhor9.31 Ao chamar Zimri a Jeú, Jezabel faz referência, de forma irónica, à personagem mencionada em 1 Rs 16.9-15, que assassinou o rei Elá e os seus descendentes, para reinar em seu lugar.?”

32Ele olhou para cima, viu-a à janela e disse: “O que eu quero agora saber é quem está do meu lado.” Nessa altura, dois ou três eunucos que se encontravam ali perto de Jezabel, olharam para ele: 33“Atirem-na daí abaixo!”, gritou-lhes Jeú. Eles empurraram-na da janela abaixo e, ao esmagar-se no solo, o sangue espirrou para as paredes e sobre os cavalos; estes, excitados, esmagaram-na sob as patas.

34Jeú entrou no palácio para comer. Mais tarde, disse: “Que alguém vá enterrar essa mulher maldita, porque sempre era filha de um rei!” 35Contudo, quando foram buscar o cadáver, apenas acharam a caveira, os pés e as mãos.

36Regressando e, ao darem-lhe conta disso, Jeú reconheceu: “Foi justamente o que o Senhor afirmou que haveria de acontecer, através de Elias, o tesbita. Ele disse que no campo os cães comeriam a carne de Jezabel. 37E que o seu corpo seria lançado como esterco no campo, sem que ninguém a pudesse reconhecer.”

Ang Pulong Sang Dios

2 Hari 9:1-37

Ginhimo si Jehu nga Hari sang Israel

1Ginpatawag ni Elisha ang isa ka miyembro sang grupo sang mga propeta kag ginsilingan, “Magpreparar ka sa pagkadto sa Ramot Gilead, kag dal-a ining tibod sang lana. 2Pag-abot mo didto, pangitaon mo dayon si Jehu nga anak ni Jehoshafat kag apo ni Nimshi. Kuhaon mo siya sa iya mga kaupod kag dal-on sa isa ka kuwarto nga duha lang kamo. 3Dayon kuhaon mo ang lana kag bubuan mo ang iya ulo kag magsiling, ‘Amo ini ang ginasiling sang Ginoo: Ginpili ko ikaw nga hari sang Israel.’ Dayon magdali-dali ka guwa kag magdalagan.”

4Gani nagkadto ang bataon nga propeta sa Ramot Gilead. 5Pag-abot niya didto, nakita niya ang mga opisyal sang mga soldado nga nagapulungko. Nagsiling siya, “May mensahi ako para sa imo, sir.” Nagpamangkot si Jehu, “Para kay sin-o sa amon?” Nagsabat ang tawo, “Para sa imo, sir.” 6Nagtindog dayon si Jehu kag nagsulod sa balay. Ginbubuan siya dayon sang propeta sang lana sa ulo, kag ginsilingan, “Amo ini ang ginasiling sang Ginoo, ang Dios sang Israel: ‘Ginpili ko ikaw nga hari sang akon katawhan nga Israel. 7Laglagon mo ang panimalay ni Ahab nga imo agalon, agod mabalusan ko si Jezebel sa iya nga pagpamatay sa akon mga alagad nga mga propeta kag sa iban ko pa nga mga alagad. 8Malaglag ang bug-os nga panimalay ni Ahab. Pamatyon ko ang tanan nga miyembro sang iya panimalay nga mga lalaki, ulipon man ukon indi. 9Himuon ko sa panimalay ni Ahab ang akon ginhimo sa panimalay ni Jeroboam nga anak ni Nebat, kag sa panimalay ni Baasha nga anak ni Ahia. 10Kon parte kay Jezebel, pagakaunon siya sang mga ido didto sa duta sang Jezreel, kag wala sing may maglubong sa iya.’ ” Nagguwa dayon ang propeta kag nagdalagan.

11Pagbalik ni Jehu sa iya mga kaupod nga mga opisyal, ang isa sa ila nagpamangkot sa iya, “Ti, kamusta? Ngaa nagkadto sa imo atong buang-buang nga tawo?” Nagsabat si Jehu, “Nahibaluan naman ninyo kon sin-o siya kag kon ano ang iya mga ginahambal.” 12Nagsabat sila, “Indi ka magbutig sa amon. Sugiri kami kon ano gid ang iya ginsiling.” Nagsiling si Jehu, “Ginsilingan niya ako parte sa ginhambal sang Ginoo nga ginpili niya ako nga hari sang Israel.” 13Gin-uba gilayon sang mga opisyal ang ila mga kunop kag ginhumlad sa hagdanan nga ginatindugan ni Jehu. Ginpatunog dayon nila ang budyong kag nagsinggit, “Si Jehu na ang hari!”

Ginpatay ni Jehu si Joram kag si Ahazia

14Nagplano dayon si Jehu nga anak ni Jehoshafat kag apo ni Nimsi kontra kay Joram. (Sini nga tion, ginadepensahan ni Joram kag sang mga taga-Israel ang Ramot Gilead kontra kay Haring Hazael sang Aram. 15Pero napilasan si Joram sa pagpakig-away nila sa mga Arameanhon, gani nagpauli siya sa Jezreel sa pagpaayo sang iya mga pilas.) Nagsiling si Jehu sa iya kapareho nga mga opisyal, “Kon gusto ninyo ako nga mangin hari, indi ninyo pagtuguti nga may makaguwa sa sini nga banwa. Kay basi may magkadto sa Jezreel kag magpanugid didto nga ginhimo ninyo ako nga hari.” 16Nagsakay dayon si Jehu sa iya karwahe kag nagkadto sa Jezreel, nga sa diin nagapahuway si Joram. Didto man si Haring Ahazia sang Juda, kay nagbisita siya kay Joram.

17Karon, nakita sang guwardya sa tore sang Jezreel si Jehu nga nagapadulong kaupod ang iya mga soldado, gani nagsinggit siya, “May nagapadulong nga mga soldado!” Nagsabat si Joram, “Magpadala ka sang manugkabayo sa pagsugata sa ila sa paghibalo kon bala maayo ang ila tuyo sa pagkadto diri.” 18Gani naglakat ang isa ka manugkabayo sa pagsugata kay Jehu, kag nagsiling siya, “Gusto sang hari nga mahibaluan kon bala maayo ang inyo tuyo sa pagkadto diri.” Nagsabat si Jehu, “Ano ang imo labot? Magsunod ka sa akon!”

Nagsinggit ang guwardya sa hari, “Nakaabot na sa ila ang manugkabayo nga ginsugo mo, pero wala siya magbalik.” 19Gani nagpadala naman ang hari sang isa ka manugkabayo. Pag-abot niya sa ila nagsiling siya, “Gusto sang hari nga mahibaluan kon bala maayo ang inyo tuyo sa pagkadto diri.” Nagsabat si Jehu, “Ano ang imo labot? Magsunod ka sa akon!”

20Nagsinggit liwat ang guwardya sa hari, “Nakaabot na sa ila ang ikaduha nga manugkabayo nga ginsugo mo, pero wala man siya magbalik! Kag ang pangulo sang mga soldado puwerte kadasig magpadalagan, pareho kay Jehu!” 21Nagmando si Joram, “Ipreparar ninyo ang akon karwahe.” Kag sang napreparar na, naglakat si Haring Joram sang Israel kag si Haring Ahazia sang Juda sa pagsugata kay Jehu. Nagasakay sila sa ila tagsa ka karwahe. Kag nasugat-an nila si Jehu sa duta ni Nabot nga taga-Jezreel. 22Pagkakita ni Joram kay Jehu, ginpamangkot niya siya, “Maayo bala ang imo tuyo sa pagkadto diri, Jehu?” Nagsabat si Jehu, “Paano nga mangin maayo kon may ara gihapon sang pagbinabaylan kag pagsimba sa mga dios-dios nga gin-umpisahan sang imo iloy nga si Jezebel?” 23Ginpaliso dayon ni Joram ang iya kabayo kag ginpadalagan sing madasig. Nagsinggit siya kay Ahazia, “Nagtraidor si Jehu sa akon!”

24Ginkuha ni Jehu ang iya pana kag ginpana si Joram sa likod. Naglapos ang pana sa iya tagipusuon, kag nalup-og siya sa iya karwahe. 25Nagsiling si Jehu kay Bidkar nga iya opisyal, “Kuhaa ang bangkay ni Joram, kag ihaboy sa uma ni Nabot nga taga-Jezreel. Nadumduman mo bala sang nagasakay kita nga duha sa likod dampi ni Ahab nga iya amay? Naghambal ang Ginoo sang sini nga mensahi kontra sa iya: 26‘Nakita ko kahapon ang imo pagpatay kay Nabot kag sa iya mga anak. Kag nagapromisa ako nga balusan ko gid ikaw diri mismo sa uma ni Nabot. Ako, ang Ginoo, ang nagasiling sini.’ Gani kuhaa siya kag ihaboy sa uma ni Nabot suno sa ginsiling sang Ginoo.”

27Pagkakita ni Haring Ahazia sang Juda sa natabo, nagpalagyo siya pakadto sa Bet Hagan. Ginlagas siya ni Jehu nga nagasinggit, “Patya man ninyo siya!” Gani ginpana nila siya9:27 Gani ginpana nila siya: Wala ini sa Hebreo, pero ara sa iban nga dumaan nga mga teksto. sa iya karwahe sa dalan nga pakadto sa Gur, malapit sa Ibleam. Nakapalagyo siya nga pilason hasta sa Megido, pero napatay siya didto. 28Ginkuha sang iya mga alagad ang iya bangkay kag ginkarga sa karwahe pakadto sa Jerusalem. Ginlubong siya sa ginlubngan sang iya mga katigulangan sa Banwa ni David.

29Nangin hari sang Juda si Ahazia sang ikaonse nga tuig sang paghari ni Joram, nga anak ni Ahab, sa Israel.

Ginpatay si Jezebel

30Nagkadto dayon si Jehu sa Jezreel. Pagkahibalo sini ni Jezebel, nagpaguwapa siya kag nagtan-aw sa may bintana sang palasyo. 31Pagsulod ni Jehu sa puwertahan sang palasyo, nagsiling si Jezebel sa iya, “Ikaw nga pareho kay Zimri nga manugpatay sang iya agalon, maayo bala ang imo tuyo sa pagkadto diri?” 32Nagtangla si Jehu sa bintana kag nagpamangkot, “May ara bala dira sa ibabaw nga dampig sa akon?” May duha dayon ukon tatlo ka opisyal nga nagtamwa sa iya sa bintana. 33Nagsiling si Jehu sa ila, “Ihulog ninyo siya!” Gani ginhulog nila si Jezebel. Kag ang iban niya nga dugo nag-asik sa pader kag sa mga kabayo, kag gintapak-tapak siya sang mga kabayo ni Jehu. 34Nagsulod dayon si Jehu sa palasyo kag nagkaon kag nag-inom. Pagkatapos nagsiling siya, “Kuhaa ninyo inang ginpakamalaot nga babayi kag ilubong, kay anak man siya sang hari.” 35Pero sang kuhaon na nila ang iya bangkay agod ilubong, wala na sing may nabilin sa iya, luwas lang sa iya bagol, mga tiil, kag mga kamot. 36Gani nagbalik sila kag ginsugiran si Jehu. Nagsiling si Jehu, “Amo ini ang ginsiling sang Ginoo paagi sa iya alagad nga si Elias nga taga-Tishbe: ‘Sa isa ka duta sang Jezreel, kan-on sang mga ido ang unod ni Jezebel. 37Ang iya lawas magalalapta didto pareho sa ipot kag wala sing may makakilala sa iya.’ ”