Jakovljeva 2 – CRO & NTLR

Knijga O Kristu

Jakovljeva 2:1-26

Upozorenje na pristranost

1Braćo moja, vi vjerujete u slavnoga Gospodina Isusa Krista i zato ne budite pristrani!

2Kad bi u vaš sastanak ušao čovjek sa zlatnim prstenjem i u skupoj odjeći, a istodobno došao i bijedno obučeni siromah 3te kad biste onomu u skupoj odjeći rekli: “Sjednite ovdje, na dobro mjesto”, a siromahu: “Ti možeš ondje stajati ili sjesti na pod pokraj mojeg stolca”— 4ne bi li to značilo da ste pristrani i da nepravedno sudite?

5Poslušajte me, ljubljena moja braćo! Zar Bog nije izabrao siromahe ovoga svijeta da budu bogataši u vjeri? Nisu li oni baštinici Kraljevstva koje je Bog obećao ljudima koji njega ljube? 6A vi ste prezreli siromaha! Zar nisu upravo bogataši ti koji vas tlače i koji vas povlače po sudovima? 7Ne kunu li upravo oni lijepo ime Onoga po kome se zovete?

8Ako zaista izvršavate kraljevski zakon iz Pisma: “Ljubi svojega bližnjega kao sebe samoga”,2:8 Levitski zakonik 19:18. dobro činite. 9Ali ako pristrano postupate prema ljudima, činite grijeh, i prema Zakonu ste prijestupnici. 10Tko vrši sav Zakon, a samo u jednoj odredbi pogriješi, kriv je kao da je sve prekršio. 11Jer Bog koji je rekao: “Ne čini preljub” kazao je i: “Ne ubij!” Pa ako i nisi počinio preljub, ali si nekog ubio, u potpunosti si prekršio Zakon i pred Bogom si kriv za sve.

12I zato, ma što govorili ili činili, imajte na umu da će vam biti suđeno prema zakonu ljubavi, zakonu koji vas je oslobodio. 13Jer za onoga tko nije milostiv prema drugima, na sudu također neće biti milosti. Ali za one koji su milosrdni, Božje će milosrđe pobijediti nad sudom.

Vjera bez dobrih djela je mrtva

14Draga braćo i sestre, što koristi ako tko veli da ima vjeru, a ne čini dobra djela? Zar ga takva vjera može spasiti? 15Ako su vam koji brat ili sestra bez svagdašnje hrane i odjeće, 16a vi im kažete: “Idite u miru, utoplite se i najedite se”—ali im ne date hranu ni odjeću, od kakve je to koristi?

17Tako je i s vjerom: ne rodi li dobrim djelima, mrtva je i nekorisna.

18Netko bi, naprotiv, mogao reći: “Ti imaš vjeru, a ja imam djela.” Ali ja kažem: “Dokaži mi svoju vjeru odvojeno od djela, a ja ću tebi dokazati svoju vjeru djelima!”

19Zar još misliš kako je dostatno vjerovati da postoji samo jedan Bog? Dobro je to vjerovati. I zlodusi u to vjeruju—i dršću! 20Kad ćeš već jednom naučiti, šuplja glavo, da je vjera bez dobrih djela nekorisna?

21Zar se naš predak Abraham nije pred Bogom opravdao djelom kad je na žrtvenik prinio svojega sina Izaka? 22Toliko je vjerovao Bogu da je bio voljan učiniti sve što on od njega zatraži. Vjera mu je dakle pomogla da učini dobro djelo te je tako, s pomoću djela, postala savršenom. 23Tako se ispunilo ono što piše u Svetome pismu: “Abraham povjerovao Bogu i Bog ga je proglasio pravednim zbog njegove vjere.”2:23 Postanak 15:6. Nazvao ga je čak “Božjim prijateljem”. 24Vidite, dakle, čovjek biva opravdan zbog svojih djela, a ne samo zbog svoje vjere.

25Nije li se isto tako djelom opravdala i bludnica Rahaba kad je primila glasnike i izvela ih drugim putem? 26Kao što je tijelo bez duha mrtvo, mrtva je i vjera bez djela.

Nouă Traducere În Limba Română

Iacov 2:1-26

Prejudecățile și Legea împărătească

1Frații mei, să nu țineți credința Domnului nostru Isus Cristos, Domnul slavei, într‑o atitudine părtinitoare. 2Căci dacă intră în adunarea2 Gr.: synagoghe, termen care se referă de obicei la sinagogă, locul de închinare al evreilor, dar este folosit uneori și cu sensul de întrunire sau loc de adunare. Au existat câțiva scriitori creștini în primele două secole care au folosit același termen synagoghe cu referire la o adunare creștină. voastră un om cu un inel de aur, într‑o haină strălucitoare, și intră și un sărac, îmbrăcat într‑o haină murdară, 3iar voi îi dați atenție celui ce poartă haina strălucitoare și‑i spuneți: „Tu așază‑te aici, pe locul acesta bun!3 Sau: aici, te rog!“, pe când celui sărac îi spuneți: „Tu stai acolo!“ sau „Așază‑te lângă3 Lit.: sub. scăunașul3 Termenul se referă la scăunașul pe care cineva își odihnea picioarele (vezi 2 Cron. 9:18; Ps. 110:1). meu!“, 4oare n‑ați făcut voi deosebire în voi înșivă și n‑ați devenit judecători cu gânduri rele?

5Ascultați, frații mei preaiubiți! Nu i‑a ales oare Dumnezeu pe săracii acestei lumi ca să fie bogați în credință și moștenitori ai Împărăției5 Împărăția (lui Dumnezeu) reprezintă domnia lui Dumnezeu, fiind în același timp o realitate prezentă și o speranță în viitor. pe care le‑a promis‑o celor ce‑L iubesc? 6Însă voi l‑ați disprețuit pe cel sărac! Oare nu cei bogați vă asupresc și vă târăsc prin tribunale? 7Oare nu ei blasfemiază Numele bun care este chemat peste voi? 8Așadar, dacă împliniți Legea împărătească, potrivit Scripturii: „Să‑l iubești pe semenul tău ca pe tine însuți“8 Vezi Lev. 19:18., bine faceți. 9Dar dacă sunteți părtinitori, săvârșiți un păcat și sunteți condamnați de Lege ca fiind unii care o încalcă. 10Fiindcă oricine păzește întreaga Lege, dar se împiedică într‑o singură poruncă, s‑a făcut vinovat de încălcarea tuturor poruncilor. 11Căci Cel Ce a spus: „Să nu comiți adulter“11 Vezi Ex. 20:14; Deut. 5:18. a spus și: „Să nu ucizi“11 Vezi Ex. 20:13; Deut. 5:17.. Așadar, dacă nu comiți adulter, dar ucizi, ai devenit unul care încalcă Legea. 12Astfel să vorbiți și astfel să trăiți, ca unii care urmează să fie judecați prin legea libertății. 13Căci judecata va fi fără milă față de cel ce n‑a arătat milă. Mila triumfă asupra judecății.

Credința și fapta

14Frații mei, la ce folos dacă cineva spune că are credință, dar nu are fapte? Poate o astfel de credință să‑l mântuiască? 15Dacă un frate sau o soră sunt goi și lipsiți de hrana zilnică, 16iar unul dintre voi le spune: „Duceți‑vă în pace, încălziți‑vă și săturați‑vă!“, însă nu le dă cele necesare trupului, la ce folos? 17Tot astfel și credința, dacă nu are fapte este moartă în ea însăși.

18Dar va spune cineva: „Tu ai credință, iar eu am fapte. Arată‑mi credința ta fără fapte, iar eu îți voi arăta credința mea prin18 Sau: din. faptele mele! 19Tu crezi că Dumnezeu este Unul19 O aluzie la Deut. 6:4, unde se află mărturisirea de credință a lui Israel.; bine faci! Dar și demonii cred – și se înfioară!“ 20Ah, om de nimic, vrei deci să înțelegi că, fără fapte, credința este nefolositoare20 Unele mss conțin: moartă. Papirusul 74 conține: goală.? 21Avraam, tatăl nostru, n‑a fost el îndreptățit prin fapte, atunci când l‑a oferit pe altar pe fiul său, Isaac? 22Vezi deci că credința lucra împreună cu faptele lui, și credința a fost făcută desăvârșită prin fapte. 23Astfel, a fost împlinită Scriptura care spune: „Avraam a crezut în Dumnezeu, și aceasta i‑a fost considerată dreptate“23 Vezi Gen. 15:6.. Și el a fost numit „prietenul lui Dumnezeu“. 24Vedeți, așadar, că un om este îndreptățit prin fapte, și nu numai prin credință. 25Tot așa și prostituata Rahab: n‑a fost ea îndreptățită prin fapte, atunci când i‑a primit ca oaspeți pe mesageri și i‑a trimis apoi pe un alt drum? 26Căci așa cum trupul fără duh este mort, tot astfel și credința fără fapte este moartă.