Numero 15 – APSD-CEB & BDS

Ang Pulong Sa Dios

Numero 15:1-41

Ang mga Tulumanon bahin sa mga Halad

1Gisugo sa Ginoo si Moises 2nga isulti kini ngadto sa mga Israelinhon: “Kon atua na kamo sa yuta nga ihatag ko kaninyo nga inyong pagapuy-an, 3paghalad kamo kanako ug mga halad gikan sa inyong mga kahayopan. Paghalad kamo ug mga halad nga sinunog, mga halad sa pagtuman sa usa ka panaad, mga halad nga kinabubut-on, o mga halad sa panahon sa mga pista. Ang kahumot niini nga mga halad pinaagi sa kalayo15:3 halad pinaagi sa kalayo: Ang Hebreo nga pulong nga gigamit dinhi dili klaro ang kahulogan. Apan makita sa Biblia nga ginagamit kini nga pulong alang sa nagkalain-lain nga klase sa mga halad. Ginatawag usab kini nga “pagkaon sa Dios” sa Lev. 21:6, 21; Num. 28:2. Mao kana nga gi-translate kini sa uban nga “halad nga pagkaon.” makapalipay kanako. 4-5Ang maghalad ug batan-ong karnero ingon nga halad nga sinunog alang kanako maghalad usab ug halad sa pagpasidungog. Kini nga halad sa pagpasidungog kinahanglan duha ka kilo nga maayong klase sa harina nga sinagolan ug usa ka litrong mantika. Ug paubanan kini ug halad nga ilimnon nga usa ka litrong bino. 6Kon hamtong nga laking karnero ang ihalad, paubanan kini ug halad sa pagpasidungog kanako nga upat ka kilo nga maayong klase sa harina nga sinagolan ug usa ug tunga sa litrong mantika. 7Ug paubanan kini ug halad nga ilimnon nga usa ug tunga sa litrong bino. Ang kahumot niini nga halad makapalipay kanako.

8“Kon maghalad kamo ug toriyong baka isip halad nga sinunog o halad sa pagtuman sa usa ka panaad, o halad alang sa maayong relasyon, 9kinahanglan maghalad usab ug halad sa pagpasidungog kanako: unom ka kilo nga maayong klase sa harina nga sinagolan ug duha ka litrong mantika. 10Paubanan pa gayod kini ug halad nga ilimnon nga duha ka litrong bino. Ang kahumot niini nga halad pinaagi sa kalayo makapalipay kanako. 11Mao kini ang inyong himuon kon maghalad kamo ug usa ka toriyong baka o hamtong nga laking karnero o batan-ong karnero o kanding. 12Buhata kini alang sa matag usa ka mananap bisag pila pa ka buok ang inyong ihalad.

13“Ang tanang mga Israelinhon nga maghalad ug mga halad pinaagi sa kalayo ingon nga humot nga halad nga makapalipay kanako kinahanglan mosunod nianang mga tulumanon. 14Kon ang mga langyaw nga nagapuyo uban kaninyo, permanente man o dili, gustong mohalad ug halad pinaagi sa kalayo ingon nga humot nga halad nga makapalipay kanako, kinahanglan mosunod usab nianang mga tulumanon. 15Kamong mga Israelinhon ug ang mga langyaw nga nagapuyo uban kaninyo managsama ra atubangan sa Ginoo ug parehas ra nga kasugoan ang tumanon ninyo. Kini nga mga tulumanon kinahanglan nga tumanon ninyo hangtod sa umaabot nga mga henerasyon. 16Oo, parehas ra nga mga kasugoan ug mga tulumanon ang tumanon ninyo ug sa mga langyaw nga nagapuyo uban kaninyo.”

17Gisugo pa gayod sa Ginoo si Moises 18nga isulti kini ngadto sa mga Israelinhon: “Kon atua na kamo sa yuta nga ihatag ko kaninyo, 19ug sa dihang makakaon na kamo sa abot niini, kinahanglan maggahin kamo gikan niini aron ihalad kanako. 20Paghalad kamo ug pan gikan sa una ninyong minasa nga harina, ug ihatag kini ingon nga inyong halad gikan sa giokanan. 21Maghatag kamo kanako niining maong halad hangtod sa umaabot nga mga henerasyon.

22-23“Apan pananglit wala tuyoa nga nakalapas kamo niining mga sugo nga gihatag ko kang Moises, ug wala usab tuyoa nga nakalapas ang inyong umaabot nga mga kaliwat, 24ug wala masayod niini ang katilingban, ang tibuok katilingban maghalad ug usa ka toriyong baka isip halad nga sinunog. Halad kini nga ang kahumot makapalipay kanako. Paubani usab ninyo kini sa mga gikinahanglang halad nga sama sa halad sa pagpasidungog, halad nga ilimnon, ug usa ka laking kanding isip halad sa paghinlo. 25Unya mag-ampo ang pari aron mahinloan ang tibuok katilingban gikan sa ilang sala. Ug pasayloon ko sila kay dili man kadto tinuyo, ug nagdala usab sila ug halad nga sinunog ug halad sa paghinlo. 26Oo, pasayloon ko ang tibuok katilingban sa Israel, apil ang mga langyaw nga nagapuyo uban kanila, kay ang tanan nadalahig sa maong sala nga dili tinuyo.

27“Apan kon usa lang ka tawo ang nakasala nga wala tuyoa, magdala siya ug usa ka bayeng kanding nga usa ka tuig ang edad alang sa halad sa paghinlo. 28Ug mag-ampo ang pari sa akong presensya aron mahinloan siya gikan sa iyang sala nga dili tinuyo, ug unya pasayloon ko siya. 29Usa lang ang tulumanon alang niadtong nakasala nga wala tuyoa, Israelinhon man siya o langyaw nga nagapuyo uban kaninyo.

30“Apan si bisan kinsa nga nagapakasala nga tinuyo, Israelinhon man siya o dili, nagapasipala kanako. Kinahanglang dili na siya isipon nga inyong sakop, 31tungod kay gisalikway niya ang akong pulong ug gilapas niya ang akong sugo. Ayaw gayod ninyo siya ilha nga inyong sakop. Manubag siya sa iyang sala.”

Ang Silot sa Dili Pagtuman sa Adlaw nga Igpapahulay

32Samtang didto sa kamingawan ang mga Israelinhon, may nakita silang tawo nga nangahoy sa Adlaw nga Igpapahulay. 33Gidala sa mga nakakita ang maong tawo ngadto kang Moises ug kang Aaron ug sa tibuok katilingban. 34Gipriso nila siya, kay wala pa sila makasiguro kon unsay angay nilang himuon kaniya. 35Unya miingon ang Ginoo kang Moises, “Kinahanglan nga patyon ang maong tawo! Batohon siya sa tibuok katilingban didto sa gawas sa kampo.” 36Busa gidala siya sa mga tawo sa gawas sa kampo ug gibato hangtod nga namatay, sumala sa gisugo sa Ginoo kang Moises.

37Gisugo sa Ginoo si Moises 38nga isulti kini ngadto sa mga Israelinhon: “Taori ninyo ug mga gaway-gaway ang sidsid sa inyong mga bisti ug butangi ninyo kini ug higot nga asul. Kinahanglan nga sundon ninyo kini hangtod sa kahangtoran. 39Kini nga mga gaway-gaway mopahinumdom kaninyo sa tanan kong mga kasugoan aron tumanon ninyo kini ug dili ang inyo lang gusto ang inyong himuon. 40Pinaagi niining mga gaway-gaway hinumdoman ninyo ang pagtuman sa akong kasugoan, ug igahin ninyo ang inyong kaugalingon alang kanako. 41Ako ang Ginoo nga inyong Dios nga nagpagawas kaninyo gikan sa Ehipto aron mahimong inyong Dios. Oo, ako ang Ginoo nga inyong Dios.”

La Bible du Semeur

Nombres 15:1-41

Les lois rituelles diverses

Les offrandes et les libations

1L’Eternel s’adressa à Moïse en ces termes : 2Parle aux Israélites, et dis-leur : Lorsque vous serez arrivés dans le pays que je vais vous donner pour que vous y fassiez votre demeure, 3et que vous voudrez m’offrir un sacrifice de gros ou de petit bétail consumé par le feu dont l’odeur apaisera l’Eternel – que ce soit un holocauste ou un sacrifice destiné à accomplir un vœu, un sacrifice volontaire, ou encore un sacrifice offert à l’occasion de l’une de vos fêtes religieuses – 4vous y joindrez une offrande de trois kilogrammes de fleur de farine pétrie avec deux litres d’huile 5et une libation de deux litres de vin. Cette offrande de céréales et cette libation accompagneront chaque agneau offert en holocauste ou en sacrifice. 6Pour un bélier, vous ferez une offrande de six kilogrammes de fleur de farine pétrie avec deux litres et demi d’huile d’olive 7et une libation de deux litres et demi de vin. L’odeur de ces sacrifices que tu offriras ainsi apaisera l’Eternel. 8Si c’est un veau que vous offrez à l’Eternel soit en holocauste, soit comme sacrifice destiné à accomplir un vœu, soit comme sacrifice de communion, 9vous y adjoindrez une offrande de neuf kilogrammes de fleur de farine pétrie avec quatre litres d’huile 10et une libation de quatre litres de vin. L’odeur de ces sacrifices consumés par le feu apaisera l’Eternel.

11Chaque bœuf, chaque bélier, chaque agneau ou chevreau sera offert de cette manière. 12Quel que soit le nombre des victimes que vous offrirez, vous accompagnerez chacune d’elles de l’offrande de céréales et de la libation correspondantes. 13L’Israélite de naissance suivra ces prescriptions pour offrir les sacrifices consumés par le feu dont l’odeur apaise l’Eternel. 14Et l’étranger séjournant parmi vous ou établi depuis plusieurs générations au milieu de vous procédera de la même manière que vous pour offrir un sacrifice consumé par le feu dont l’odeur apaise l’Eternel15.14 Pour les v. 14-16, voir Lv 24.22.. 15La communauté aura un seul et même rituel, qui s’appliquera aux uns comme aux autres. Ce sera un rituel immuable pour les générations à venir, et il en sera de même pour vous et pour l’immigré, devant l’Eternel. 16Une même loi et une même ordonnance vous régiront, vous et l’étranger qui réside parmi vous.

L’offrande des premiers pains

17L’Eternel s’adressa à Moïse en ces termes : 18Dis aux Israélites : Lorsque vous serez arrivés au pays vers lequel je vous conduis, 19et que vous mangerez du pain du pays, vous en prélèverez une offrande pour l’Eternel15.19 Offrandes qui revenaient aux prêtres et constituaient un apport important (comparer 18.12).. 20Quand vous cuirez votre pain, vous prélèverez la première miche que vous m’offrirez comme ce qu’on prélève sur la nouvelle récolte de blé. 21Vous ferez ainsi une offrande à l’Eternel des premiers produits de vos fournées, de génération en génération.

L’expiation de fautes commises par inadvertance

22Supposons que vous négligiez par inadvertance d’obéir à l’un de ces commandements que j’ai communiqués à Moïse, 23à l’un de ces ordres que je vous ai transmis par son intermédiaire, à partir du jour où je les ai prescrits et par la suite, de génération en génération. 24Si donc cette faute a été commise par inadvertance et qu’elle a échappé à la communauté, toute la communauté offrira un jeune taureau comme holocauste dont l’odeur apaisera l’Eternel – avec l’offrande et la libation prescrites – ainsi qu’un bouc en sacrifice pour le péché. 25Le prêtre fera le rite d’expiation pour toute la communauté des Israélites, et il leur sera pardonné, puisque c’est une faute commise par mégarde. Quand ils auront apporté leur sacrifice, un sacrifice consumé par le feu pour l’Eternel, et présenté leur sacrifice pour le péché devant moi, pour leur faute commise par inadvertance, 26il sera pardonné à toute la communauté des Israélites et à l’immigré installé au milieu d’eux, car c’est par inadvertance que tout le peuple aura commis cette faute.

27Si c’est une seule personne qui a commis une faute par inadvertance, elle offrira un chevreau dans sa première année en sacrifice pour le péché15.27 Pour les v. 27-28, voir Lv 4.27-31.. 28Le prêtre accomplira devant l’Eternel le rite d’expiation pour la personne qui a commis une faute par inadvertance. Une fois que le rite d’expiation sera accompli pour elle, il lui sera pardonné. 29Une seule et même loi régira les Israélites nés dans le pays qui commettent une faute par inadvertance et les immigrés installés parmi eux.

30Mais si quelqu’un commet délibérément une faute – qu’il soit autochtone ou immigré – il fait injure à l’Eternel et il sera retranché du milieu de son peuple. 31Pour avoir méprisé la parole de l’Eternel et violé son commandement, il doit être retranché car il porte la responsabilité de sa faute.

Le respect du sabbat

32Pendant leur séjour au désert, les Israélites trouvèrent un homme qui ramassait du bois le jour du sabbat. 33Ceux qui l’avaient surpris ainsi l’amenèrent devant Moïse, Aaron et toute la communauté. 34Ils le tinrent sous bonne garde, car rien n’avait encore été prescrit quant à la peine qu’il fallait lui infliger. 35L’Eternel dit à Moïse : Cet homme doit être mis à mort, toute la communauté le lapidera à l’extérieur du camp.

36Alors toute la communauté le fit sortir du camp et le lapida jusqu’à ce que mort s’ensuive comme l’Eternel l’avait ordonné à Moïse.

Les prescriptions vestimentaires

37L’Eternel dit à Moïse : 38Parle aux Israélites pour leur dire de se faire, eux et tous leurs descendants, des franges sur les bords de leurs vêtements15.38 Voir Dt 22.12. en passant dans chacune un cordon de pourpre violette. 39Ainsi, lorsque vous verrez ces franges, vous penserez à tous les commandements de l’Eternel pour les appliquer et vous ne vous égarerez pas en suivant les désirs de votre cœur et de vos yeux qui vous incitent à l’infidélité. 40Ainsi vous vous souviendrez de tous mes commandements, vous y obéirez, et vous serez saints pour votre Dieu. 41Je suis l’Eternel, votre Dieu, qui vous ai fait sortir d’Egypte pour être votre Dieu. Oui, je suis l’Eternel, votre Dieu.