Ang Pulong Sa Dios

Binuhatan 28:1-31

Sa Malta

1Sa dihang nakalingkawas na kami sa peligro, nahibaloan namo nga kadtong islaha gitawag ug Malta. 2Maabiabihon kanamo ang mga lumulupyo didto. Tungod kay nagaulan ug gipangtugnaw kami, naghaling sila ug kalayo ug giatiman nila kami pag-ayo. 3Naghakot si Pablo ug usa ka bugkos nga kahoyng pangsugnod. Apan pagbutang niya sa kahoy sa kalayo, kalit nga migawas ang malalang bitin gikan sa mga sugnod tungod sa kainit sa kalayo, ug gipaak ang iyang kamot. 4Pagkakita sa mga lumulupyo didto sa bitin nga nagbitay sa kamot ni Pablo, miingon sila, “Sigurado gayod nga kriminal kining tawhana. Nakalingkawas siya sa dagat apan dili gayod motugot ang dios28:4 dios: o, diosa. sa hustisya nga mabuhi pa siya.” 5Apan giwakli lamang ni Pablo ang bitin ngadto sa kalayo ug wala siya maunsa. 6Nagpaabot ang mga tawo nga manghubag ang kamot ni Pablo o matumba siya ug mamatay. Apan dugay na ang ilang paghulat ug wala gayod maunsa si Pablo. Busa nausab ang ilang hunahuna ug miingon, “Usa siya ka dios!”

7Ang ngalan sa pangulo sa maong lugar mao si Publio. Ang iyang yuta duol lamang gayod sa dapit nga among gihaw-asan. Maayo ang iyang pagdawat kanamo ug sulod sa tulo ka adlaw didto kami nagpuyo kaniya. 8Naatol usab nga nagsakit ang amahan ni Publio. Gihilantan siya ug gidisintirya. Busa misulod si Pablo sa kuwarto sa amahan ni Publio ug nagaampo. Unya gipandongan niya kini sa iyang kamot ug naayo kini. 9Tungod niadtong hitaboa, ang tanang mga masakiton didto sa isla ilang gidala kanamo ug nangaayo usab sila. 10Daghang mga gasa ang ilang gihatag kanamo, ug sa dihang molawig na kami gihatdan pa nila kami sa among mga gikinahanglan didto sa barko.

Gikan sa Malta Padulong sa Roma

11Human sa tulo ka bulan namong pagpuyo didto sa Malta, misakay kami sa usa ka barko nga nagpasalipod didto niadtong panahona sa ting-unos. Kini nga barko gikan sa Alexandria. Ang marka niini sa dulong mao ang larawan sa kaluha nga dios. 12Gikan sa Malta miagi kami sa siyudad sa Siracusa ug tulo kami ka adlaw didto. 13Gikan didto milawig28:13 milawig: sa literal, nagliko-liko. kami hangtod nga nakaabot kami sa Regio. Sa sunod nga adlaw mihuyop ang hanging habagat, ug sulod sa duha ka adlaw nakaabot kami sa lungsod sa Puteoli. 14Didto nakakita kamig mga magtutuo. Mihangyo sila kanamo nga magpabilin una didto kanila sulod sa usa ka semana. Pagkahuman, milahos kami sa Roma. 15Pagkadungog sa mga kaigsoonan sa Roma nga miabot na kami, gisugat nila kami sa Forum ni Apio ug sa Tres Tabernas. Sa dihang nakita ni Pablo ang mga kaigsoonan nagpasalamat siya sa Dios ug nalig-on ang iyang kaugalingon.

Sa Roma

16Sa pag-abot namo sa Roma, gitugotan si Pablo nga mopuyo bisan asa niya gusto, nga may usa ka sundalo nga magabantay kaniya.

17Paglabay sa tulo ka adlaw gipatawag ni Pablo ang mga pangulo sa mga Judio sa Roma. Sa dihang natigom na sila, miingon si Pablo, “Mga kaigsoonan, bisan wala akoy nahimo batok sa atong isigka-Judio o sa mga tulumanon sa atong mga katigulangan, gidakop nila ako sa Jerusalem ug gisumbong sa gobyerno sa Roma. 18Giimbistigar ako sa mga opisyal nga Romanhon, ug sa dihang nahibaloan nila nga wala akoy nahimong daotan nga angayng hukman ug kamatayon, buhian unta nila ako. 19Apan gibabagan kini sa mga Judio, busa napugos ako nga modangop sa Emperador, bisan tuod wala akoy kaso nga ipahamtang batok sa akong mga kaigsoonang mga Judio. 20Mao kini nga gipatawag ko kamo, aron makasulti ako kaninyo, kay kinadenahan ako karon tungod kay nagatuo ako sa gilaoman sa mga Judio.”

21Miingon sila kang Pablo, “Wala kami makadawat ug sulat nga gikan sa Judea mahitungod kanimo. Ang atong kaigsoonang mga Judio nga miabot dinhi gikan sa Jerusalem wala usab makadalag balita o daotang sulti batok kanimo. 22Apan gusto usab namo nga madunggan kon unsa ang imong ikasulti, kay nahibaloan namo nga bisan asang lugara dili maayo ang gisulti sa mga tawo mahitungod sa grupo nga imong giapilan.”

23Busa nagsabot-sabot sila kon unsang adlawa sila magtigom. Pag-abot sa adlaw nga ilang gikasabotan mas daghang mga tawo kaysa una ang miapil sa panagtigom didto sa balay nga gisak-an ni Pablo. Gikan sa buntag hangtod sa gabii ang pagsaysay ni Pablo. Gipamatud-an niya kanila ang mahitungod sa paghari sa Dios, ug gisulti niya kanila ang mahitungod kang Jesus pinaagi sa mga sinulat ni Moises sa Kasugoan ug sa mga sinulat sa mga propeta aron motuo sila kaniya. 24Mituo ang uban sa iyang gipanulti, apan ang uban wala motuo. 25Tungod kay dili sila magkasinabot, mipauli sila. Apan sa wala pa sila makapauli, may gisulti pa si Pablo kanila. Miingon siya, “Wala gayod masayop ang gisulti sa Espiritu Santo sa atong mga katigulangan pinaagi kang Propeta Isaias. 26Kay nagaingon siya:

‘Adtoi ug sultihi kining mga tawhana nga bisan naminaw gayod sila dili sila makasabot,

ug bisan nagatutok gayod sila dili sila makakita,

27tungod kay gahig ulo kining mga tawhana.

Gisampongan nila ang ilang mga dalunggan,

ug gipiyong nila ang ilang mga mata.

Kay kon wala nila kini himoa, makakita unta ang ilang mga mata ug makadungog ang ilang mga dalunggan,

ug masabtan nila kon unsa ang husto,

ug moduol sila kanako,

ug ayohon ko sila.’ ”28:27 Tan-awa usab ang Isa. 6:9-10.

28Miingon pa gayod si Pablo, “Gusto ko usab isulti kaninyo nga ang pulong sa Dios mahitungod sa kaluwasan gibalita na sa mga dili Judio; ug maminaw gayod sila.” 29[Pagsulti niadto ni Pablo namauli ang mga Judio nga nagkainitay ang ilang panaglalis.]

30Sa sulod sa duha ka tuig mipuyo si Pablo sa balay nga iyang giabangan. Ug gidawat niya ang tanan nga mibisita kaniya. 31Gitudloan niya sila mahitungod sa paghari sa Dios ug mahitungod kang Ginoong Jesu-Cristo. Wala gayod siya mahadlok sa iyang pagpanudlo ug walay nagpugong kaniya.

Knijga O Kristu

Djela Apostolska 28:1-31

Pavao na Malti

1Kad smo dospjeli na sigurno, doznali smo da se otok zove Malta. 2Njegovi su žitelji bili neobično ljubazni prema nama. Bilo je hladno i kišilo je pa su zapalili vatru i okupili nas oko nje da se ugrijemo.

3Pavao nakupi naramak granja i baci ga na vatru, ali zbog vrućine iz njega iziđe zmija i uhvati mu se za ruku. 4Kad su žitelji otoka vidjeli da mu ta životinja visi na ruci, rekli su: “Taj je čovjek zacijelo ubojica. Umaknuo je moru, ali Pravda mu ne dopušta živjeti.” 5Ali on otrese zmiju u vatru, neozlijeđen. 6Ljudi su čekali da otekne i da se sruši mrtav. Ali pošto su dugo čekali, a nije se dogodilo ništa, predomisle se i zaključe da je bog.

7Nedaleko odande nalazilo se imanje poglavara tog otoka, Publija. On nas primi i tri nas je dana ljubazno gostio. 8Publijeva su oca mučile vrućica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, položi na njega ruke i pomoli se—i iscijeli ga. 9Nakon toga dolazili su još mnogi bolesnici s otoka te su ozdravljali. 10Iskazali su nam zato mnoge počasti, a kad smo odlazili, stavili su nam u lađu sve što nam je trebalo.

Pavao stiže u Rim

11Tri mjeseca nakon brodoloma otplovili smo nekom aleksandrijskom lađom koja je prezimila na otoku. Na pramcu je imala kip Dioskura.28:11 Kip rimskih bogova—blizanaca Kastora i Poluksa. 12Doplovili smo najprije u Sirakuzu28:12 Na Siciliji. i ondje ostali tri dana. 13Odande smo, ploveći uz obalu, stigli u Regij.28:13 Na jugu Italije. Dan poslije počne puhati južnjak pa smo za dva dana stigli u Puteole. 14Ondje smo naišli na braću koja su nas zamolila da ostanemo sedam dana. Tako smo stigli u Rim.

15Kad su braća u Rimu čula da dolazimo, iziđu nam u susret do Apijeva trga28:15 Sedamdesetak kilometara udaljenog od Rima. i Triju gostionica. Kad ih je spazio, Pavao zahvali Bogu i ohrabri se.

16Kad smo ušli u Rim, Pavlu dopuste da stanuje posebno, s vojnikom koji ga je čuvao.

Pavao u Rimu propovijeda pod stražom

17Tri dana nakon što je došao Pavao sazove židovske uglednike te im reče: “Braćo, ništa nisam učinio protiv našega naroda ni protiv običaja naših predaka, ali ipak su me u Jeruzalemu uhitili i predali u ruke Rimljanima. 18Rimljani su me nakon istrage htjeli pustiti jer su zaključili da ničim nisam zaslužio da umrem. 19Židovi su se tome usprotivili pa sam se zato morao prizvati na cara—a ne zato što bih htio tužiti vlastiti narod. 20Zato sam, eto, zamolio da vas vidim i da vam govorim: zbog Izraelove nade, Mesije.”

21“Mi nismo čuli ništa protiv tebe”, odgovore mu oni. “Niti smo dobili kakvo pismo iz Judeje, niti nam je tko od braće koja su došla ovamo što rekao. 22Ali htjeli bismo čuti što ti misliš jer o toj kršćanskoj sljedbi znamo samo da joj se posvuda protive.”

23Dogovore se te jednog dana mnogi dođu u njegov stan. Govorio im je o Božjemu kraljevstvu i od jutra do večeri ih poučavao o Isusu iz Mojsijeva zakona i proročkih knjiga. 24Neki su povjerovali, a neki nisu. 25Kad su se tako u neslozi počeli razilaziti, Pavao ih isprati riječima: “Dobro je Sveti Duh rekao vašim precima po proroku Izaiji:

26‘Slušat ćete moje riječi,

ali nećete ih razumjeti;

gledat ćete moja djela,

ali nećete dokučiti njihova značenja.

27Jer srca su se ovoga naroda usalila,

uši njihove ne čuju, a oči su zatvorili—

tako njihove oči ne vide

i njihove uši ne čuju,

a srca im ne mogu razumjeti.

Zato se ne mogu obratiti k meni

da ih iscijelim.’28:26-27 Izaija 6:9-10.

28Hoću dakle da znate: Bog je svoje spasenje poslao poganima i oni će ga prihvatiti.”28:28 Većina rukopisa ne sadrži taj stih.

30Sljedeće dvije godine Pavao je živio u unajmljenom stanu. Primao je sve koji su dolazili. 31Hrabro je propovijedao o Božjemu kraljevstvu i otvoreno poučavao o Gospodinu Isusu Kristu. I nitko ga nije pokušavao spriječiti.