Evanđelje po Luki 1:1-25

prema predaji prvih učenika i drugih očevidaca.[a]

Odlučio sam stoga i ja, vrli Teofile, tebi napisati sve po redu, pošto sam sve od početka pomno ispitao,

da se tako osvjedočiš u pouzdanost učenja koje si primio.

Navještenje rođenja Ivana Krstitelja

Za vladavine judejskoga kralja Heroda bio je neki svećenik imenom Zaharija iz Abijina reda hramskih službenika. žena mu je također bila iz Aronova svećeničkog plemena. Zvala se Elizabeta.

Oboje su bili pravedni pred Bogom jer su besprijekorno bili poslušni svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.

Nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su već bili u poodmakloj dobi.

Jednoga je dana Zaharija služio Bogu u Hramu jer je na dužnosti bio njegov red.

Prema svećeničkome običaju ždrijebom ga zapadne da uđe u Svetište Gospodnje i da prinese k

Za vrijeme kađenja sve se mnoštvo naroda vani molilo.

A Zahariji se ukaže Božji anđeo. Stajao je s desne strane kadionog žrtvenika.

Kad ga ugleda, Zaharija se veoma prestraši.

Ali anđeo mu reče: 'Ne boj se, Zaharija! Jer uslišana ti je molitva: tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.

Bit ćeš radostan i veseo, i mnogi će se veseliti njegovu rođenju.

Bit će on doista velik u očima Gospodnjim. Neće piti vina ni drugoga opojnog pića. Bit će ispunjen Svetim Duhom još od majčine utrobe.

Navest će mnoge židove da se obrate Gospodinu, svojemu Bogu.

Ići će pred Gospodinom pun duha i sile kao drevni prorok Ilija. Obratit će srce otaca k sinovima, a nepokorne umove promijeniti tako da prihvate razumnost pravednika. Pripremit će narod za dolazak Gospodnji.'

Zaharija reče anđelu: 'Po čemu ću znati da će se to dogoditi? Već sam star, a i žena mi je u poodmakloj dobi.'

Anđeo mu odgovori: 'Ja sam Gabrijel, koji stojim pred samim Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem radosnu vijest.

A sada ćeš zanijemiti i nećeš moći govoriti do dana kada za to dođe vrijeme i moje se riječi ispune zato što im nisi povjerovao.

Narod je za to vrijeme čekao Zahariju i čudio se što se on toliko zadržao u Svetištu.

Kad je napokon izišao, nije im mogao ništa reći. Oni shvate da je u Svetištu imao viđenje. Pokušao im je govoriti znacima, ali je ostao nijem.

Ostao je u Hramu dok nisu istekli dani njegove službe, a zatim se vratio doma.

Ubrzo zatim njegova žena Elizabeta zanese. Pet mjeseci se krila. Govorila je:

'Gospodin mi je to učinio! Skinuo je s mene sramotu pred ljudima.'


Footnotes
  1. Evanđelje po Luki 1:2 U grčkome: onih koji su od početka bili očevici i sluge Riječi.

Read More of Evanđelje po Luki 1