Druga poslanica Korinćanima 3:7-18

Slava novoga saveza

Stari sustav Zakona, koji je vodio u smrt, ipak je započeo s takvom slavom da narod nije mogao podnijeti pogled na Mojsijevo lice. Dok im je davao Božji zakon, njegovo je lice neobično sjalo Božjom slavom, iako je sjaj postupno blijedio.

Neće li onda služba Svetoga Duha sjati još većom slavom?

Ako je Stari savez, koji je ljude vodio k osudi, bio slavan, još je mnogo slavniji Novi savez, koji ljude dovodi pravednosti.

Ona prva slava nije ni imala sjaja u usporedbi s najuzvišenijom slavom Novoga saveza.

Ako je Stari savez, koji je imao biti ukinut, bio tako pun slave, onda Novi savez, koji ostaje zauvijek, još više njome obiluje.

I zato što imamo takvu nadu vrlo smo hrabri,

a nismo poput Mojsija, koji je preko lica stavljao pokrivalo da Izraelci ne bi vidjeli tu prolaznu slavu.

Ali i njihov je um otupio tako da je i danas, pri čitanju Staroga zavjeta, zastrt istim pokrivalom te ne razumiju da je Stari savez s Kristom ukinut.

Do danas su im pri čitanju Mojsijevih knjiga srca ostala zastrta tim velom.

Kad se tko obrati od svojih grijeha Gospodinu, pokrivalo se uklanja.

Gospodin je Duh, a gdje god je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.

A mi svi otkrivena lica zrcalimo slavu Gospodnju, i kako Duh Gospodnji djeluje u nama, sve se više suobličujemo njegovoj sve sjajnijoj slici.

Read More of Druga poslanica Korinćanima 3