Atti 11 – PEV & CRO

La Parola è Vita

Atti 11:1-30

I pagani sono salvati

1Ben presto la notizia che anche i pagani si stavano convertendo raggiunse gli apostoli e gli altri credenti che vivevano in Giudea, 2perciò, quando Pietro tornò a Gerusalemme, i credenti di origine ebraica, lo rimproverarono.

3«Tu hai fatto lega con i pagani ed hai perfino mangiato con loro!» lo accusavano.

4Allora Pietro raccontò loro come erano andate le cose.

5«Un giorno a Giaffa», disse, «mentre stavo pregando, ebbi una visione: un enorme lenzuolo tenuto per i quattro capi scendeva dal cielo. 6Dentro il lenzuolo cʼerano tutti i tipi di animali, di bestie selvatiche, di rettili e di uccelli (che per legge noi non dobbiamo mangiare). 7Poi ho udito una voce che mi diceva: “Uccidi e mangia tutto ciò che vuoi”.

8Ma io risposi: “No davvero, Signore, perché non ho mai mangiato niente che fosse proibito dalle nostre leggi!”

9Ma la voce parlò di nuovo: “Non chiamare impuro ciò che Dio ha dichiarato puro!”

10Questo accadde per tre volte, poi il lenzuolo con tutto ciò che conteneva fu sollevato di nuovo verso il cielo. 11Proprio in quel momento tre uomini, che erano venuti per portarmi con loro a Cesarèa, arrivarono alla casa dove stavo. 12Lo Spirito Santo mi disse di andare con loro, senza esitazione, anche se erano stranieri. Con me vennero anche questi nostri fratelli, e insieme giungemmo alla casa dellʼuomo che mi aveva mandato a chiamare. 13Egli ci raccontò di aver visto in casa sua un angelo che gli diceva: “Manda qualcuno a Giaffa a cercare Simon Pietro. 14Egli ti dirà come potete essere salvati, tu e la tua famiglia!”

15Ebbene, non appena cominciai a parlare del Vangelo, lo Spirito Santo scese su di loro, proprio come scese su noi da principio. 16Allora mi ricordai di ciò che aveva detto il Signore: “Giovanni ha battezzato con acqua, ma voi sarete battezzati con lo Spirito Santo”. 17Visto che era proprio Dio a concedere a questi pagani lo stesso dono che aveva dato a noi, che abbiamo creduto nel Signore Gesù Cristo, chi sono io da potermi opporre a Dio?»

18A queste parole, gli altri si calmarono, anzi, glorificarono il Signore, dicendo: «Dio ha dato anche ai pagani lʼoccasione di convertirsi a lui e di ricevere la vita eterna!»

Conversioni ad Antiochia

19Intanto i credenti che erano fuggiti da Gerusalemme, durante la persecuzione che si era scatenata dopo la morte di Stefano, si erano spinti fino in Fenicia, a Cipro e ad Antiochia. E predicavano il Vangelo, soltanto ai Giudei, però. 20Ma alcuni di loro, che erano giunti ad Antiochia da Cipro e da Cirene, si misero a predicare il Vangelo del Signore Gesù anche ai pagani. 21E il Signore ripagò i loro sforzi, infatti un gran numero di questi pagani si convertì. 22Quando la chiesa di Gerusalemme seppe dellʼaccaduto, mandò Barnaba ad Antiochia per aiutare i nuovi convertiti. 23Giunto ad Antiochia, quando vide le cose meravigliose che il Signore stava facendo, Barnaba ne fu felice ed incoraggiò i credenti a rimanere fedeli a Dio a qualsiasi costo. 24Barnaba era un bravʼuomo, pieno di Spirito Santo e di fede. E un gran numero di persone si convertì al Signore.

25Poi Barnaba proseguì per Tarso, per cercare Saulo. 26Quando lo trovò, lo riportò indietro con sé ad Antiochia, dove rimasero insieme per un anno intero, istruendo molti nuovi convertiti. Fu proprio ad Antiochia che, per la prima volta, i credenti furono chiamati cristiani.

27Durante questo periodo alcuni profeti scesero da Gerusalemme ad Antiochia. 28Uno di loro, Àgabo, durante una riunione, si alzò e, ispirato dallo Spirito Santo, predisse che ci sarebbe stata una grande carestia su tutta la terra. E ci fu per davvero: accadde sotto il regno di Claudio. 29Allora i credenti, ciascuno secondo le proprie possibilità, decisero di mandare aiuti ai fratelli che abitavano in Giudea; 30e consegnarono i loro doni a Barnaba e a Saulo, perché li portassero agli anziani della chiesa di Gerusalemme.

Knijga O Kristu

Djela Apostolska 11:1-30

Petar objašnjava svoj postupak

1Apostoli i braća u Judeji doznali su da su pogani prihvatili Božju riječ. 2Kad je Petar došao u Jeruzalem, neki su mu židovski vjernici počeli prigovarati: 3“Ušao si u poganski dom! Čak si i jeo s njima!”

4Petar im ispriča kako se to dogodilo: 5“U Jopi sam se molio i u zanosu imao viđenje: nešto poput velikog platna zavezanoga na četiri kraja kako se s neba spušta do mene. 6Pogledam unutra i vidim svakakve četveronošce, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7Začujem glas koji mi govori: ‘Ustani, Petre! Zakolji i jedi!’

8‘Nipošto, Gospodine’, odgovorim. ‘Nikad još nisam okusio ništa zabranjeno Zakonom.’11:8 U grčkome: ništa okaljano i nečisto.

9‘Ne nazivaj nečistim ono što Bog proglasi čistim!’ opet se javi glas s neba.

10To se triput ponovilo, a onda se sve uzdignulo u nebo. 11Upravo tada pojave se pred kućom trojica ljudi iz Cezareje koji su došli po mene. 12Sveti Duh rekao mi je da idem s njima ne oklijevajući. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće i ubrzo smo stigli u dom čovjeka koji je poslao po nas. 13Ispripovjedio nam je kako mu se doma ukazao anđeo i rekao mu: ‘Pošalji ljude u Jopu po Šimuna nazvanoga Petar. 14On će ti reći kako da se spasiš i ti i svi tvoji ukućani.’

15Počeo sam im propovijedati Radosnu vijest, ali tek što sam počeo siđe na njih Sveti Duh, baš kao što je u početku na nas sišao. 16Tada sam se sjetio što nam je rekao Gospodin: ‘Ivan je krstio vodom, ali vi ćete biti kršteni Svetim Duhom.’ 17Kad je već Bog dao tim poganima isti dar kao i nama koji smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da mu se protivim?”

18Kad su to čuli, umire se i počnu slaviti Boga. “Bog je i poganima dao da se obrate i da imaju vječni život!” govorili su.

Crkva u Antiohiji i Siriji

19Vjernici, koji su se u međuvremenu razbježali zbog nevolje koja ih je snašla zbog Stjepana, došli su do Fenicije, Cipra i sirijske Antiohije. Radosnu vijest propovijedali su samo Židovima. 20Ali neki od vjernika koji su u Antiohiju došli s Cipra i Cirene počnu i poganima11:20 U grčkome: Grcima. propovijedati o Gospodinu Isusu. 21Ruka Gospodnja bila je s njima te velik broj pogana povjeruje i obrati se Gospodinu.

22Ta je vijest doprla do Crkve u Jeruzalemu pa oni pošalju Barnabu u Antiohiju. 23Kad je vidio kakvu im je milost Bog ukazao, razveseli se te je ohrabrivao vjernike da ostanu vjerni Gospodinu. 24Barnaba je bio čestit čovjek, pun Svetoga Duha i čvrste vjere. I veliko mnoštvo ljudi obrati se Gospodinu.

25Barnaba zatim ode u Tarz potražiti Savla. 26Pronađe ga i odvede u Antiohiju. Obojica su ondje ostali godinu dana i na crkvenim sastancima poučavali veliko mnoštvo ljudi. Ondje su se vjernici11:26 U grčkome: učenici. prvi put prozvali kršćanima.

27U to doba dođu u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. 28Jedan od njih, imenom Agab, pretkaže po Duhu da će u cijelomu Rimskom Carstvu zavladati velika glad. To se i dogodi za Klaudijeve vladavine. 29Vjernici iz Antiohije zato odluče da svatko od njih pošalje pomoć koliku može braći u Judeji. 30Učine tako te pošalju pomoć starješinama po Barnabi i Savlu.