Zabbuli 137 – LCB & CST

Luganda Contemporary Bible

Zabbuli 137:1-9

Zabbuli 137

1137:1 a Ez 1:1, 3 b Nek 1:4Twatuula ku mabbali g’emigga gy’e Babulooni,

ne tukaaba amaziga bwe twajjukira Sayuuni.

2Ne tuwanika ennanga zaffe

ku miti egyali awo.

3137:3 Zab 80:6Abaatunyaga ne batulagira okuyimba,

abaatubonyaabonya ne batulagira okusanyuka;

nga bagamba nti, “Mutuyimbireyo lumu ku nnyimba za Sayuuni.”

4Tunaayimba tutya oluyimba lwa Mukama

mu nsi eteri yaffe?

5Bwe nnaakwerabiranga, ggwe Yerusaalemi,

omukono gwange ogwa ddyo gukale!

6137:6 Ez 3:26Olulimi lwange lwesibire waggulu w’ekibuno kyange

singa nkwerabira,

ggwe Yerusaalemi, ne sikulowoozaako

okusinga ebintu ebirala byonna.

7137:7 a Yer 49:7; Kgb 4:21-22; Ez 25:12 b Ob 11Jjukira, Ayi Mukama, batabani ba Edomu kye baakola,137:7 Nebukadduneeza bwe yazikiriza Yerusaalemi, bazzukulu ba Edomu baasanyuka okulaba ng’abalabe baabwe Abayisirayiri bazikiridde. Kino kyali kibi nnyo kubanga Abayisirayiri ne bazzukulu ba Edomu baaluganda. Bazzukulu ba Edomu bava mu Esawu

ku lunaku Yerusaalemi lwe kyawambibwa;

ne baleekaana nti, “Kisuule,

kimalirewo ddala n’emisingi gyakyo.”

8137:8 Is 13:1, 19; Yer 25:12, 26; 50:15; Kub 18:6Ggwe omuwala wa Babulooni, agenda okuzikirizibwa,

yeesiimye oyo alikusasula ebyo

nga naawe bye watukola.

9137:9 2Bk 8:12; Is 13:16Yeesiimye oyo aliddira abaana bo

n’ababetentera137:9 Okukakasa nga tewaba n’omu ku b’omu kibuga ekiwambiddwa asigalawo, abaakiwambanga baabetentanga emitwe gy’abaana abato ab’omu kibuga ekyo ku lwazi ku lwazi.

Nueva Versión Internacional (Castilian)

Salmo 137:1-9

Salmo 137

1Junto a los ríos de Babilonia nos sentábamos,

y llorábamos al acordarnos de Sión.

2En los álamos que había en la ciudad

colgábamos nuestras arpas.

3Allí, los que nos tenían cautivos

nos pedían que entonáramos canciones;

nuestros opresores nos pedían estar alegres;

nos decían: «¡Cantadnos un cántico de Sión!»

4¿Cómo cantar las canciones del Señor

en una tierra extraña?

5Ah, Jerusalén, Jerusalén,

si llegara yo a olvidarte,

¡que la mano derecha se me seque!

6Si de ti no me acordara,

ni te pusiera por encima de mi propia alegría,

¡que la lengua se me pegue al paladar!

7Señor, acuérdate de los edomitas

el día en que cayó Jerusalén.

«¡Arrasadla —gritaban—,

arrasadla hasta sus cimientos!»

8Hija de Babilonia, que has de ser destruida,

¡dichoso el que te haga pagar

por todo lo que nos has hecho!

9¡Dichoso el que agarre a tus pequeños

y los estrelle contra las rocas!