1I say then, Hath God cast away his people? God forbid. For I also am an Israelite, of the seed of Abraham, of the tribe of Benjamin. 2God hath not cast away his people which he foreknew. Wot ye not what the scripture saith of Elias? how he maketh intercession to God against Israel, saying, 3Lord, they have killed thy prophets, and digged down thine altars; and I am left alone, and they seek my life. 4But what saith the answer of God unto him? I have reserved to myself seven thousand men, who have not bowed the knee to the image of Baal. 5Even so then at this present time also there is a remnant according to the election of grace. 6And if by grace, then is it no more of works: otherwise grace is no more grace. But if it be of works, then is it no more grace: otherwise work is no more work.
7What then? Israel hath not obtained that which he seeketh for; but the election hath obtained it, and the rest were blinded 8(According as it is written, God hath given them the spirit of slumber, eyes that they should not see, and ears that they should not hear;) unto this day. 9And David saith, Let their table be made a snare, and a trap, and a stumblingblock, and a recompence unto them: 10Let their eyes be darkened, that they may not see, and bow down their back alway. 11I say then, Have they stumbled that they should fall? God forbid: but rather through their fall salvation is come unto the Gentiles, for to provoke them to jealousy. 12Now if the fall of them be the riches of the world, and the diminishing of them the riches of the Gentiles; how much more their fulness?
13For I speak to you Gentiles, inasmuch as I am the apostle of the Gentiles, I magnify mine office: 14If by any means I may provoke to emulation them which are my flesh, and might save some of them. 15For if the casting away of them be the reconciling of the world, what shall the receiving of them be, but life from the dead? 16For if the firstfruit be holy, the lump is also holy: and if the root be holy, so are the branches. 17And if some of the branches be broken off, and thou, being a wild olive tree, wert graffed in among them, and with them partakest of the root and fatness of the olive tree; 18Boast not against the branches. But if thou boast, thou bearest not the root, but the root thee. 19Thou wilt say then, The branches were broken off, that I might be graffed in. 20Well; because of unbelief they were broken off, and thou standest by faith. Be not highminded, but fear: 21For if God spared not the natural branches, take heed lest he also spare not thee. 22Behold therefore the goodness and severity of God: on them which fell, severity; but toward thee, goodness, if thou continue in his goodness: otherwise thou also shalt be cut off. 23And they also, if they abide not still in unbelief, shall be graffed in: for God is able to graff them in again. 24For if thou wert cut out of the olive tree which is wild by nature, and wert graffed contrary to nature into a good olive tree: how much more shall these, which be the natural branches, be graffed into their own olive tree?
25For I would not, brethren, that ye should be ignorant of this mystery, lest ye should be wise in your own conceits; that blindness in part is happened to Israel, until the fulness of the Gentiles be come in. 26And so all Israel shall be saved: as it is written, There shall come out of Sion the Deliverer, and shall turn away ungodliness from Jacob: 27For this is my covenant unto them, when I shall take away their sins. 28As concerning the gospel, they are enemies for your sakes: but as touching the election, they are beloved for the fathers’ sakes. 29For the gifts and calling of God are without repentance. 30For as ye in times past have not believed God, yet have now obtained mercy through their unbelief: 31Even so have these also now not believed, that through your mercy they also may obtain mercy. 32For God hath concluded them all in unbelief, that he might have mercy upon all.
33O the depth of the riches both of the wisdom and knowledge of God! how unsearchable are his judgments, and his ways past finding out! 34For who hath known the mind of the Lord? or who hath been his counsellor? 35Or who hath first given to him, and it shall be recompensed unto him again? 36For of him, and through him, and to him, are all things: to whom be glory for ever. Amen.
Ostatak Izraela
1Pitam, dakle, nije li Bog odbacio svoj narod? Nipošto! Sjetite se da sam i ja Izraelac, Abrahamov potomak, iz Benjaminova plemena.
2Nije Bog odbacio svoj narod koji je unaprijed izabrao. Zar se ne sjećate što o tome kaže Sveto pismo? Prorok Ilija žalio se Bogu na Izraelce: 3“Gospodine, poubijali su tvoje proroke i srušili tvoje oltare. Samo sam ja ostao, a sada i mene pokušavaju ubiti.”11:3 1 Kraljevima 19:10, 14.
4Sjećate li se što mu je Bog odgovorio?
“Nisi ti jedini ostao.
Imam ih još sedam tisuća
koji se nikada nisu poklonili Baalu.”
5I danas je tako. Nisu svi Židovi otišli od Boga. Nekolicina11:5 U grčkome: Ostatak. ih je spašena po Božjoj milosti jer ih je odabrao. 6A ako su spašeni Božjom milošću, onda nisu spašeni zbog svojih dobrih djela. Inače Božja milost ne bi bila to što jest—darovana i nezaslužena.
7Većina Izraelaca dakle nije postignula Božju naklonost koju je tražila. Nekolicina koju je izabrao dobila ju je, a ostali su pak otvrdnuli. 8Kao što kaže Sveto pismo:
“Bog je učinio da obamru.
Do današnjeg dana
zatvorio im je oči da ne vide
i zatvorio im je uši da ne čuju.”11:8 Izaija 29:10.
9Kralj David o tomu je također rekao:
“Neka padnu u zamku,
u mrežu i stupicu svoje obilne gozbe
i neka ih tako stigne njihova plaća.
10Neka im oči potamne da obnevide;
zauvijek im pogni leđa!”11:9-10 Psalam 69:23-24.
Spasenje pogana
11Jesu li dakle tako posrnuli da će neizbježno otići u propast? Nipošto! Božja je nakana bila da spasenje učini dostupno poganima kako bi Židove učinio ljubomornima i naveo ih da ga požele za sebe. 12Pa ako su Židovi, posrnuvši i odbivši spasenje, donijeli drugim narodima toliko bogatstvo, pomislite samo koliki će tek blagoslov svijet podijeliti s njima kada jednog dana prihvate spasenje!
13Govorim to posebice zaradi vas pogana. Bog me je imenovao apostolom poganima i to uvijek ističem 14ne bih li svoj narod naveo da požele to što imate vi pogani i ne bi li se neki od njih tako spasili. 15Jer ako je Bog, kad su Židovi odbili spasenje, ponudio to spasenje cijelome svijetu, kako li će tek divno biti kad ga oni prihvate! Mrtvi će oživjeti! 16Abraham i ostali patrijarsi bili su sveti, pa će i njihovi potomci biti sveti.11:16 U grčkome: Ako su prvine svete, sveto je i tijesto. Jer ako je korijen stabla svet, svete su i grane.
17Ali neki Židovi, Abrahamove grane, odlomljeni su. A vi pogani, nekoć grane divlje masline, pricijepljeni ste. Tako sada primate blagoslov koji je Bog obećao Abrahamu i njegovim potomcima i hranite se sokovima Božje masline. 18Ali pazite da se ne hvalite kako ste pricijepljeni umjesto odlomljenih grana. Upamtite da ste samo grane, a ne korijenje.
19“Ali te su grane odlomljene da bi bilo mjesta za mene”, reći ćete. 20Jesu, ali upamtite: te su grane, Židovi, odlomljene zato što nisu vjerovali Bogu, a vi ste pricijepljeni zato što vjerujete. Nemojte se uznositi, već se bojte onoga što bi se moglo dogoditi. 21Jer ako Bog nije poštedio one prve grane, neće ni tebe poštedjeti.
22Vidite li kako je Bog dobar i strog? Strog prema neposlušnima, a dobar prema vama koji se pouzdajete u njegovu dobrotu. Ali prestanete li se u nju pouzdavati, i vi ćete biti odsječeni. 23A odustanu li Židovi od svoje nevjere, Bog će i njih ponovno pricijepiti. On ima moć da to učini.
24Jer ako je Bog htio uzeti vas, koji ste po svojoj naravi grane divlje masline, i pricijepiti vas na dobro drvo, koliko će radije pricijepiti Židove na drvo kojemu pripadaju!
Božja milost namijenjena je svima
25Želio bih, draga braćo, da razumijete ovu tajnu kako se ne biste uzoholili i počeli se hvastati. Neki su Židovi tvrda srca, ali to će trajati samo dok Krista ne prihvati puni broj pogana. 26Nakon toga će se spasiti sav Izrael. Sjećate li se što su o tomu rekli proroci:
“Sa Siona će doći Izbavitelj;
odvratit će od bezbožnosti sve Židove.11:26 U grčkome: odvratit će bezbožnost od Jakova.
27A ja ću ispuniti svoj savez s njima
kad uklonim njihove grijehe.”11:26-27 Izaija 59:20-21; 27:9; Jeremija 31:33-34.
28Mnogi su Židovi sada protivnici evanđelja. Ali to je vama na dobrobit jer je Bog dao svoje darove vama poganima. Pa ipak, Židovi su još izabrani narod zbog Božjih obećanja danih Abrahamu, Izaku i Jakovu. 29Jer Božji darovi i pozvanje ne mogu se opozvati. 30Nekoć ste vi pogani bili buntovnici protiv Boga, ali kad su Židovi odbacili njegovu milost, Bog ju je umjesto njima darovao vama. 31Sada su pak tako Židovi buntovnici, a vi imate Božju milost. Ali jednog će dana i oni biti dionicima Božje milosti. 32Jer Bog je sve ljude zatvorio u njihovoj neposlušnosti da se svima smiluje.
33Kakvoga divnog Boga imamo! Kako su veliki njegovo bogatstvo, mudrost i znanje! Nedokučivi su nam njegovi sudovi i neistraživi njegovi putovi! 34Zaista, “tko poznaje Gospodnje misli, tko mu je bio savjetnikom?”11:34 Izaija 40:13. 35Ili, “tko je njemu prvi nešto dao da bi mu morao uzvratiti?” 36Jer sve dolazi od njega, sve postoji po njemu i za njega. Neka mu je vječna slava! Amen.
