Ang 144,000 ka Tawo nga Ginmarkahan
1Pagkatapos sadto, may nakita ako nga apat ka anghel nga nagatindog sa apat ka pamusod sang kalibutan. Ginapunggan nila ang apat ka hangin sa kalibutan agod wala sing hangin nga maghuyop sa duta ukon sa dagat ukon sa bisan ano nga kahoy. 2Kag nakita ko man ang isa pa ka anghel nga naghalin sa sidlangan. May dala siya nga inugmarka sang buhi nga Dios. Nagsinggit siya sing mabaskog sa apat ka anghel nga ginhatagan sang Dios sing gahom sa paghalit sang duta kag sang dagat. 3Siling niya, “Indi ninyo anay paghaliti ang duta, ukon ang dagat ukon ang mga kahoy samtang wala pa naton mamarkahan ang mga agtang sang mga alagad sang aton Dios.” 4Suno sa ginsugid sa akon, 144,000 ang ginmarkahan sang marka sang Dios. Halin sila sa tanan nga tribo sang Israel.
512,000 halin sa tribo ni Juda;
12,000 halin sa tribo ni Reuben;
12,000 halin sa tribo ni Gad;
612,000 halin sa tribo ni Asher;
12,000 halin sa tribo ni Naftali;
12,000 halin sa tribo ni Manase;
712,000 halin sa tribo ni Simeon;
12,000 halin sa tribo ni Levi;
12,000 halin sa tribo ni Isacar;
812,000 halin sa tribo ni Zebulun;
12,000 halin sa tribo ni Jose;
12,000 halin sa tribo ni Benjamin.
Ang Madamo nga Tawo sa Atubangan sang Trono sang Dios
9Pagkatapos sadto, nakita ko ang mga tawo nga indi maisip tungod sa ila kadamuon. Ini nga mga tawo halin sa tanan nga nasyon, tribo, lahi kag lingguahe. Nagatindog sila didto sa atubangan sang trono kag sang Karnero. Ang ila bayo puro puti kag malaba, kag may ginauyatan sila nga mga dahon sang palma. 10Nagasinggit sila sing mabaskog, “Dalayawon ang Dios nga nagapungko sa trono, kag dalayawon man ang Karnero kay ginluwas nila kami sa silot!” 11Kag nagtindog ang tanan nga anghel sa palibot sang trono kag sang mga manugdumala, kag sang apat ka buhi nga mga tinuga. Nagluhod dayon ang mga anghel sa atubangan sang trono kag nagsimba sa Dios. 12Nagsiling sila, “Matuod gid nga ang aton Dios dapat nga dayawon, padunggan, pasalamatan kag tahuron. Nahibaluan niya ang tanan, kag ang tanan nga gahom kag kabaskog ara sa iya. Dayawon siya sa wala sing katapusan! Amen!”
13Pagkatapos nagpamangkot sa akon ang isa sa mga manugdumala. Siling niya, “Nahibaluan mo bala kon sin-o ang mga tawo nga ina nga nagabayo sing puti, kag kon diin sila naghalin?” 14Nagsabat ako, “Sir, wala ako kahibalo. Sugiri man ako!” Nagsiling siya sa akon, “Amo ina ang mga tawo nga nakaagi sa puwerte nga pag-antos. Ang ila mga bayo ginlabhan nila kag ginpaputi sa dugo sang Karnero. 15Amo ina nga dira sila nagatindog sa atubangan sang trono sang Dios, kag adlaw-gab-i ang ila pag-alagad sa iya sa iya templo. Kag ang Dios mismo nga nagapungko sa trono amo ang nagaasikaso sa ila. 16Indi na gid sila paggutumon ukon pag-uhawon. Kag indi na sila mainitan ukon mapaso sa init sang adlaw. 17Kay ang Karnero nga dira sa trono amo na ang magabantay sa ila. Dal-on niya sila sa mga tuburan nga nagahatag sang kabuhi, kag pahiran sang Dios ang tanan nga luha sa ila mga mata.”
Bog će sačuvati svoj narod
1Ugledam zatim četiri anđela kako stoje na četirima krajevima zemlje zadržavajući četiri vjetra da ne zapušu ni zemljom, ni morem, ni kojim drvetom. 2Ugledam zatim još jednog anđela kako dolazi s istoka noseći pečat živoga Boga. On glasno dovikne četvorici anđela koji su dobili vlast da naude zemlji i moru: 3“Čekajte! Ne udite ni zemlji, ni moru, ni drveću dok ne stavimo pečat na čelo slugama našega Boga!”
4Čuo sam koliko ih je opečaćeno: sto četrdeset četiri tisuće iz svih dvanaest izraelskih plemena:
5iz Judina plemena dvanaest tisuća,
iz Rubenova plemena dvanaest tisuća,
iz Gadova plemena dvanaest tisuća,
6iz Ašerova plemena dvanaest tisuća,
iz Naftalijeva plemena dvanaest tisuća,
iz Manašeova plemena dvanaest tisuća,
7iz Šimunova plemena dvanaest tisuća,
iz Levijeva plemena dvanaest tisuća,
iz Jisakarova plemena dvanaest tisuća,
8iz Zebulonova plemena dvanaest tisuća,
iz Josipova plemena dvanaest tisuća
i iz Benjaminova dvanaest tisuća.
Slavljenje golemog mnoštva
9Ugledam zatim veliko, neizbrojivo mnoštvo iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika, kako stoji ispred prijestolja i ispred Jaganjca u bijelim haljinama, s palmama u rukama. 10Glasno viču: “Spasenje je djelo našega Boga, koji sjedi na prijestolju, i Jaganjca!”
11Svi anđeli koji su stajali oko prijestolja, starješina i četiriju bića padnu ničice pred prijestoljem, licem prema zemlji, 12te se poklone Bogu govoreći:
“Amen! Blagoslov i slava,
i mudrost,
i hvala i čast,
i moć i sila
pripadaju našemu Bogu
u vijeke vjekova. Amen.”
13Jedan od starješina me upita: “Znaš li tko su ti odjeveni u bijele haljine i odakle dolaze?”
14“Ne znam, gospodine”, odgovorim. “Ti znaš.”
“To su oni koji dolaze iz velike nevolje. Oprali su svoje haljine u Jaganjčevoj krvi i ubijelili ih. 15Zato stoje pred Božjim prijestoljem i danonoćno mu služe u hramu. Onaj koji sjedi na prijestolju živjet će s njima i zakriliti ih. 16Nikad više neće biti gladni ni žedni, neće ih više moriti sunce ni žega. 17Jer Jaganjac koji stoji ispred prijestolja bit će im Pastir. Vodit će ih na izvore vode života. Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju.”
