Ang Paanggid Parte sa Manugsab-og
(Mat. 13:1-9; Luc. 8:4-8)
1Nagpanudlo liwat si Jesus sa higad sang dagat. Madamo gid nga mga tawo ang nagtilipon sa iya palibot. Gani nagsakay siya sa sakayan nga nagapundo kag nagpungko siya didto. Kag ang mga tawo nagpabilin sa higad sang dagat. 2Madamo nga mga butang ang iya gintudlo sa ila paagi sa mga paanggid. 3Siling niya, “Magpamati kamo! May isa ka mangunguma nga nagsab-og sang binhi. 4Sa iya pagsab-og, ang iban nagtupa sa higad sang dalan, kag gintuka ini sang mga pispis. 5Ang iban nagtupa sa kabatuhan. Hapaw lang ang duta sini, gani madali nga nagtubo ang binhi tungod kay manabaw ang duta. 6Pero nalayong ini sang nainitan sang adlaw, kag tungod nga diutay lang ang gamot, nalaya. 7Ang iban nga mga binhi nagtupa kag nagtubo sa duta nga may mga tunukon nga hilamon, pero pagdabong sang mga hilamon nalumos ang tanom, gani wala nakapamunga. 8Ang iban pa gid nga mga binhi nagtupa sa maayo nga duta, kag nagtubo ini kag nagpamunga. Ang iban hustuhan lang ang bunga, ang iban madamo, kag ang iban madamo gid.”4:8 Ang iban hustuhan… madamo gid: sa literal, Ang iban 30, ang iban 60, ang iban 100 ka pilo. 9Siling pa ni Jesus sa ila, “Kamo nga nagapamati, dapat intiendihon gid ninyo ining inyo nabatian.”
Ang Katuyuan sang mga Paanggid
(Mat. 13:10-17; Luc. 8:9-10)
10Pagpalauli sang mga tawo, ang dose ka apostoles kag ang iban pa gid nga nagaupod kay Jesus nagpamangkot sa iya kon ano ang kahulugan sang sadto nga paanggid. 11Nagsiling si Jesus sa ila, “Ang mga tinago nga kamatuoran parte sa paghari sang Dios ginasugid sa inyo nga maintiendihan ninyo, pero sa iban, ang tanan nga butang parte sa paghari sang Dios ginasugid sa ila paagi sa mga paanggid, 12agod matuman ang ginasiling sang Kasulatan nga,
‘Sige lang ang ila tulok, pero indi sila makakita.
Sige lang ang ila pamati, pero indi sila makaintiendi.
Kay kon makaintiendi sila, magahinulsol sila kag patawaron sila sang Dios.’ ”4:12 Isa. 6:9, 10.
Ginsaysay ni Jesus ang Paanggid Parte sa Manugsab-og
(Mat. 13:18-23; Luc. 8:11-15)
13Nagpamangkot dayon si Jesus sa ila, “Kon indi kamo makaintiendi sadto nga paanggid, paano ninyo maintiendihan ang iban ko pa nga mga paanggid? 14Ang kahulugan sang akon paanggid amo ini: ang ginsab-og sang mangunguma amo ang pulong sang Dios. 15Ang higad sang dalan nga gintup-an sang binhi amo ang mga tawo nga sang pagkabati nila sang pulong sang Dios, nag-abot man dayon si Satanas kag gin-agaw niya ang pulong sa ila tagipusuon. 16Ang kabatuhan nga gintup-an sang binhi amo ang mga tawo nga sang pagkabati nila sang pulong sang Dios, ginbaton nila dayon ini nga may kalipay, 17pero indi hugot sa ila tagipusuon. Gani wala magdugay ang ila pagtuo. Pag-abot sang pag-antos ukon paghingabot tungod sa ila nga pagbaton sa pulong sang Dios, nagbiya sila gilayon sa ila pagtuo. 18Ang duta nga may mga tunukon nga hilamon nga gintup-an sang binhi amo ang mga tawo nga nakabati sang pulong sang Dios. 19Ugaling tungod sa mga palaligban sa pangabuhi kag paghimulat nga makamanggad, kag tungod sa sobra nga handom sang iban nga mga butang, nalipatan nila ang pulong sang Dios nga ila nabatian kag wala ini namunga sa ila kabuhi. 20Pero ang maayo nga duta nga gintup-an sang binhi amo ang mga tawo nga nagpamati sang pulong sang Dios kag ginbaton nila sa ila tagipusuon kag napuslan gid nila. Ang iban hustuhan lang ang ila napuslan sa ila nabatian, ang iban madamo, kag ang iban madamo gid.”4:20 Ang iban hustuhan… madamo gid: sa literal, Ang iban 30, ang iban 60, ang iban 100 ka pilo.
Ang Paanggid Parte sa Suga
(Luc. 8:16-18)
21Nagpadayon pa gid sa paghambal si Jesus sa ila, “Kon ang tawo magsindi sang suga, wala niya ginatakluban sang sulukban ukon ginabutang sa idalom sang katre, kundi ginabutang niya sa tulungtungan. 22Amo man ina nga wala sing tinago nga indi magguwa sa ulihi, kag wala sing sekreto nga indi mabuyagyag.4:22 Ang tinago ukon sekreto nga ginamitlang diri posible amo ang parte sa paghari sang Dios ukon sa Maayong Balita nga kinahanglan nga ipahayag. 23Kamo nga nagapamati, dapat intiendihon gid ninyo ining inyo nabatian.” 24Nagsiling pa gid siya, “Pamatii ninyo ako sing maayo! Magahatag ang Dios sa inyo sing pag-intiendi suno sa inyo pagpamati, kag iya pa gani ini dugangan. 25Kay ang tawo nga nagatuman sang iya nabatian nga kamatuoran pagahatagan pa gid sang pag-intiendi. Pero ang tawo nga wala nagatuman sa kamatuoran, bisan ang diutay nga iya naintiendihan kuhaon pa sa iya.”
Ang Paanggid Parte sa Binhi nga Nagtubo
26Siling pa gid ni Jesus, “Ang paghari sang Dios mapaanggid sa sini nga estorya: May isa ka tawo nga nagsab-og sang binhi sa iya uma. 27Samtang nagapadayon siya sa iya obra kada adlaw kag samtang nagatulog siya kada gab-i, ang mga binhi nga iya ginsab-og nagatubo bisan wala niya mahibalui kon paano. 28Ang duta mismo amo ang nagapatubo kag nagapabunga sang mga tanom: nahauna ang dahon, dason ang uhay, kag sa ulihi ang matinggas nga bunga. 29Kag kon luto na, ginaani sang tag-iya kay alanihon na.”
Ang Paanggid Parte sa Binhi sang Mustasa
(Mat. 13:31-32, 34; Luc. 13:18-19)
30Nagpamangkot si Jesus sa ila, “Sa ano ta mapaanggid ang paghari sang Dios? Ano nga paanggid ang aton gamiton agod nga mapaathag ini? 31Ang paghari sang Dios pareho sa binhi sang mustasa.4:31 mustasa: ini isa ka klase sang mustasa nga dako gid. Pinakagamay ini sa tanan nga binhi, 32pero kon matanom na, nagatubo kag nagalabaw pa sa tanan nga ulutanon nga bisan ang mga pispis sarang makapugad sa iya mahandong nga mga sanga.”
33Madamo pa gid nga mga paanggid nga pareho sini ang gin-gamit ni Jesus sa iya pagpanudlo sa mga tawo, suno lang sa ila maintiendihan. 34Wala siya sing may ginhambal sa mga tawo nga indi paagi sa paanggid, pero ginapaathag niya ini tanan sa iya mga sumulunod kon silahanon na lang.
Ginpauntat ni Jesus ang Bagyo
(Mat. 8:23-27; Luc. 8:22-25)
35Sang sirom na sadto nga adlaw, nagsiling si Jesus sa iya mga sumulunod, “Dali, matabok kita.” 36Gani ginbayaan sang iya mga sumulunod ang madamo nga mga tawo nga nagatilipon, kag naglarga sila kaupod ni Jesus nga didto na sa sakayan. May mga sakayan man didto nga nagdungan sa ila. 37Kag sang nagapanakayon sila, hinali lang nga nagmadlos ang hangin. Sige ang basya sang dalagko nga mga balod, kag daw sa mapuno na ang sakayan. 38Pero si Jesus didto sa ulin4:38 ulin: sa iban nga Bisaya, buli. sang sakayan nga nagakatulog nga may ulunan. Ginpukaw nila siya. Siling nila, “Manunudlo, wala ka bala nagakabalaka nga malunod na kita?” 39Gani nagbangon siya kag ginsabdong niya ang hangin kag ang balod. Siling niya, “Untat!” Kag nag-untat ang hangin kag naglinaw ang dagat. 40Siling dayon ni Jesus sa ila, “Ngaa bala nahadlok kamo? Ano, wala pa gid bala kamo sing pagtuo sa akon?” 41Dako gid ang ila katingala sa iya. Kag nagpinamangkutanay sila, “Sin-o gid ayhan ini nga bisan ang hangin kag ang mga balod nagatuman sa iya?”
Prispodoba o sijaču
(Mt 13:1-23; Lk 8:4-15)
1Isus opet počne poučavati na obali jezera. K njemu nagrne toliko ljudi da je ušao u lađicu na jezeru, sjeo u nju i odande propovijedao, a sve je mnoštvo ostalo na obali. 2Zatim stane poučavati ljude brojnim prispodobama. Evo jedne od njih: 3“Slušajte! Neki je ratar sijao sjeme. 4Dok ga je sijao po polju, nešto sjemena padne na stazu. Dođu ptice i pozobaju ga. 5Dio sjemena padne na kamenito tlo gdje je zemlja bila plitka, pa odmah nikne. 6Ali kad je granulo sunce, izgori i osuši se jer nije imalo duboka korijena. 7Dio sjemena padne u trnje pa ono poraste i uguši ga, tako da nije donijelo roda. 8Dio ga, napokon, padne na dobru zemlju i donese trideseterostruk, šezdeseterostruk, a neka čak i stostruk urod.
9Slušajte, kad već imate uši!”
10Kad je Isus poslije ostao sam s Dvanaestoricom i s drugima koji su ga slijedili, upitaju ga o značenju te prispodobe.
11On im odgovori: “Vama je dopušteno razumjeti tajnu o Božjemu kraljevstvu. A ostalima, koji su vani, govorim u prispodobama. 12Kao što piše u Svetome pismu:
‘Gledat će moja djela,
ali neće dokučiti njihova značenja;
slušat će moje riječi,
ali ih neće razumjeti.
Neće se odvratiti od svojih grijeha
niti će im biti oprošteno.’4:12 Izaija 6:9-10.
13Ali ako ne možete razumjeti tu jednostavnu priču, kako ćete uopće razumjeti prispodobe? 14Sijač o kojemu sam govorio svatko je onaj tko u ljudska srca sije Božju riječ. 15Sjeme na tvrdu tlu jesu oni koji čuju Riječ, ali odmah dođe Sotona i odnese tu Riječ u njih posijanu. 16Kamenito tlo su oni koji čuju Riječ i odmah ju radosno prihvate, 17ali nemaju korijena i nestalni su. Čim ih zbog Riječi snađe nevolja ili progonstvo, odmah podlegnu. 18Trnovito tlo srca su ljudi koji čuju Riječ i prihvate ju, 19ali tjeskobne brige ovoga svijeta, varavo bogatstvo i požuda za svime ostalime uguše sjeme i ono ostane bez roda. 20Dobro tlo je srce čovjeka koji čuje Riječ, razumije ju i donosi rod—trideseterostruko, šezdeseterostruko ili čak stostruko veći od posijanoga.”
Prispodoba o svjetiljci
(Lk 8:16-18)
21Zatim ih upita: “Kada upalite svjetiljku, stavljate li ju pod košaru ili pod postelju da prigušite svjetlost? Nipošto! Stavljate ju na svijećnjak.
22Sve ono što je sada skriveno i što je u potaji učinjeno, jednom će izići na vidjelo. 23Slušajte, kad već imate uši!
24I nastojte svakako pozorno slušati! Kad budete tako činili, bolje ćete razumjeti što vam govorim. 25Onima koji žive po Božjoj mudrosti”, reče im, “Bog će dati još više mudrosti. A oni koji ne postupaju prema njegovoj mudrosti, izgubit će ubrzo i ono malo od nje što imaju.”
Sjeme koje samo raste
26Isus nastavi: “Božje je kraljevstvo poput ovoga: ratar baci sjeme na zemlju, 27a zatim ode dalje za svojim poslom. Lijegao je noću i ustajao danju, a sjeme je niknulo i izraslo a da on to nije ni znao. 28Zemlja sama od sebe donese rod: najprije izraste stabljika, zatim klas, pa se popuni zrelim zrnima. 29Čim zrno sazre, dođe ratar i požanje ga srpom.”
Prispodoba o gorušičinom sjemenu
(Mt 13:31-32; Lk 13:18-19)
30Isus upita: “Kako da vam još opišem Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim? 31Ono je poput sitna gorušičina zrna, najmanjega od svakog sjemena koje se sije u zemlju. 32Ali kad se posije, izraste veće od svake biljke u povrtnjaku, s velikim granama u kojih se sjenu mogu skloniti ptice nebeske.”
33Isus je govorio takve prispodobe da pouči narod Riječi onoliko koliko su mogli shvatiti. 34Javno je poučavao samo u prispodobama, a nasamo je svojim učenicima sve tumačio.
Isus smiruje oluju
(Mt 8:18, 23-27; Lk 8:22-25)
35Kad se spustila večer, Isus reče učenicima: “Prijeđimo na drugu stranu jezera.” 36Oni otpustiše narod i povezoše ga u lađici iz koje je propovijedao. Za njima se otisnu i druge lađice. 37Odjednom se podiže silna oluja. Visoki valovi počnu se prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom. 38Isus je spavao na krmi s glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: “Učitelju! Zar ti uopće ne mariš što ćemo izginuti?”
39Isus se probudi, zaprijeti vjetru te reče moru: “Utišaj se! Umukni!” Vjetar prestane i nastane velika tišina. 40On upita učenike: “Što ste se toliko prestrašili? Zar još nemate vjere?”
41Oni su bili silno prestrašeni. Pitali su jedan drugoga: “Pa tko je on da mu se i vjetar i more pokoravaju?”
