1 Corinto 9 – HLGN & BDS

Ang Pulong Sang Dios

1 Corinto 9:1-27

Ang Kinamatarong kag Buluhaton sang Apostol

1Indi bala nga hilway ako? Indi bala nga apostol ako? Indi bala nga nagpakita mismo sa akon si Jesus nga aton Ginoo kag kamo nangin mga tumuluo tungod sa akon? 2Bisan ang iban wala nagakilala sa akon nga apostol, apostol gid ako sa inyo tungod nga kamo mismo ang ebidensya, kay paagi sa akon kamo ara na sa Ginoo. 3Amo ini ang ginasabat ko sa mga tawo nga indi magpati nga apostol ako.

4Kag bilang apostol, wala bala kami sang kinamatarong sa pagpangayo sang amon pagkaon sa mga tawo nga nakabaton sang amon pagpanudlo? 5Kag wala bala kami sang kinamatarong sa pagdala sang asawa nga tumuluo sa amon mga pagbiyahe pareho sang ginahimo sang mga utod sang Ginoo kag ni Pedro9:5 Pedro: sa Griego, Cefas. kag sang iban nga mga apostoles? 6Ano, kami lang bala ni Bernabe ang kinahanglan nga magpangabudlay para sa amon palangabuhian? 7May soldado bala nga siya mismo ang nagagasto sang iya pagserbisyo? May tawo bala nga nagatanom nga wala nagapulos sang bunga sang iya tinamnan? Kag may nagasagod bala sang mga sapat nga wala siya sing parte?

8Ining akon ginasiling indi lang tawhanon nga opinyon, kundi amo man ini ang ginatudlo sang Kasuguan. 9Kay nasulat sa Kasuguan ni Moises, “Indi pagbusali ang baka samtang nagalinas ini.”9:9 Deu. 25:4. Kag indi kita maghunahuna nga baka lang ang gusto hambalon sang Dios sini. 10Kay kami upod man sa iya gusto hambalon. Amo ina kon ngaa ang mga tawo nagaarado kag nagaani, tungod nga nagapaabot man sila nga may parte sa patubas. 11Nagpanggas kami sa inyo sang espirituhanon nga mga binhi; dako na gid bala nga bagay kon magpaabot kami nga maghatag kamo sang mga butang nga ginakinahanglan namon sa adlaw-adlaw? 12Kon ang iban nga mga manunudlo may kinamatarong sa pagpaabot sini halin sa inyo, mas labi na gid kami. Pero bisan may kinamatarong kami sa pagpaabot sang bulig halin sa inyo, wala kami nagpangayo sa inyo. Gin-antos namon ang tanan agod indi masablagan ang paglapnag sang Maayong Balita parte kay Cristo.9:12 Kay basi kon may magpinsar nga kami nagaalagad lang tungod sa kuwarta. 13Indi bala nga nahibaluan ninyo nga ang mga nagaalagad sa templo dira man nagakuha sang ila pagkaon? Kag ang mga nagaalagad sa halaran nagakuha man sang ila parte sa mga butang nga ginahalad sa halaran. 14Sa amo man nga paagi, nagsugo ang Ginoo nga ang mga nakabaton sang Maayong Balita dapat nga magbulig sa mga kinahanglanon sang mga manugwali sang Maayong Balita agod mabuhi sila.

15Pero wala ko paggamita ang akon kinamatarong nga ina. Kag wala man ako nagasulat subong agod pabati-batian kamo nga hatagan ninyo ako. Maayo pa nga mapatay ako sang sa himuon ko ina. Siguruhon ko nga wala sing bisan sin-o nga makakuha sang akon ginapabugal nga ini.9:15 akon ginapabugal nga ini nga nagawali ako sang Maayong Balita nga wala sing bayad. 16Wala ko ginapabugal ang akon pagwali sang Maayong Balita, tungod nga amo ini ang akon obligasyon. Indi mahimo nga indi ko ini pagsundon tungod kay kaluluoy ako kon indi ko pag-iwali ang Maayong Balita. 17Kon nagawali ako tungod nga amo ini ang akon ginpili nga obra, ti magapaabot ako sing suhol. Pero ang matuod, ginatuman ko lang ang akon obligasyon nga magwali tungod nga amo ini ang obra nga gintugyan sa akon sang Dios. 18Ano karon ang balos nga akon mabaton? Ang ginaisip ko nga balos amo ang kalipay nga wala ako nagapabayad sa akon pagwali sang Maayong Balita, bisan matuod nga puwede ako magpabayad sang akon pagpangabudlay para sa Maayong Balita.

19Bisan wala sing may nagaulipon sa akon, nagapaulipon ako sa tanan, agod madamo pa gid ang akon madala nga magtuo kay Cristo. 20Amo ina nga kon kaupod ko ang mga Judio nagakabuhi ako pareho sang Judio, agod madala ko sila nga magtuo kay Cristo. Gani bisan indi ako sakop sa Kasuguan sang mga Judio, ginasunod ko ini, agod madala ko sila sa aton pagtuo. 21Kag amo man kon kaupod ko ang mga indi Judio. Wala ko ginasunod ang Kasuguan nga para sa mga Judio, kundi ginasunod ko ang pagkabuhi sang mga indi Judio agod magtuo sila kay Ginoong Jesus. Wala ini nagakahulugan nga wala ko ginasunod ang mga sugo sang Dios, kay ang matuod, ginasunod ko ang mga sugo ni Cristo. 22Nagapakigbagay ako sa mga tumuluo nga maluya ang pagtuo agod mapabakod ko sila sa Ginoo. Nagapakigbagay ako sa tanan bisan ano ang ila kahimtangan, agod sa bisan ano nga paagi maluwas ko ang iban sa ila. 23Ginahimo ko ini tanan tungod nga gusto ko nga magbaton sang mga pagpakamaayo kaupod sang mga nagabaton sang Maayong Balita.

24Sa aton pagsunod sa Ginoo pareho kita sa mga manugdalagan. Kag sa palumba, indi bala nga madamo ang nagaintra pero isa lang ang makabaton sang premyo? Gani kay-uha ninyo ang inyo pagdalagan agod makabaton kamo sang premyo. 25Ang kada manughampang nagapraktis gid sing maayo nga may pagdisiplina sa iya kaugalingon. Ginahimo niya ini para sa premyo nga umalagi lang. Pero kita nga mga tumuluo nagahimulat para sa premyo nga indi gid madula. 26Amo ina nga sa akon pag-alagad sa Ginoo deretso gid ang akon dalagan pakadto sa lalambuton. Kag kon sa mga boksidor pa, wala ako nagasumbag sa hangin. 27Gani kon may mga malain nga handom sa akon lawas, ginahimulatan ko gid nga punggan ini kay basi kon sa tapos ko matudluan ang mga tawo, ako pa ang indi makabaton sang balos halin sa Dios.

La Bible du Semeur

1 Corinthiens 9:1-27

Paul a renoncé à ses droits

1Ne suis-je donc pas libre ? Ne suis-je pas apôtre ? N’ai-je pas vu Jésus, notre Seigneur ? Vous-mêmes, n’êtes-vous pas un fruit de mon travail au service du Seigneur ? 2D’autres peuvent refuser de reconnaître en moi un apôtre : pour vous, du moins, c’est ce que je suis, car vous êtes bien le sceau qui authentifie mon ministère apostolique au service du Seigneur.

3Et voici ma défense contre ceux qui me mettent en accusation : 4En tant qu’apôtres, ne serions-nous pas en droit de recevoir le manger et le boire pour notre travail ? 5N’aurions-nous pas le droit d’être accompagnés par une épouse chrétienne, comme les autres apôtres, les frères du Seigneur9.5 Parmi eux se trouvait Jacques, l’un des responsables de l’Eglise de Jérusalem. et Pierre ? 6Ou bien, Barnabas et moi-même serions-nous les seuls à devoir travailler pour gagner notre pain ? 7Dites-moi : avez-vous jamais entendu parler d’un soldat servant dans une armée à ses propres frais, ou d’un vigneron qui ne mangerait pas des raisins de la vigne qu’il a plantée ? Quel berger élève un troupeau sans jamais profiter du lait de ses brebis ? 8Et je ne tire pas mes arguments des seuls principes établis par les hommes. Car la Loi dit les mêmes choses. 9En effet, c’est bien dans la Loi de Moïse qu’il est écrit : Tu ne mettras pas de muselière à un bœuf pendant qu’il foule le blé9.9 Dt 25.4.. Dieu s’inquiéterait-il ici des bœufs ? 10N’est-ce pas pour nous qu’il parle ainsi ? Bien sûr que si ! C’est pour nous que cette parole a été écrite, car il faut que celui qui laboure le fasse avec espérance et que celui qui bat le blé puisse compter sur sa part de la récolte. 11Puisque nous avons semé parmi vous les biens spirituels, serait-ce de notre part une prétention exorbitante si nous attendions de vous quelque avantage matériel ? 12Du moment que d’autres exercent ce droit sur vous, ne l’avons-nous pas à plus forte raison ?

Eh bien ! nous avons préféré ne pas user de ce droit ; au contraire, nous supportons tout, afin d’éviter de faire obstacle, si peu que ce soit, à l’Evangile de Christ. 13Et pourtant, vous le savez, ceux qui font le service sacré dans le Temple reçoivent leur nourriture du Temple. Ceux qui officient à l’autel reçoivent leur part des sacrifices offerts sur l’autel9.13 Les prêtres israélites avaient droit à une part de certains sacrifices et de certaines offrandes (voir Lv 6 à 7).. 14De même, le Seigneur a ordonné que ceux qui annoncent l’Evangile vivent de cette annonce de l’Evangile9.14 Voir Mt 10.10 ; Lc 10.7 ; 1 Tm 5.18.. 15Mais moi, je n’ai fait valoir aucun de ces droits. Et si je les mentionne ici, ce n’est pas pour les revendiquer ; je préférerais mourir plutôt que de me laisser ravir ce sujet de fierté. 16En effet, je n’ai pas à m’enorgueillir de ce que j’annonce l’Evangile : c’est une obligation qui m’est imposée. Malheur à moi si je n’annonce pas l’Evangile ! 17Ah ! certes, si la décision d’accomplir cette tâche ne venait que de moi, je recevrais un salaire ; mais puisque cette décision n’a pas dépendu de moi, je ne fais que m’acquitter d’une charge qui m’a été confiée. 18En quoi consiste alors mon salaire ? Dans la satisfaction de pouvoir offrir gratuitement l’Evangile que je proclame en renonçant volontairement aux droits que me confère ma qualité de prédicateur de l’Evangile.

19Car, bien que je sois un homme libre à l’égard de tous, je me suis fait l’esclave de tous, afin de gagner le plus de gens possible à Jésus-Christ. 20Lorsque je suis avec les Juifs, je vis comme eux, afin de les gagner. Lorsque je suis parmi ceux qui sont sous le régime de la Loi de Moïse, je vis comme si j’étais moi-même assujetti à ce régime, bien que je ne le sois pas, afin de gagner ceux qui sont sous le régime de cette Loi. 21Avec ceux qui n’ont pas la Loi de Dieu, je vis comme n’ayant pas non plus la Loi, afin de gagner à Christ ceux qui n’ont pas la Loi, bien que je ne sois pas sans la loi de Dieu, car je vis selon la loi de Christ. 22Avec les chrétiens mal affermis dans la foi, je vis comme eux, afin de gagner ceux dont la foi est mal affermie. C’est ainsi que je me fais tout à tous, afin d’en conduire au moins quelques-uns au salut par tous les moyens.

23Or, tout cela, je le fais pour la cause de l’Evangile pour avoir part, avec eux, aux bénédictions qu’apporte l’Evangile. 24Ne savez-vous pas que, sur un stade, tous les concurrents courent pour gagner et, cependant, un seul remporte le prix ? Courez comme lui, de manière à gagner. 25Tous les athlètes s’imposent une discipline sévère9.25 Les athlètes étaient soumis pendant plusieurs mois avant les jeux à toutes sortes d’abstinences. dans tous les domaines pour recevoir une couronne, qui pourtant sera bien vite fanée9.25 C’était, au début, une couronne de persil, plus tard de pin., alors que nous, nous aspirons à une couronne qui ne se flétrira jamais. 26C’est pourquoi, si je cours, ce n’est pas à l’aveuglette, et si je m’exerce à la boxe, ce n’est pas en donnant des coups en l’air. 27Je traite durement mon corps, je le maîtrise sévèrement, de peur qu’après avoir proclamé l’Evangile aux autres, je ne me trouve moi-même disqualifié.