Lucas 4 – CST & CRO

Nueva Versión Internacional (Castilian)

Lucas 4:1-44

Tentación de Jesús

4:1-13Mt 4:1-11; Mr 1:12-13

1Jesús, lleno del Espíritu Santo, volvió del Jordán y fue llevado por el Espíritu al desierto. 2Allí estuvo cuarenta días y fue tentado por el diablo. No comió nada durante esos días, pasados los cuales tuvo hambre.

3―Si eres el Hijo de Dios —le propuso el diablo—, dile a esta piedra que se convierta en pan.

4Jesús le respondió:

―Escrito está: “No solo de pan vive el hombre”.4:4 Dt 8:3

5Entonces el diablo lo llevó a un lugar alto y le mostró en un instante todos los reinos del mundo.

6―Sobre estos reinos y todo su esplendor —le dijo—, te daré la autoridad, porque a mí me ha sido entregada, y puedo dársela a quien yo quiera. 7Así que, si me adoras, todo será tuyo.

Jesús le contestó:

8―Escrito está: “Adora al Señor tu Dios y sírvele solamente a él”.4:8 Dt 6:13

9El diablo lo llevó luego a Jerusalén e hizo que se pusiera de pie en la parte más alta del templo, y le dijo:

―Si eres el Hijo de Dios, ¡tírate de aquí! 10Pues escrito está:

»“Ordenará que sus ángeles te cuiden.

Te sostendrán en sus manos

11para que no tropieces con piedra alguna”».4:10-11 Sal 91:11,12

12―También está escrito: “No pongas a prueba al Señor tu Dios”4:12 Dt 6:16 —le replicó Jesús.

13Así que el diablo, habiendo agotado todo recurso de tentación, lo dejó hasta otra oportunidad.

Rechazan a Jesús en Nazaret

14Jesús regresó a Galilea en el poder del Espíritu, y se extendió su fama por toda aquella región. 15Enseñaba en las sinagogas, y todos lo admiraban.

16Fue a Nazaret, donde se había criado, y un sábado entró en la sinagoga, como era su costumbre. Se levantó para hacer la lectura, 17y le entregaron el libro del profeta Isaías. Al desenrollarlo, encontró el lugar donde está escrito:

18«El Espíritu del Señor está sobre mí,

por cuanto me ha ungido

para anunciar buenas nuevas a los pobres.

Me ha enviado a proclamar libertad a los cautivos

y dar vista a los ciegos,

a poner en libertad a los oprimidos,

19a pregonar el año del favor del Señor».4:19 Is 61:1,2

20Luego enrolló el libro, se lo devolvió al ayudante y se sentó. Todos los que estaban en la sinagoga lo miraban detenidamente, 21y él comenzó a hablarles: «Hoy se cumple esta Escritura en vuestra presencia».

22Todos dieron su aprobación, impresionados por las hermosas palabras4:22 Todos … palabras. Lit. Todos daban testimonio de él y estaban asombrados de las palabras de gracia. que salían de su boca. «¿No es este el hijo de José?», se preguntaban.

23Jesús continuó: «Seguramente me vais a citar el proverbio: “¡Médico, cúrate a ti mismo! Haz aquí en tu tierra lo que hemos oído que hiciste en Capernaún”. 24Pues bien, os aseguro que a ningún profeta lo aceptan en su propia tierra. 25No cabe duda de que en tiempos de Elías, cuando el cielo se cerró por tres años y medio, de manera que hubo una gran hambre en toda la tierra, muchas viudas vivían en Israel. 26Sin embargo, Elías no fue enviado a ninguna de ellas, sino a una viuda de Sarepta, en los alrededores de Sidón. 27Así mismo, había en Israel muchos enfermos de lepra en tiempos del profeta Eliseo, pero ninguno de ellos fue sanado, sino Naamán el sirio».

28Al oír esto, todos los que estaban en la sinagoga se enfurecieron. 29Se levantaron, lo expulsaron del pueblo y lo llevaron hasta la cumbre de la colina sobre la que estaba construido el pueblo, para tirarlo por el precipicio. 30Pero él pasó por en medio de ellos y se fue.

Jesús expulsa a un espíritu maligno

4:31-37Mr 1:21-28

31Jesús pasó a Capernaún, un pueblo de Galilea, y el sábado enseñaba a la gente. 32Estaban asombrados de su enseñanza, porque les hablaba con autoridad.

33Había en la sinagoga un hombre que estaba poseído por un espíritu maligno, quien gritó con todas sus fuerzas:

34―¡Ah! ¿Por qué te entrometes, Jesús de Nazaret? ¿Has venido a destruirnos? Yo sé quién eres tú: ¡el Santo de Dios!

35―¡Cállate! —lo reprendió Jesús—. ¡Sal de ese hombre!

Entonces el demonio derribó al hombre en medio de la gente y salió de él sin hacerle ningún daño.

36Todos se asustaron y se decían unos a otros: «¿Qué clase de palabra es esta? ¡Con autoridad y poder da órdenes a los espíritus malignos, y salen!» 37Y se extendió su fama por todo aquel lugar.

Jesús sana a muchos enfermos

4:38-41Mt 8:14-17

4:38-43Mr 1:29-38

38Cuando Jesús salió de la sinagoga, se fue a casa de Simón, cuya suegra estaba enferma con una fiebre muy alta. Le pidieron a Jesús que la ayudara, 39así que se inclinó sobre ella y reprendió a la fiebre, la cual se le fue. Ella se levantó en seguida y se puso a servirles.

40Al ponerse el sol, la gente llevó a Jesús todos los que padecían de diversas enfermedades; él puso las manos sobre cada uno de ellos y los sanó. 41Además, de muchas personas salían demonios que gritaban: «¡Tú eres el Hijo de Dios!» Pero él los reprendía y no los dejaba hablar porque sabían que él era el Cristo.

42Cuando amaneció, Jesús salió y se fue a un lugar solitario. La gente andaba buscándolo y, cuando llegaron adonde él estaba, procuraban detenerlo para que no se fuera. 43Pero él les dijo: «Es preciso que anuncie también a los demás pueblos las buenas nuevas del reino de Dios, porque para esto fui enviado».

44Y siguió predicando en las sinagogas de los judíos.4:44 los judíos. Lit. Judea. Var. Galilea.

Knijga O Kristu

Luka 4:1-44

Isusove kušnje

(Mt 4:1-11; Mk 1:12-13)

1Isus je pun Svetoga Duha otišao s Jordana. Duh ga odvede u pustinju, 2gdje ga je četrdeset dana kušao đavao. Sve te dane nije ništa jeo pa je po njihovu isteku bio vrlo gladan.

3Đavao mu reče: “Ako si Božji Sin, reci ovom kamenju da postane kruhom.”

4Ali Isus mu odgovori: “U Svetome pismu piše:

‘Ne živi čovjek samo o kruhu.’”4:4 Ponovljeni zakon 8:3.

5Đavao ga zatim povede visoko te mu odjednom pokaže sva kraljevstva svijeta. 6Reče mu: “Dat ću ti vlast nad njima i njihovu slavu jer su moja i mogu ih dati kome hoću. 7Pokloni se preda mnom i sve je tvoje!”

8Isus mu odgovori: “U Svetome pismu piše:

‘Klanjaj se samo Bogu i njemu jedinome služi!’”4:8 Ponovljeni zakon 6:13.

9Tada ga đavao odvede u Jeruzalem, na vrh Hrama i reče: “Ako si Božji Sin, skoči odavde! 10Jer Sveto pismo kaže:

‘On zapovijeda svojim anđelima da te čuvaju’

11i ‘oni će te svojim rukama zadržati

da ni nogom o kamen ne udariš.’”4:10-11 Psalam 91:11-12.

12Isus mu odgovori: “Sveto pismo također kaže:

‘Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega!’”4:12 Ponovljeni zakon 6:16.

13Pošto je đavao iscrpio sve kušnje, udalji se od njega do druge prigode.

Isusa ne prihvaćaju u Nazaretu

(Mt 4:12-17; Mk 1:14-15)

14Isus se zatim vrati u Galileju pun sile Svetoga Duha. Glas o njemu brzo se pronio cijelim krajem. 15Poučavao je u tamošnjim sinagogama i svi su ga slavili.

Isusa odbacuju u Nazaretu

(Mt 13:54-58; Mk 6:1-6)

16Dođe tako i u Nazaret, u kojemu je odrastao. U subotu kao i obično ode u sinagogu i ustane da čita iz Svetoga pisma. 17Pruže mu svitak proroka Izaije, a on ga odmota te pronađe mjesto gdje piše:

18“Duh Gospodnji je na meni

jer me je pomazao i poslao

da donesem Radosnu vijest siromasima,

da navijestim: sužnji će se osloboditi,

slijepci će vidjeti,

potlačeni će biti slobodni;

19da navijestim godinu milosti Gospodnje.”4:18-19 Izaija 58:5-6; 61:1-2.

20Smota zatim svitak, vrati ga poslužitelju i sjedne. Oči svih u sinagogi bile su uprte u njega. 21On im reče: “Ovaj se navod iz Svetog pisma, koji vam još odzvanja u ušima, danas obistinio!”

22Svi su mu povlađivali. Divili su se milini riječi koje su tekle s njegovih usana. “Nije li on Josipov sin?” pitali su.

23A on im reče: “Zacijelo ćete mi navesti onu poslovicu: ‘Liječniče, izliječi samoga sebe!’ Učini ovdje, u svojem zavičaju, ono što smo čuli da si učinio u Kafarnaumu. 24Ali uistinu, nijedan prorok nije prihvaćen u svojem zavičaju.

25Zaista vam kažem, u Ilijino doba, kad je nebo ostalo zatvoreno tri i pol godine i kad je po svoj zemlji zavladala silna glad, u Izraelu je bilo mnogo udovica. 26Ali Ilija nije poslan nijednoj od njih, već nekoj udovici u Sarfati, u sidonskome kraju. 27U Elizejevo je doba u Izraelu bilo mnogo gubavaca, ali od gube nije ozdravio nijedan od njih, već Sirijac Naaman.”

28Na te se riječi svi u sinagogi razgnjeve, 29ustanu i istjeraju ga iz grada te ga odvedu na liticu brijega na kojemu je bio izgrađen grad s nakanom da ga bace niz nju. 30Ali on samo prođe kroz mnoštvo i ode svojim putem.

Isus istjeruje zloduha

(Mk 1:21-28)

31Ode zatim u galilejski grad Kafarnaum te je ondje subotom poučavao. 32Ljudi su bili zadivljeni njegovim učenjem jer je govorio kao onaj koji ima vlast.

33U sinagogi se zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom koji počne vikati na sav glas: 34“Zašto nas uznemiruješ, Isuse Nazarećanine? Zar si nas došao uništiti? Znam tko si: ti si Svetac Božji!”

35Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziđi iz njega!” Nato zloduh obori čovjeka ondje među ljudima na zemlju, ali zatim iziđe iz njega i ne naudi mu više.

36Svi nazočni silno se zaprepaste. “Kakve li riječi! Takvom vlašću i silom zapovijeda nečistim duhovima da mu se pokoravaju i oni izlaze!” 37I glas o njemu pronese se po svoj okolici.

Mnoga ozdravljenja

(Mt 8:14-16; Mk 1:29-34)

38Iz sinagoge Isus ode u Šimunovu kuću. A Šimunova je punica bila u velikoj vrućici te ga oni odmah zamole da joj pomogne. 39Isus se nagne nad nju te zaprijeti vrućici, a ona nestane. Žena odmah ustane i počne ih posluživati.

40Kad je sunce uvečer zašlo, svi koji su imali bolesnike s najrazličitijim bolestima doveli su ih k njemu. On je na sve polagao ruke i ozdravljao ih. 41Iz mnogih su opsjednutih izlazili zlodusi i vikali: “Ti si Božji Sin!” Ali on im je zabranjivao da govore zato što su znali da je on Mesija.

Isus propovijeda u Galileji

(Mk 1:35-38)

42U zoru sljedećeg jutra Isus ode na pusto mjesto, a mnoštvo ga je tražilo. Kad su ga pronašli, nisu ga htjeli pustiti da ode od njih, 43ali on im reče: “Moram ići i drugim gradovima navijestiti Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu jer sam poslan da to činim.” 44Propovijedao je tako po judejskim sinagogama.