Prijestolje u nebu
1Zatim ugledam otvorena vrata u nebo, a onaj isti glas koji sam prije čuo, snažan poput glasa trublje, reče mi: “Uziđi ovamo pa ću ti pokazati što će se poslije dogoditi!” 2Odmah sam se našao u duhu4:2 Ili: u Duhu. i ugledao prijestolje u nebu. Na njemu je sjedio Netko. 3Blistao je poput dragoga kamenja: jaspisa i sarda. A prijestolje je okruživala duga slična smaragdu. 4Oko njega su se nalazila još dvadeset četiri prijestolja na kojima su sjedili dvadeset četiri starješine, obučeni u bijele haljine i sa zlatnim vijencima na glavi. 5Od prijestolja su sijevale munje, čula se grmljavina i gromovi. Ispred njega stajalo je sedam svijećnjaka, sedam upaljenih zublji, sedam Božjih duhova. 6Ispred prijestolja bilo je stakleno more, blistavo poput prozirca.
U sredini prijestolja i oko njega bila su četiri bića puna očiju sprijeda i straga. 7Prvo je bilo slično lavu, drugo juncu, treće je imalo čovječje lice, a četvrto je bilo poput orla u letu. 8Sva su imala po šest krila iznutra i izvana prepuna očiju. Danju i noću ta bića neprestano govore:
“Svet, svet, svet je Gospodin Bog Svemogući,
koji je oduvijek bio, koji jest i koji će doći!”
9Svaki put kad ta bića daju slavu, čast i zahvalu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živome uvijeke, 10dvadeset četiri starješine padnu ničice pred Onim na prijestolju, koji je Živ uvijeke, i poklone mu se te polože svoje vijence pred prijestolje govoreći:
11“Dostojan si, Gospodine Bože,
Primiti slavu, čast i moć!
Jer ti si sve stvorio.
Sve je postalo tvojom voljom.
Sve je stvoreno tvojom voljom.”
