Mojsijeva i Jaganjčeva pjesma
1Ugledam zatim na nebu još velikih i čudesnih znakova. Sedam je anđela držalo sedam posljednjih zala kojima se navršuje Božji gnjev. 2Preda mnom je bilo nešto poput mora od prozirca, pomiješano s ognjem. Na njemu su stajali oni koji su pobijedili Zvijer i njezin kip i broj njezina imena, s Božjim citrama u ruci. 3Svi su pjevali pjesmu Božjega sluge Mojsija i Jaganjca:
“Velika su i čudesna tvoja djela,
Gospodine Bože Svemogući!
Tvoji su putovi pravedni i istiniti,
Kralju naroda!
4Tko da se tebe ne boji, Gospodine,
tko da ne proslavlja tvoje ime?
Jer ti si jedini svet.
Svi će narodi doći
i tebi se pokloniti
jer su se očitovala tvoja pravedna djela.”
Sedam čaša Božjega gnjeva
5Opazim zatim da je otvoren hram u nebu, Šator Božjega svjedočanstva. 6Sedam anđela sa sedam zala iziđe iz hrama. Bili su odjeveni u blistavobijeli lan, sa zlatnim pojasima oko prsiju. 7Jedno od četiriju bića pruži sedmorici anđela zlatne posude pune gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova. 8Hram se napuni dimom Božje slave i njegove snage, tako da nitko nije mogao ući u njega dok se ne dovrši sedam zala sedmorice anđela.
