Isus pretkazuje buduće događaje
(Mk 13:1-20; Lk 21:5-24)
1Kad je Isus izišao ih Hrama i pošao dalje, priđu mu učenici da mu pokažu hramsko zdanje. 2A on im reče: “Vidite li sve to? Zaista vam kažem, neće od ovoga ostati ni kamen na kamenu. Svaki će biti razvaljen.”
O počecima nevolja
3Kad je poslije sjedio na Maslinskoj gori, učenici mu priđu i nasamo kažu: “Reci nam kada će se to dogoditi. Koji će znak najaviti tvoj dolazak i svršetak svijeta?”
4“Pazite da vas tko ne zavede!” odgovori im Isus. 5“Mnogi će doći pod mojim imenom, proglašujući se Mesijom,24:5 U grčkome: …pod mojim imenom i reći ‘Ja sam’… i mnoge će zavesti. 6Kad čujete da blizu vas izbijaju ratovi i vijesti o dalekim ratovima, ne uznemirujte se. Sve se to mora dogoditi, ali svršetak još neće doći. 7Zaratit će narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa u mnogim dijelovima svijeta i zavladat će glad. 8Sve je to samo početak strašnih muka.
9Tada će vas mučiti i ubijati. Svi će vas narodi zamrziti zato što ste moji.24:9 U grčkome: zbog mojega imena. 10Mnogi će tada posrnuti u vjeri, izdavat će jedan drugoga i mrziti se. 11Pojavit će se brojni lažni proroci i mnoge će zavesti. 12Bezakonje će uzeti velikog maha, a ljubav mnogih će ohladnjeti. 13Ali tko ustraje do kraja, spasit će se. 14Radosna vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijelome svijetu da čuju svi narodi, a onda će konačno doći svršetak.
15Tako kada vidite ‘svetogrđe’ o kojemu je pisao prorok Daniel gdje stoji na svetomu mjestu (čitatelju, shvati o čemu je riječ!), 16neka oni koji se zateknu u Judeji bježe u goru. 17Tko se zatekne na krovu,24:17 Ljudi su se ondje u to vrijeme često odmarali i družili na ravnim krovovima kuća, posebice uvečer kad je bilo svježije. neka ne silazi u kuću što uzeti! 18Tko se zatekne u polju, neka se ne vraća po ogrtač! 19Teško trudnicama i dojiljama u to vrijeme! 20Molite se da ne morate bježati zimi ili u subotu 21jer će to biti dani tako strašnih nevolja kakvih nije bilo od postanka svijeta niti će biti ikad poslije. 22I da Gospodin ne skrati to vrijeme nevolja, nitko se ne bi spasio. Ali zaradi svojih izabranika ti će se dani skratiti.
Isus govori o svojem povratku
(Mk 13:21-31; Lk 17:23-37; 21:25-33)
23Kaže li vam tada tko: ‘Evo Mesije!’ ili ‘Eno ga ondje!’ ne vjerujte 24jer će ustati brojni lažni mesije i lažni proroci te činiti znamenja i velika čudesa ne bi li, bude li moguće, zaveli i Božje izabranike. 25Eto, unaprijed sam vas upozorio!
26Kaže li vam dakle tko: ‘Eno ga, u pustinji je’, ne idite onamo, kaže li ‘U tajnim je odajama’, ne vjerujte. 27Jer dolazak Sina Čovječjega vidjet će se poput munje koja sijevne na istoku i rasvijetli cijelo nebo, sve do zapada. 28Gdje bude strvine, skupljat će se strvinari.24:28 Kao što se po okupljanju strvinara može znati da je u blizini strvina, tako ćete po tim znacima znati da je konac blizu.
29U vrijeme kad prođu sve te strahote
‘Sunce će potamnjeti
i mjesec neće sjati,
zvijezde će s neba padati
i nebeske će se sile potresti.’24:29 Vidjeti: Izaija 13:10; 34:4 i Joel 2:10.
30Tada će se na nebu pojaviti znak Sina Čovječjega.24:30 Vidjeti: Daniel 7:13. Proplakat će tada svi narodi na zemlji i ugledati Sina Čovječjega kako dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. 31On će poslati anđele na zov velike trublje da saberu njegove izabranike sa svih strana, sa svih četiriju vjetrova, od kraja zemlje do kraja neba.
Pouka o smokvi
(Mk 13:28; Lk 21:29-30)
32Učite iz prispodobe o smokvi. Kad joj na granama izbiju nježni pupovi i kad potjera lišće, znate da je ljeto blizu. 33Također, kad vidite da se zbiva sve o čemu sam vam govorio, možete biti sigurni da je Gospodinov povratak blizu, na samim vratima. 34Zaista vam kažem, ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne dogodi. 35Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi ostaju zauvijek!
Neznani dan i čas
(Mk 13:32-37; Lk 21:34-36; 17:26-27, 34-35; 12:39-46)
36Nitko, međutim, ne zna dana ni ure kada će se to dogoditi. Ne znaju ni anđeli na nebu, pa čak ni Sin. Zna samo Otac. 37Za dolaska Sina Čovječjega bit će kao i u Noino doba. 38Kao što su u to vrijeme prije potopa ljudi jeli i pili, ženili se i udavali sve do dana kada je Noa ušao u korablju 39i ništa nisu slutili dok nije došao potop i sve ih odnio, tako će biti i za dolaska Sina Čovječjega. 40Od dvojice koji tada budu skupa radili u polju jedan će se uzeti, a drugi ostaviti. 41Od dviju žena koje budu skupa mljele u mlinu jedna će se uzeti, a druga ostaviti.
42Bdijte, dakle, jer ne znate kada će vaš Gospodin doći! 43Znajte: kad bi vlasnik kuće znao kada će doći lopov, bdio bi i ne bi mu dopustio da provali u kuću. 44Budite zato i vi stalno pripravni jer će Sin Čovječji doći kad mu se i ne nadate.
Vjerni i razumni sluga
45Tko je dakle onaj vjerni i razumni sluga kojega je gospodar postavio da upravlja ukućanima i da im daje hranu u pravo vrijeme? 46Blago onome koga gospodar, kada dođe, nađe da tako čini! 47Zaista vam kažem, povjerit će mu da upravlja svim njegovim imanjem. 48Ali ako zli sluga pomisli: ‘Gospodar se još neće vratiti’ 49pa počne tući svoje sudrugove te jesti i piti s pijancima, 50gospodar će doći u dan kad mu se ne nada i u čas u koji neće ni slutiti. 51Nemilosrdno će ga kazniti i odrediti mu usud među licemjerima, gdje će biti plač i škrgut zuba.”
Asɔredansɛe Ho Nkɔmhyɛ Ne Awiei Mmere Nsɛnkyerɛnne
1Yesu refi faako a asɔredan no si hɔ akɔ no, nʼasuafo no baa ne nkyɛn pɛɛ sɛ wɔtwe nʼadwene kɔ adan ahorow a ɛwɔ asɔredan no mu no so. 2Nanso ɔka kyerɛɛ wɔn se, “Wobedwiriw saa dan yi agu pasaa!”
Ɔhaw Ne Ɔtaa
3Yesu kɔɔ Ngo Bepɔw no so. Ɔte hɔ no, nʼasuafo no baa ne nkyɛn bebisaa no se, “Bere bɛn na nea woreka yi bɛba? Na nsɛnkyerɛnne bɛn na ɛbɛma yɛahu wo ba a wobɛsan aba bio no ne wiase awiei a ɛbɛba no?”
4Yesu ka kyerɛɛ wɔn se, “Monhwɛ na obi annaadaa mo. 5Nnipa bebree de me din bɛba abɛka se, wɔne Agyenkwa no, na wɔadaadaa mo mu pii. 6Sɛ mote sɛ wɔafi akodi ase a, ɛnkyerɛ me ba a mɛsan aba no ho nsɛnkyerɛnne. Ɛsɛ sɛ eyinom ba, nanso awiei no de, ennya mmae. 7Aman bɛsɔre wɔ aman so, na ahenni asɔre wɔ ahenni so, na ɔkɔm ne asasewosow bɛba mmeaemmeae. 8Eyinom nyinaa bɛyɛ nneɛma a ɛyɛ hu a ɛbɛba no mfiase.
9“Sɛ moyɛ me de nti, wɔbɛyɛ mo ayayade, na wɔakunkum mo wɔ wiase afanan nyinaa, 10na mo mu pii bɛsan akɔ bɔne mu, na moayiyi mo ho mo ho ama, na moatentan mo ho mo ho. 11Atoro adiyifo bebree bɛsɔre, na wɔadaadaa mo mu pii. 12Bɔne bɛdɔɔso wɔ wiase, na abrɛ nnipa dɔ a wɔwɔ no ase. 13Nanso wɔn a wobegyina pintinn akodu awiei no, wobegye wɔn nkwa. 14Na wɔbɛka asɛmpa a ɛfa Ahenni no ho no wɔ wiase mmaa nyinaa, na wɔate. Ɛno akyi ansa na awiei no bɛba.”
Ahohia A Ɛyɛ Hu
15“Enti sɛ muhu ‘abusude a ɛde ɔsɛe ba’ a Odiyifo Daniel kaa ho asɛm sɛ egyina kronkronbea hɔ no a, ma nea ɔkenkan no nte ase, 16na wɔn a wɔte Yudea no nguan nkɔ Yuda mmepɔw so. 17Mma obiara a ɔwɔ ne fi dan atifi no nsian nkɔfa biribiara mfi ne fi hɔ. 18Wɔn a wɔwɔ mfuw so no nso nnsan wɔn akyi mmɛfa wɔn ntama. 19Ɛbɛyɛ hu ama wɔn a wɔafa afuru ne wɔn a woturu mma saa bere no mu! 20Na mommɔ mpae na bere a ɛsɛ sɛ muguan no anyɛ awɔwbere anaa Homeda. 21Efisɛ awerɛhowdi a ɛbɛba no, bi nsii wɔ wiase abakɔsɛm mu da, na bi nso rensi da.
22“Nokware, sɛ wɔantwa saa nna no so a, ɛrenka obi. 23Sɛ obi ka kyerɛ mo se, ‘Agyenkwa no wɔ ha anaasɛ ɔwɔ nohɔ anaa wayi ne ho adi wɔ ha anaa ɛhɔ’ a, munnnye nni. 24Atoro agyenkwanom ne atoro adiyifo bɛsɔre, na wɔayɛ anwonwade ahorow na sɛ ebetumi a, wɔadaadaa wɔn a Onyankopɔn ayi wɔn no mpo. 25Monhwɛ yiye, efisɛ maka biribiara akyerɛ mo!
26“Enti sɛ obi ka kyerɛ mo se, ‘Agyenkwa no asan aba na ɔwɔ sare so a,’ monnhaw mo ho sɛ mobɛkɔ hɔ akɔhwehwɛ no. Anaasɛ nso wose, ‘Ɔde ne ho asie baabi a,’ munnnye nni! 27Na sɛnea anyinam twa fi apuei kɔ atɔe no, saa ara na sɛ Onipa Ba no reba a, ɛbɛyɛ ne no. 28Na nea funu wɔ no, ɛhɔ na apete bɛboaboa wɔn ho ano.
29“Saa mmere no awerɛhowdi no akyi pɛ
“ ‘owia beduru sum,
na ɔsram renhyerɛn;
na nsoromma befi wim atetew ahwe,
na wim abɔde behinhim.’
30“Afei Onipa Ba no ho nsɛnkyerɛnne bɛda adi wɔ ɔsoro. Na asase sofo nyinaa betwa agyaadwo bere a wobehu Onipa Ba no sɛ ɔde tumi ne anuonyam nam ɔsoro omununkum mu reba. 31Na mɛsoma mʼabɔfo na wɔde torobɛnto a ano yɛ den aba abɛboaboa wɔn a mayi wɔn no ano fi ɔsoro ano akɔka asase ano.
32“Afei munsua biribi mfi borɔdɔma dua no ho asɛm no mu. Sɛ eyi mman foforo, san yi nhaban foforo a, na ɛkyerɛ sɛ asusow abɛn. 33Saa ara nso na sɛ muhu sɛ saa nneɛma yi nyinaa afi ase resisi a, mubehu sɛ me ba a mɛsan aba no abɛn, adu ɔpon ano. 34Nokware mise mo sɛ, awo ntoatoaso yi rentwa mu, gye sɛ saa nneɛma yi nyinaa aba mu ansa. 35Ɔsoro ne asase betwa mu akɔ, nanso me nsɛm de, ɛbɛtena hɔ daa.
36“Nanso da anaa dɔn ko a awiei no bɛba de, obiara nnim. Ɔsoro abɔfo ne Onyankopɔn Ba no mpo nnim. Agya no nko na onim. 37Onipa Ba no ba a ɔbɛba no bɛyɛ sɛnea Noa bere so ɛyɛɛ no ara pɛ. 38Na sɛnea nna a edi nsuyiri no anim no nnipa didii, na wɔnomee, warewaree, de kosii da a Noa kɔɔ hyɛn no mu, 39na nnipa annye nea ɛbɛba anni, kosii sɛ nsuyiri bɛfaa wɔn nyinaa kɔe no, saa ara na me ba a mɛsan aba no bɛyɛ. 40Saa bere no, wɔbɛfa mmarima baanu a wɔreyɛ adwuma wɔ afum no mu baako akɔ, na wɔagyaw ɔbaako. 41Saa ara nso na mmea baanu a wɔwɔ fie renoa aduan no nso, wɔbɛfa ɔbaako agyaw ɔbaako.
42“Enti monwɛn, efisɛ munnim da ko a Awurade bɛba. 43Sɛnea sɛ ofiwura nim bere a owifo bɛba a anka ɔbɛwɛn de abɔ ne ho ban afi akorɔmfo ho no, 44saa ara na ɛsɛ sɛ musiesie mo ho, efisɛ Onipa Ba no bɛba bere a mo ani nna so sɛ ɔbɛba.
Akoa Pa Anaa Akoa Bɔne
45“Hena ne ɔsomfo nokwafo nyansafo no, nea ne wura de ne fi mu asomfo ahyɛ ne nsa sɛ ɔmma wɔn aduan wɔ bere a ɛsɛ mu? 46Nhyira ne ɔsomfo a ne wura no bɛba abɛto no sɛ wayɛ nʼadwuma pɛpɛɛpɛ. 47Meka mo nokware se ɔde nea ɔwɔ nyinaa bɛhyɛ ne nsa na wahwɛ so! 48Na sɛ ɔkɔyɛ ɔsomfo tirimuɔdenfo, na ɔka kyerɛ ne ho se, ‘Me Wura nnya mmae,’ 49na ofi ase boro ne mfɛfo nkoa, na ɔne akɔwensafo didi, bow nsa a, 50Ɔsomfo no wura no bɛba da a nʼani nna so. 51Ɔbɛtwe nʼaso dennen, na ɔde no akɔ baabi a wobu nyaatwomfo atɛn; ɛhɔ na osu ne setwɛre wɔ.
