Marko 11 – CRO & JCB

Knijga O Kristu

Marko 11:1-33

Mesijanski ulazak u Jeruzalem

(Mt 21:1-9; Lk 19:28-38; Iv 12:12-15)

1Kad su se Isus i učenici približili Jeruzalemu te stigli pred Betfagu i Betaniju na Maslinskoj gori, Isus pošalje naprijed dvojicu učenika. 2“Idite u ono selo pred vama”, reče im, “i čim uđete, vidjet ćete privezano magare koje još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite ovamo. 3Upita li vas tko: ‘Što to radite?’ recite samo: ‘Treba Gospodinu. Brzo će ga vratiti.’”

4Oni odu i nađu magare zavezano na ulici, pokraj vrata neke kuće, te ga odvežu. 5Neki ih ljudi upitaju: “Zašto ste odvezali magare?” 6Oni im odgovore kako ih je Isus uputio te ih ljudi ostave na miru. 7Dovedu magare Isusu i prebace preko njega svoje ogrtače te ga Isus uzjaha.

8Mnogi iz mnoštva razastru po cesti pred njim svoje ogrtače, drugi opet zelene grane koje su natrgali u polju. 9I pred njim i iza njega išlo je mnoštvo i klicalo:

“Slava Bogu!11:9-10 U grčkome: Hosanna! (uzvik slavljenja koji doslovce znači “Spasi, molim te!”).

Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!

10Blagoslovljeno kraljevstvo koje on donosi,

kraljevstvo našega oca Davida!

Slava Bogu na nebu!”11:9-10 Psalam 118:25-26 i Psalam 148:1.

11Tako uđe u Jeruzalem, u Hram. Pomnjivo sve razgleda te, jer je već bilo kasno, ode s Dvanaestoricom u Betaniju.

Isus proklinje smokvu

(Mt 21:18-19)

12Sljedećeg jutra krenu iz Betanije, a Isus ogladni. 13Izdaleka opazi razlistalu smokvu pa joj priđe da vidi ima li na njoj koja smokva. Ali nije bilo ničega osim lišća jer još nije bilo vrijeme da smokva donese rod. 14Isus reče stablu: “Nikada više nitko s tebe ploda ne jeo!” Čuli su to i učenici.

Isus izgoni trgovce iz Hrama

(Mt 21:12-22; Lk 19:45-47; Iv 2:13-16)

15Kad opet stignu u Jeruzalem, on ode u Hram i počne izgoniti iz njega trgovce i njihove kupce, prevrne stolove mjenjačima novca i klupe prodavačima goluba. 16Svima zabrani da prolaze Hram noseći stvari.11:16 Ljudi su često prolazili dvorištem Hrama koristeći ga kao prečicu prema Maslinskoj gori. 17Pouči ih: “Nije li napisano u Svetome pismu: ‘Moj Hram treba biti molitveni dom za sve narode’11:17 Izaija 56:7.?, a vi ste ga pretvorili u razbojničku špilju!”11:17 Jeremija 7:11.

18Kad su to čuli svećenički poglavari i pismoznanci, počnu smišljati kako da ga ubiju. Bojali su ga se jer je narod bio oduševljen Isusovim učenjem. 19Uvečer Isus i učenici odu iz grada.

Pouka o smokvi

(Mt 21:20-22; 6:14)

20Prolazeći ujutro pokraj smokve koju je Isus prokleo, opaze da se iz korijena osušila. 21Petar se sjeti Isusovih riječi i uzvikne: “Učitelju11:21 U grčkome: Rabbi., pogledaj! Smokva koju si prokleo osušila se!”

22“Imajte vjeru u Boga!” odgovori im Isus. 23“Zaista vam kažem, kada bi tko rekao ovoj planini: ‘Digni se i baci se u more’ i pritom ne bi posumnjao u srcu, nego vjerovao da će se to i dogoditi, to bi se zaista zbilo. 24Zato vam kažem: što god da u molitvi tražite, vjerujte da ste to već dobili, pa ćete i dobiti. 25Ali kad god ustanete moliti,11:25 U Židova je bio običaj moliti se stojećki, lica uzdignuta prema nebu. najprije oprostite svima onima kojima što zamjerate da bi i vama nebeski Otac oprostio vaše grijehe.” 26Ali ne oprostite li vi drugima njihovih pogrešaka, ni vaš nebeski Otac neće vama oprostiti vaše grijehe.11:26 Većina rukopisa ne sadrži taj stih.

O Isusovoj vlasti

(Mt 21:23-27; Lk 20:1-8)

27Stignu opet u Jeruzalem. Dok je Isus prolazio Hramom, pristupe mu svećenički poglavari, pismoznanci i starješine 28te ga upitaju: “Tko ti je dao pravo da to činiš? Tko te je ovlastio za to?”

29Isus im odgovori: “Reći ću vam tko ako najprije vi meni odgovorite na pitanje: 30Je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi? Odgovorite mi!”

31Oni počnu umovati i međusobno raspravljati: “Ako kažemo da je s neba, pitat će nas zašto mu onda nismo vjerovali. 32A da kažemo da je od ljudi?” Bojali su se, međutim, naroda jer su Ivana svi držali za pravog proroka. 33Zato Isusu odgovore: “Ne znamo.”

A Isus im reče: “Onda ni ja vama neću reći otkuda mi vlast!”

Japanese Contemporary Bible

マルコの福音書 11:1-33

11

エルサレムに着いてから

1-2エルサレム郊外のオリーブ山のふもとに、ベテパゲとベタニヤという二つの村がありました。その近くまで来られた時、イエスはこう言って、弟子を二人、村に使いに出されました。「あそこの村に行きなさい。するとすぐに、だれも乗ったことのないろばの子がつないであるのに気づくでしょう。それをほどいて、連れて来なさい。 3もし、だれかに何をしているのかと聞かれたら、『主がお入用なのです。すぐお返しします』とだけ答えなさい。」

4-5二人が出かけてみると、なるほど、表通りに面した家の外に、ろばの子がつないであります。さっそく綱をほどきにかかると、そばにいた人たちが見とがめ、「そのろばの子を、いったいどうしようというんだ」と尋ねました。

6二人がイエスに教えられたとおりに答えると、その人たちは納得しました。

7ろばの子をイエスのところに連れて来た弟子たちは、上着を脱ぎ、ろばの背中にかけました。イエスがその上に乗られると、 8群衆の中の多くの者たちも次々と上着を脱ぎ、イエスの進んで行かれる道に敷いたり、野原から葉のついた枝を切ってきて、敷き並べたりしました。

9-10イエスを行列の真ん中にし、ぐるりと取り囲んだ群衆が、口々に叫びました。

「王様、ばんざーい!」

「主の御名によって来られる方に祝福を!」

「この方が興される御国に、われらの父祖ダビデの国に祝福を!」

「全世界の王、ばんざーい!」

11こうしてイエスはエルサレムに着き、宮に入られました。そして中の様子をよくごらんになってから、もう時間も遅かったので、十二人の弟子たちといっしょに、ベタニヤまで引き返されました。

12翌朝、ベタニヤを出たイエスは、途中で空腹になられました。 13ふと見ると、少し離れた所に、葉の茂ったいちじくの木があります。近づいて、実がなっているかどうかごらんになりました。ところが、その木は葉ばかりでした。まだ実のなる季節ではなかったからです。

14それでイエスは、その木に向かって、「二度と実をつけることがないように」と言われました。弟子たちはこのことばを心にとめていました。

15エルサレムに着くと、イエスは宮に入り、境内で商売をしていた者たちを追い出しにかかって、両替人の机や、鳩を売っていた者たちの台をひっくり返されました。 16また、いろいろな荷物を持って境内を通り抜けることも、お許しになりませんでした。

17そういう人たちに、イエスは、このように言われました。「聖書には、『わたしの家は、世界中の人たちの祈りの場所と呼ばれる』イザヤ56・7と書いてあるではありませんか。それなのに、あなたがたはここを強盗の巣にしてしまったのです。」

18こうしたイエスの言動を耳にした祭司長やユダヤ人の指導者たちは、どうすれば首尾よくイエスを始末できるかと、相談を始めました。人々がみなイエスの教えに夢中になっていたので、へたに動いて暴動でも起きたら、それこそ一大事と考えたからです。

19その夕方、いつものようにイエスと弟子たちはエルサレムを出ました。 20翌朝、例のいちじくの木のそばを通りかかると、なんと、根もとまですっかり枯れているではありませんか。 21ペテロはすぐ、前の日にイエスがこの木に向かって言われたことばを思い出し、大声をあげました。「先生。ごらんください。昨日あなたがのろわれた木が枯れています!」

22-23イエスは、弟子たちにお答えになりました。「よく言っておくが、あなたがたでも神を信じさえすれば、この山に『動いて、海に入れ』と言っても、そのとおりになります。大切なのは、信じて疑わないことです。 24いいですか。よく聞きなさい。あなたがたはどんなことでも祈り求めることができます。そして信じて疑わないなら、それらのものはみな与えられるのです。すでにあなたがたのものなのです。 25しかし、祈っている時、だれかに恨みをいだいていたら、まずその人を赦してやりなさい。そうすれば、天におられるあなたがたの父も、あなたがたの罪を赦してくださいます。」

26-28一行は、またエルサレムにやって来ました。イエスが宮の中を歩いておられると、祭司長やユダヤ人の指導者たちが近づいて、「ここで何をしているのか。いったいだれがあなたに、商人たちを追い出す権利を与えたのか」と責めました。

29イエスはお答えになりました。「では、まずわたしの質問に答えなさい。そのあとで答えましょう。 30バプテスマのヨハネは、神から遣わされたのですか。それとも、違うというのですか。さあ、答えてもらいましょう。」

31彼らは集まってひそひそ相談しました。「もし、『神から遣わされた』と答えれば、『それを知っていながら、なぜ、ヨハネを信じなかったのか』と聞かれるだろう。 32かといって、もし、『神から遣わされたのではない』と答えれば、ここにいる群衆が騒ぎだすだろう。」〔人々はみな、ヨハネは預言者だと堅く信じていたのです。〕

33彼らはしかたなく、「わかりません」と答えました。するとイエスは、「それなら、わたしもあなたがたの質問には答えないことにします」と言われました。