Ivan 9 – CRO & PEV

Knijga O Kristu

Ivan 9:1-41

Isus vraća vid čovjeku slijepomu od rođenja

1Prolazeći onuda, ugleda čovjeka slijepoga od rođenja. 2Učenici ga zapitaju: “Učitelju, zašto se ovaj čovjek rodio slijep? Zbog svojih grijeha ili zbog grijeha svojih roditelja?”

3“Ni zbog svojih, ni zbog roditeljskih grijeha,” odgovori Isus, “već zato da se na njemu očituju Božja djela. 4Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me je poslao. Bliži se tama u kojoj prestaje svako djelo. 5Ali dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.”

6Zatim pljune na zemlju, od pljuvačke načini blato, premaže njime slijepčeve oči 7i reče mu: “Idi i operi se u ribnjaku Siloamu.” (Siloam znači “Poslan”.) Čovjek ode kamo ga je poslao, umije se i vrati se gledajući.

8Susjedi i svi oni koji su ga prije poznavali kao slijepog prosjaka pitali su jedni druge: “Zar je to onaj slijepi prosjak?” 9Jedni su govorili: “Jest”, a drugi opet: “Nije; to ne može biti isti čovjek, ali neobično mu je sličan.”

Prosjak je pak tvrdio: “Ja sam taj isti čovjek.”

10Nato ga zapitaše kako to da vidi. “Što ti se dogodilo?”

11“Neki je čovjek, imenom Isus, načinio blato, premazao mi njime oči i rekao da odem do ribnjaka Siloama i da sperem blato. Učinio sam tako i sad vidim!” ispriča im čovjek.

12“Gdje je sada taj čovjek?” zapitaju ga. “Ne znam”, odgovori.

13Tada bivšega slijepca odvedu farizejima. 14Toga je dana, kad je Isus napravio blato i vratio mu vid, bila subota. 15Farizeji su ga iznova o svemu ispitali. On im opet reče: “Premazao mi je oči blatom, a onda sam se umio i progledao!”

16Neki farizeji kazaše: “Onda taj Isus nije od Boga jer krši subotu.” Drugi su pak rekli: “Ali kako bi običan grešnik mogao činiti takva čuda?” I tako među njima nastane velik razdor.

17Nakon toga farizeji opet upitaju nekadašnjeg slijepca: “Što ti kažeš o tom čovjeku koji ti je vratio vid?”

“On je prorok”, odgovori čovjek.

18Židovski poglavari nisu vjerovali da je on zaista bio slijep i da je progledao sve dok nisu dozvali njegove roditelje 19i zapitali ih: “Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako to da sada vidi?”

20Roditelji odgovore: “Znamo da je ovo naš sin i da se rodio slijep. 21Ali ne znamo što mu se dogodilo da je odjednom progledao ni tko mu je to učinio. Dovoljno je star da sam govori. Njega upitajte!” 22Tako su rekli zbog straha od židovskih poglavara koji su objavili da će svatko tko prizna Isusa za Mesiju biti izopćen. 23Zato odgovore: “Dovoljno je star da sam govori. Njega upitajte!”

24Farizeji tada drugi put pozovu bivšega slijepca: “Odaj slavu Bogu, a ne Isusu jer znamo da je on grešnik.”

25“Je li grešnik, ne znam,” odgovori čovjek, “ali jedno znam: bio sam slijep, a sada vidim!”

26“Ali što ti je učinio?” upitaju ga. “Kako ti je vratio vid?”

27“Već sam vam jedanput rekao, ali me niste slušali. Zašto želite opet čuti? Zar i vi kanite postati njegovim učenicima?”

28Tada ga počnu vrijeđati: “Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici. 29Znamo da je Bog govorio Mojsiju, a za ovoga ne znamo ništa, pa čak ni odakle je!”

30“To i jest čudno”, odgovori čovjek. “Vratio mi je vid, a vi još ne znate ni odakle je! 31Znamo da Bog ne sluša grešnike, ali sluša one koji ga poštuju i vrše njegovu volju. 32Nikada se još nije čulo da je tko vratio vid slijepcu od rođenja. 33Da taj čovjek nije od Boga, ne bi mogao takvo što učiniti.”

34“Zar ćeš nas ti učiti, koji si rođen u grijehu?” poviču oni i izbace ga iz sinagoge.

Duhovno sljepilo

35Kad je Isus čuo što se dogodilo, pronađe čovjeka i reče mu: “Vjeruješ li u Sina Čovječjega?”9:35 U nekim rukopisima: u Sina Božjega.

36Čovjek odgovori: “A tko je on, gospodine, da u njega vjerujem?”

37“Vidio si ga već”, reče mu Isus. “Upravo razgovara s tobom.”

38A čovjek reče: “Da, Gospodine, vjerujem!” i padne ničice pred Isusom.

39Isus tada reče: “Došao sam na osudu svijetu: da progledaju oni koji ne vide te da oslijepe oni koji vide.”

40Farizeji koji su ondje stajali zapitaju ga: “Tvrdiš li ti to da smo mi slijepi?”

41“Da ste slijepi, ne biste imali grijeha”, odgovori im Isus. “Ali vaš grijeh ostaje jer tvrdite da vidite.”

La Parola è Vita

Giovanni 9:1-41

Gesù guarisce un cieco

1Passando, Gesù vide un uomo che era cieco fin dalla nascita.

2«Maestro», gli chiesero i discepoli, «perché questʼuomo è nato cieco? È stato per colpa dei suoi peccati o per quelli dei suoi genitori?» 3Gesù rispose: «Né per un motivo, né per lʼaltro, ma è così perché in lui si possa dimostrare la potenza di Dio. 4Finché è giorno, devo portare a termine il compito assegnatomi da Dio, che mi ha mandato. Poi viene la notte, e allora nessuno può più lavorare. 5Ma finché sono ancora qui sulla terra, sono io la luce del mondo».

6Poi sputò per terra, fece del fango con la saliva, lo spalmò sugli occhi del cieco, 7e gli disse: «Vaʼ a lavarti nella vasca di Siloe». (Siloe significa «mandato»). Lʼuomo andò, si lavò e tornò che ci vedeva perfettamente.

8I vicini e gli altri che prima lo vedevano chiedere lʼelemosina, meravigliati, domandavano: «Ma è proprio lui, quello che chiedeva la carità?»

9Alcuni rispondevano di sì, altri dicevano: «Non può essere lo stesso, ma certo gli assomiglia come una goccia dʼacqua!»

E il mendicante diceva: «Sono proprio io!»

10Allora gli chiesero come avesse recuperato la vista. Che cosa era accaduto?

11Lʼuomo spiegò: «Un tale, che chiamano Gesù, ha fatto del fango e me lo ha spalmato sugli occhi; poi mi ha detto di andare alla vasca di Siloe a lavarmeli per bene. Lʼho fatto ed ora ci vedo!»

12«Adesso lui dovʼè?» gli chiesero. «Non lo so» rispose lʼuomo.

13Lo portarono quindi dai Farisei. 14Il fatto era avvenuto di sabato. 15Allora i Farisei gli fecero un sacco di domande sullʼargomento. Lʼuomo raccontò: «Mi ha spalmato del fango sugli occhi, mi sono risciacquato e adesso ci vedo!»

16Alcuni dei Farisei dissero: «Dunque, se questo Gesù lavora di sabato, significa che non è mandato da Dio!»

Altri obiettarono: «Ma come potrebbe un peccatore qualsiasi fare dei miracoli di questo genere?» Cʼera così fra di loro un forte contrasto di opinioni.

17Allora i Farisei si rivolsero al cieco guarito e gli chiesero: «E tu, chi dici che sia quel tale che ti ha guarito?»

«Penso che sia un profeta mandato da Dio», rispose lʼuomo.

18I capi giudei, però, non volevano credere che prima fosse stato cieco, finché non chiamarono i suoi genitori 19e li interrogarono: «È vostro figlio questo? È nato proprio cieco? Se è così, come mai ora ci vede?»

20I genitori risposero: «Questo è senzʼaltro nostro figlio nato cieco, 21ma non chiedeteci come abbia fatto a riacquistare la vista, o chi lʼabbia guarito. È grande abbastanza per spiegarsi da solo. Chiedetelo a lui!»

22-23Parlavano così, perché avevano paura dei capi giudei. Costoro, infatti, avevano proibito alla gente di dire che Gesù era il Messia, pena la scomunica.

24Così, per la seconda volta, i capi giudei mandarono a chiamare lʼex cieco e gli dissero: «Sii riconoscente a Dio, non a Gesù, perché sappiamo che Gesù è una persona poco raccomandabile!»

25«Io non so se sia buono o cattivo», rispose lʼuomo, «ma di una cosa sono sicuro: prima ero cieco, e ora ci vedo!»

26«Ma che cosa ti ha fatto?» insistettero gli altri. «Comʼè che ti ha guarito?»

27«Insomma!» si spazientì lʼuomo. «Ve lʼho già detto una volta e non mi avete ascoltato. Perché volete che ve lo ripeta? Per caso volete diventare anche voi suoi discepoli?!»

28Allora lo insultarono e gli gridarono: «Sarai tu un discepolo di quello là, noi siamo discepoli di Mosè! 29Sappiamo che Dio ha parlato a Mosè, invece di quel tale non sappiamo un bel niente!»

30«Strano!» osservò lʼaltro. «Molto strano! Quellʼuomo riesce a guarire i ciechi e ancora non sapete nulla di lui! 31Ma noi sappiamo che Dio non ascolta i malvagi; esaudisce invece, quelli che lʼadorano e fanno la sua volontà. 32Da che mondo è mondo nessuno ha mai ridato la vista ad un uomo cieco fin dalla nascita! 33Se quel tale non venisse da Dio, non potrebbe farlo!»

34«Sporco bastardo!», gridarono quelli. «Vuoi farci da maestro?» E lo cacciarono fuori.

35Quando Gesù seppe ciò che era accaduto, trovò lʼuomo e gli disse: «Credi tu nel Messia?»

36Lʼuomo rispose: «Dimmi chi è, Signore, perché voglio credere in lui!»

37«Tu lʼhai visto», disse Gesù. «È proprio quello che ti sta parlando adesso!»

38«Signore», esclamò lʼuomo, «io credo!» E adorò Gesù.

39Allora Gesù gli disse: «Sono venuto in questo mondo, perché le persone siano giudicate in due gruppi. Sono venuto per dare la vista ai ciechi, e per toglierla completamente a quelli che credono di vedere!»

40I Farisei lì presenti, chiesero: «Stai forse dicendo che anche noi siamo ciechi?»

41«Se voi foste ciechi, non avreste colpa», rispose Gesù. «Ma la vostra colpa resta, perché dite di vedere e siete responsabili di ciò che state facendo».