Djela Apostolska 27 – CRO & CCBT

Knijga O Kristu

Djela Apostolska 27:1-44

Pavao plovi u Rim

1Odlučeno je da odjedrimo u Italiju. Pavla i nekolicinu drugih zatvorenika predali su stotniku carske čete Juliju. 2Ukrcali smo se na neku adramitsku lađu koja je plovila u azijska mjesta te otplovili. S nama je bio i neki Makedonac, Aristarh iz Soluna.

3Sutradan smo doplovili u Sidon. Julije je s Pavlom vrlo ljubazno postupao. Dopustio mu je posjetiti prijatelje, da se pobrinu za njegove potrebe. 4Otplovili smo dalje jedreći sjeverno uz Cipar između otoka i kopna jer su puhali suprotni vjetrovi. 5Prošli smo uz cilicijsku i pamfilijsku obalu te stigli u grad Miru u Liciji. 6Ondje stotnik pronađe neku lađu što je iz Aleksandrije plovila u Italiju, pa nas ukrca na nju.

7Nekoliko smo dana sporo plovili i jedva došli do Knida. Kako od vjetra nismo mogli pristati, otplovili smo pod Kretu, do Salmone, 8pa na jedvite jade uz nju do nekoga mjesta zvanog Dobra pristaništa, blizu grada Laseje. 9Mnogo smo vremena izgubili. Plovidba je postala vrlo opasnom jer je već bila jesen,27:9 U grčkome: jer je post (obično koncem rujna ili početkom listopada) već prošao. a Pavao upozori:

10“Ljudi, vidim da će plovidba biti pogibeljna i da ćemo pretrpjeti veliku štetu—ne samo u teretu nego i u našim životima.” 11Ali stotnik je više vjerovao kormilaru i vlasniku broda nego Pavlu. 12Kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je ljudi predlagala da otplove i pokušaju doći do luke Feniks na Kreti, otvorenoj prema jugozapadu i sjeverozapadu, te da ondje prezimimo.

Oluja na moru

13Tada puhne blagi južnjak te oni, misleći da bi mogli uspjeti u toj nakani, dignu sidro i zaplove uz samu obalu Krete. 14Ali ubrzo zatim silovito zapuše žestok vjetar zvani sjeveroistočnjak. 15Zahvati lađu tako da mu se nije mogla oteti, pa smo se prepustili da nas nosi.

16Kad smo prolazili uz neki otočić zvan Kauda, jedva smo na brod podignuli čamac za spašavanje koji smo vukli za sobom. 17Podignuli su ga da uporabe opremu za spašavanje i da konopcima potpašu lađu. Bojeći se da se ne nasuču na Sirtu uz afričku obalu, spuste plivajuće sidro te smo tako plovili dalje nošeni vjetrom.

18Kako nas je oluja silovito bacala, sutradan izbace s broda teret, 19a treći dan brodsku opremu i sve čega su se domogli. 20Strašna je oluja bjesnjela mnogo dana te se nisu mogli vidjeti ni sunce ni zvijezde. Gubili smo svaku nadu da ćemo se spasiti.

21Dugo već nismo ništa jeli. Pavao stane pred posadu i reče: “Trebali ste me, ljudi, poslušati i ne odlaziti s Krete pa biste izbjegli svu ovu nevolju i štetu. 22Ali sada vam kažem: budite odvažni jer nitko od nas neće stradati iako će lađa potonuti. 23Noćas mi se ukazao anđeo Boga kojemu pripadam i služim 24te mi rekao: ‘Ne boj se, Pavle, jer ćeš sigurno stići pred cara! A Bog ti daruje i da svi tvoji suputnici sigurno doputuju.’ 25Zato se, ljudi, razvedrite! Vjerujem Bogu. Bit će kako mi je rekao. 26Ali nasukat ćemo se na neki otok.”

Brodolom

27Četrnaeste noći oluje, oko ponoći, vjetar nas je gonio amo-tamo po Jadranu. Mornari naslute da se približava nekakvo kopno. 28Bace olovnicu i izmjere dvadeset hvati dubine. Malo zatim opet ju bace i izmjere petnaest hvati. 29Prestraše se da ne nalete na grebene pa bace s krme četiri sidra i počnu se moliti da se brzo razdani. 30Mornari su kanili pobjeći s lađe pa počnu spuštati čamac u more pod izlikom da kane spustiti sidra s pramca. 31Ali Pavao reče stotniku i vojnicima: “Ne ostanu li oni na lađi, nećete se spasiti!” 32Vojnici prerežu užad i puste da čamac padne u more.

33Sve do svanuća Pavao je molio ljude da jedu. “Četrnaest dana niste ni taknuli jelo”, reče. 34“Molim vas, pojedite što za vlastito dobro. Jer neće vam pasti ni vlas s glave.” 35Kad je to rekao, uzme kruh te pred svima zahvali Bogu, razlomi ga i počne jesti. 36Svi se razvedre i uzmu hranu. 37U lađi nas je bilo dvjesto sedamdeset šest duša. 38Kad su se najeli, počnu rasterećivati lađu bacajući žito u more.

39Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali obalu, ali opazili su neki zaljev ravne obale te odluče pokušati onamo zavesti lađu. 40Odvežu zato sidra i puste da padnu u more. Popuste konopce na kormilima i razviju prednje jedro prema vjetru te se usmjere prema obali. 41Ali nalete na plićak i brod se nasuče. Pramac nasjedne i ostane nepomičan, a krmu su razbijali žestoki valovi.

42Vojnici nakane poubijati zatvorenike da koji ne otpliva i ne pobjegne, 43ali im stotnik, želeći poštedjeti Pavla, ne dopusti da to učine. Zapovjedi da oni koji znaju plivati prvi skoče u more i otplivaju do obale, 44a ostalima reče da doplivaju na daskama i olupinama lađe. Tako su svi živi i zdravi dospjeli na kopno.

Chinese Contemporary Bible (Traditional)

使徒行傳 27:1-44

保羅前往羅馬

1他們決定讓我們坐船去義大利,於是將保羅和其他囚犯都交給一位皇家兵團的百夫長猶流看管。 2有一艘亞大米田的船準備沿著亞細亞海岸航行。我們上船啟航,同船的還有帖撒羅尼迦馬其頓亞里達古3第二天,船停泊在西頓港,猶流寬待保羅,准他探望當地的朋友,接受他們的照應。

4我們從那裡啟航後,由於遇到逆風,便沿著塞浦路斯的背風岸前行, 5經過基利迦旁非利亞附近的海域,來到呂家每拉6百夫長在那裡找到一艘從亞歷山大駛往義大利的船,吩咐我們換搭那艘船。

7一連多日船速十分緩慢,好不容易才駛近革尼土。因為強風船無法前行,只好沿著克里特背風岸航行,經過撒摩尼角。 8船沿著海岸行進,幾經艱難才到達拉西亞城附近的佳澳

9我們耽誤了不少日子,禁食的節期27·9 指猶太人的贖罪日,約在陽曆九月、十月間(參見利未記23·27)。已過,航行很危險,保羅勸告眾人說: 10「各位,照我看來,如果我們繼續航行,不只會損失貨物和船隻,甚至連我們的性命也難保。」 11但那百夫長只相信船主和舵手的話,不接受保羅的勸告。 12由於佳澳港不適宜過冬,大部分人贊成啟航,以為或許可以趕到菲尼基過冬。菲尼基克里特的一個港口,一面向西南,一面向西北。

驚濤駭浪

13那時,南風徐徐吹來,他們以為可以按計劃繼續航行,於是起錨沿著克里特行進。 14可是出發不久,便遇到從島上颳來的猛烈的東北風27·14 猛烈的東北風」希臘文是「友拉革羅颶風」。15船被颳得失去控制,我們只好任船隨風漂流。 16船沿著一個叫高達的小島的背風面前進,大家好不容易才控制住救生船。 17水手把救生船拉上甲板後,又用繩索加固船身。因為怕船會在賽耳底擱淺,於是收起船帆,任船漂流。 18第二天,風浪依然猛烈,他們開始把貨物拋進海裡。 19第三天,他們又親手把船上的用具也拋掉了。 20一連好幾天都看不到太陽、星辰,風浪肆虐,我們完全放棄了得救的指望。

保羅安慰眾人

21這時大家已經多日沒有進食,保羅站在他們當中說:「各位當初如果肯聽我勸,不離開克里特,就不會遭受這些損失了。 22現在我勸大家放心,你們無人會喪命,只是這艘船保不住了。 23因為昨天晚上,我所歸屬、所事奉的上帝差遣天使站在我身旁, 24對我說,『保羅,不用怕,你一定會站在凱撒面前,上帝也會保全所有和你同船的人。』 25所以請各位放心,我深信上帝所說的話必然會成就。 26只是我們一定會在某個島上擱淺。」

27第十四天的晚上,我們在亞得里亞海漂來漂去。到了午夜時分,水手都覺得離陸地不遠了, 28就探測水深,結果約三十六米深,再往前一點,只有二十七米左右。 29他們怕會觸礁,就從船尾拋下四個錨,暫停前進,期待天亮。 30水手們想要棄船逃生,假裝要從船頭拋錨,卻偷偷地把救生船放到海裡。 31保羅對百夫長和士兵們說:「除非他們留下來,否則你們都活不了!」 32士兵聽了,就砍斷繩索,讓救生船漂走。

33到了黎明時分,保羅勸大家吃東西,說:「你們提心吊膽、不思飲食已經十四天了。 34我勸你們吃點東西,好活下去,你們必定毫髮無損。」 35保羅說完後拿起餅,當眾感謝上帝,然後掰開吃。 36於是大家都振作起來,吃了些東西。 37船上共有二百七十六人。 38吃飽了以後,為了要減輕船的重量,他們把麥子拋進海裡。

安全登陸

39天亮的時候,水手發現了一片不認識的陸地,看見一個有沙灘的海灣,便決定盡可能在那裡靠岸。 40於是砍斷錨索,把錨丟在海裡,鬆開舵繩,升起前帆,順著風勢駛向那沙灘。 41可是,遇到兩流交匯的水域,就在那裡擱了淺,船頭卡在那裡不能動彈,船尾被大浪撞裂了。

42士兵們想把囚犯全殺掉,怕有人乘機游泳逃走。 43但百夫長為了救保羅,不准他們輕舉妄動,下令會游泳的先跳到海裡游上岸。 44其餘的人利用木板和船體的碎片游上岸。結果,全船的人都安全上岸了。