Božja djeca
1Gledajte koliku nam je ljubav Otac darovao: da se možemo nazvati Božjom djecom, a to i jesmo. Ali ljudi koji pripadaju ovom svijetu ne poznaju Boga, pa ne mogu ni razumjeti da smo mi njegova djeca. 2Da, ljubljeni moji, već smo sada Božja djeca, a što ćemo biti poslije, još se nije očitovalo. Ali jedno znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer ćemo ga vidjeti onakvim kakav on doista jest. 3Tko ima tu nadu u njega, čisti se od grijeha, kao što je i on čist.
4Tko god čini grijeh, krši Božji zakon, jer je grijeh protivan Božjemu zakonu. 5Znate da je Isus došao da odnese naše grijehe i da u njemu nema grijeha. 6Tko god ostaje u njemu, ne čini grijeh. A tko griješi, nije ga ni vidio ni upoznao.
7Djeco draga, ne dopustite da vas itko glede toga zavede. Tko čini pravdu, čini je zato što je pravedan kao što je i Krist pravedan. 8Nastavlja li tko živjeti u grijehu, to pokazuje da pripada đavlu koji je u grijehu od početka. Ali Božji Sin je došao uništiti đavolska djela. 9Tko je rođen od Boga, ne živi u grijehu jer je u njemu Božje sjeme, pa više u grijehu i ne može živjeti; u njemu je započeo novi život—rođen je od Boga. 10Božja se djeca od đavolske raspoznaju po ovome: tko ne čini pravde i tko ne voli svoju braću, ne pripada Bogu.
Ljubav prema drugima
11Jer tu smo poruku, da volimo jedni druge, primili još na početku. 12Ne smijemo biti poput Kajina, koji je pripadao Zlome i ubio svojega brata. Zašto ga je ubio? Jer su mu djela bila zla, a djela njegova brata pravedna. 13Ne čudite se stoga, draga braćo, ako vas svijet mrzi.
14Volimo li svoju braću, znat ćemo da smo prešli iz smrti u vječni život. Onaj tko ih ne voli, još je uvijek mrtav. 15Tko god mrzi svojeg brata, u srcu je ubojica, a znate da nijedan ubojica u sebi nema trajnoga, vječnog života. 16Pravu smo ljubav spoznali jer je Krist za nas dao svoj život. Tako smo i mi dužni dati život za svoju braću. 17Ali ima li tko zemaljskih dobara te dobro živi, a vidi svojeg brata u potrebi i ostane pred njim tvrda srca—kako da ljubav Božja ostane u njemu?
18Nemojmo, djeco draga, voljeti samo riječju i jezikom, već djelom i iskreno. 19Po tome ćemo znati da smo od istine i umirit ćemo pred Gospodinom svoje srce 20ako nas ono u bilo čemu osuđuje. Jer Bog je veći od našeg srca i znade sve.
21Dragi moji, ako nas savjest ne osuđuje, možemo hrabro i s pouzdanjem doći k Bogu 22i dobit ćemo od njega sve što zatražimo jer vršimo njegove zapovijedi i činimo što mu je drago. 23A njegova je zapovijed: da vjerujemo u ime njegova Sina Isusa Krista i da volimo jedni druge kao što nam je on zapovjedio. 24Tko je poslušan Božjim zapovijedima, živi u Bogu i Bog u njemu. A da on živi u nama, znamo po Duhu kojega nam je poslao.
