Adiyisɛm 7 – ASCB & PEV

Asante Twi Contemporary Bible

Adiyisɛm 7:1-17

Onyankopɔn Asomfoɔ Kann

1Yei akyi no, mehunuu abɔfoɔ baanan sɛ, wɔgyinagyina asase ntweaa nan no so a wɔretwe mframa nan a ɛwɔ asase so no, sɛdeɛ ɛbɛyɛ a mframa biara remmɔ wɔ asase ne ɛpo so ne baabiara. 2Ɛnna mehunuu ɔbɔfoɔ foforɔ a ɔfiri apueeɛ reba a ɔkura Onyankopɔn a ɔte ase no nsɔano. Ɔteaam frɛɛ abɔfoɔ baanan no a na Onyankopɔn ama wɔn tumi sɛ wɔnsɛe asase ne ɛpo no. 3Ɔbɔfoɔ no kaa sɛ, “Monnsɛe asase ne ɛpo anaa nnua kɔsi sɛ yɛde nsɔano bɛhyɛ Onyankopɔn asomfoɔ no agyiraeɛ.” 4Na wɔkyerɛɛ me wɔn a wɔde Onyankopɔn nsɔano hyɛɛ wɔn agyiraeɛ wɔ wɔn moma so no dodoɔ. Wɔn nyinaa dodoɔ yɛ ɔpeha aduanan ɛnan, a wɔn nyinaa firi Israel mmusuakuo no mu.

5Yuda abusuakuo mu nnipa a wɔsɔɔ wɔn ano si mpem dumienu (12,000).

Ruben abusuakuo mu nnipa a wɔsɔɔ wɔn ano si mpem dumienu (12,000).

Gad abusuakuo mu nnipa a wɔsɔɔ wɔn ano si mpem dumienu (12,000).

6Aser abusuakuo mu nnipa a wɔsɔɔ wɔn ano si mpem dumienu (12,000).

Naftali abusuakuo mu nnipa a wɔsɔɔ wɔn ano si mpem dumienu (12,000).

Manase abusuakuo mu nnipa a wɔsɔɔ wɔn ano si mpem dumienu (12,000).

7Simeon abusuakuo mu nnipa a wɔsɔɔ wɔn ano si mpem dumienu (12,000).

Lewi abusuakuo mu nnipa a wɔsɔɔ wɔn ano si mpem dumienu (12,000).

Isakar abusuakuo mu nnipa a wɔsɔɔ wɔn ano si mpem dumienu (12,000).

8Sebulon abusuakuo mu nnipa a wɔsɔɔ wɔn ano si mpem dumienu (12,000).

Yosef abusuakuo mu nnipa a wɔsɔɔ wɔn ano si mpem dumienu (12,000).

Benyamin abusuakuo mu nnipa a wɔsɔɔ wɔn ano si mpem dumienu (12,000).

Nnipakuo

9Yei akyi no, mehunuu nnipakuo a obiara ntumi nkan wɔn dodoɔ. Wɔfifiri aman ne mmusuakuo ne nkurɔfoɔ ne kasa nyinaa mu a wɔgyinagyina ahennwa no ne Odwammaa no anim a wɔhyehyɛ ntadeɛ fitafitaa, kurakura berɛ. 10Wɔteaam sɛ,

“Yɛn nkwagyeɛ firi yɛn Onyankopɔn

a ɔte ahennwa no so

ne Odwammaa no.”

11Na abɔfoɔ no atwa ahennwa no ne mpanimfoɔ no ne ateasefoɔ baanan no ho ahyia. Afei wɔbutubutuu ahennwa no anim, somm Onyankopɔn 12kaa sɛ,

“Amen!

Nhyira ne animuonyam

ne nyansa ne aseda ne anidie

ne tumi ne ahoɔden

yɛ Onyankopɔn dea daa daa.

Amen!”

13Mpanimfoɔ no mu baako bisaa me sɛ, “Ɛhefoɔ na wɔhyehyɛ ntadeɛ fitafitaa yi, na wɔfiri he?”

14Mebuaa sɛ, “Mennim, owura. Na wo na wonim.”

Ɔka kyerɛɛ me sɛ, “Yeinom ne wɔn a wɔafiri ɔtaa mu. Wɔde Odwammaa no mogya ahoro wɔn ntadeɛ ama ayɛ fitaa. 15Na ɛno enti na,

“wɔgyina Onyankopɔn ahennwa anim

a wɔresom awia ne anadwo wɔ ne hyiadan mu yi.

Deɛ ɔbɛtena ahennwa no so no

bɛbɔ wɔn ho ban.

16Sukɔm renne wɔn bio;

ɛkɔm renne wɔn bio.

Owia anaa ɔhyew biara renhye wɔn bio.

17Ɛfiri sɛ, Odwammaa no a ɔwɔ ahennwa no mfimfini no

bɛyɛ wɔn dwanhwɛfoɔ

de wɔn akɔ nkwa asutire ho.

Na Onyankopɔn bɛpepa wɔn aniwa mu nisuo nyinaa.”

La Parola è Vita

Apocalisse 7:1-17

I veri servi di Dio

1Poi vidi quattro angeli, in piedi ai quattro angoli del mondo, che trattenevano i quattro venti dalla terra, perché non tirasse vento né sulla terra, né sulle piante, né sul mare. 2E vidi un altro angelo che veniva da Est e portava il grande sigillo del Dio vivente. Egli gridò con voce possente agli altri quattro angeli, che avevano ricevuto il potere di devastare la terra e il mare: 3«Aspettate! Non fate ancora niente! Non danneggiate né la terra, né il mare, né le piante, finché non avremo messo il sigillo di Dio in fronte ai suoi servitori!»

4-8Quanti furono segnati con questo marchio? Udii un numero: centoquarantaquattromila, di tutte le tribù di Israele. Eccone lʼelenco:

della tribù di Giuda: dodicimila;

della tribù di Ruben: dodicimila;

della tribù di Gad: dodicimila;

della tribù di Aser: dodicimila;

della tribù di Neftali: dodicimila;

della tribù di Manasse: dodicimila;

della tribù di Simeone: dodicimila;

della tribù di Levi: dodicimila;

della tribù di Issacar: dodicimila;

della tribù di Zabulon: dodicimila;

della tribù di Giuseppe: dodicimila;

della tribù di Beniamino: dodicimila.

9Dopo di ciò ecco apparire una folla immensa, che nessuno avrebbe mai potuto contare: erano persone di ogni nazione, razza, popolo e lingua, che stavano di fronte al trono e allʼAgnello. Erano vestite di bianco e tenevano in mano dei rami di palma. 10Essi gridavano ad alta voce: «La salvezza appartiene al nostro Dio, che siede sul trono, e allʼAgnello!»

11E tutti gli angeli, che stavano in piedi intorno al trono, gli anziani e le quattro creature viventi, si prostrarono davanti al trono con la faccia a terra e adorarono Dio, dicendo: 12«Amen! Lode, gloria, sapienza, riconoscenza, onore, potenza e forza al nostro Dio per i secoli eterni! Amen».

13Allora uno dei ventiquattro anziani mi chiese: «Sai chi sono quelli là vestiti di bianco? E da dove vengono?»

14«No, Signore», risposi, «tu lo sai meglio di me!» Allora egli mi spiegò:

«Sono quelli che vengono dalla grande tribolazione. Portano vesti candide, perché le hanno lavate nel sangue dellʼAgnello. 15Per questo sono qui davanti al trono di Dio e lo servono giorno e notte nel suo tempio. E Dio che siede sul trono li terrà sempre sotto la sua protezione. 16Non avranno più fame, né sete, e saranno protetti dal sole cocente e dallʼarsura. 17Perché lʼAgnello, che sta davanti al trono, sarà il loro pastore e li condurrà alle sorgenti dellʼacqua che dà la vita. E Dio asciugherà dai loro occhi tutte le lacrime».