Ang Pulong Sa Dios

Roma 4

Si Abraham Isip Panig-ingnan

1Ingon nga panig-ingnan sa pagpakamatarong sa Dios sa mga tawo, tan-awa ninyo si Abraham nga amahan nato nga mga Judio. Kon gipakamatarong siya sa Dios tungod sa iyang mga binuhatan, unta may ikapasigarbo siya. Apan ang tinuod, wala siyay ikapasigarbo sa Dios. Nasayran nato kini tungod kay ang Kasulatan nagaingon, “Mituo si Abraham sa Dios ug tungod sa iyang pagtuo gipakamatarong siya sa Dios.[a] Ang tawo nga nagatrabaho suholan. Ang suhol dili maisip nga gasa tungod kay iya kining gihagoan. Apan gipakamatarong kita sa Dios tungod sa atong pagtuo kaniya nga nagapakamatarong sa makasasala, ug dili tungod sa atong mga binuhatan. Mao usab kini ang buot ipasabot ni David sa dihang miingon siya nga bulahan ang tawo nga gipakamatarong sa Dios dili tungod sa iyang mga binuhatan.

Siya miingon,
“Bulahan ang mga tawo kansang mga sala gipasaylo ug wala na hinumdomi sa Dios.
Bulahan ang tawo kansang mga sala dili na isipon sa Ginoo batok kaniya.”[b]

Kining mga gisulti ni David dili lang alang sa mga Judio, kondili alang usab sa mga dili Judio. Nasayran nato kini tungod kay nahisgotan na namo ang ginaingon sa Kasulatan nga, “Nagtuo si Abraham sa Dios ug tungod sa iyang pagtuo gipakamatarong siya sa Dios. 10 Kanus-a ba kini nahitabo? Dili ba ang pagpakamatarong kaniya nahitabo man sa wala pa siya matuli? 11 Unya gituli siya isip timailhan nga gipakamatarong na siya sa Dios tungod sa iyang pagtuo sa wala pa siya matuli. Mao nga si Abraham nahimong amahan[c] sa tanan nga wala matuli apan nagatuo sa Dios; ug tungod sa ilang pagtuo gipakamatarong sila sa Dios. 12 Si Abraham amahan usab sa mga tinuli, dili tungod sa ilang pagkatinuli, kondili tungod sa ilang pagtuo nga sama sa pagtuo sa atong amahan nga si Abraham sa dihang wala pa siya matuli.

Ang Saad sa Dios Nadawat Pinaagi sa Pagtuo

13 Kaniadto, nagsaad ang Dios kang Abraham ug sa iyang mga kaliwat nga ang kalibotan mahimong ila. Gisaad kini dili tungod kay gituman ni Abraham ang Kasugoan, kondili tungod kay gipakamatarong siya pinaagi sa iyang pagtuo. 14 Kon ang mga nasakop sa Kasugoan[d] mao lang ang makadawat sa gisaad sa Dios, nan, walay kapuslanan ang atong pagtuo sa Dios ug kawang lang ang iyang saad.[e] 15 Ang Kasugoan mao ang hinungdan kon ngano nga adunay pagsilot gikan sa Dios. Kon walay Kasugoan, wala usay kalapasan.

16 Busa ang saad sa Dios gibasi sa pagtuo, aron mahimong gasa gikan sa Dios ug masiguro nga kini madawat sa tanan nga mga kaliwat ni Abraham — dili lamang sa mga Judio nga nasakop sa Kasugoan kondili sa mga dili Judio nga nagatuo usab sama kang Abraham. Kay si Abraham mao ang amahan sa tanan nga nagatuo, Judio man o dili. 17 Nagaingon ang Kasulatan, “Gihimo ko ikaw nga amahan sa daghang mga nasod.” Busa sa atubangan sa Dios, siya atong amahan. Ug ang Dios nga gituohan ni Abraham mao usab ang Dios nga nagahatag ug kinabuhi sa mga patay[f] ug nagabuhat sa mga butang nga wala kaniadto. 18 Bisan wala na gayoy paglaom nga mahimong amahan, nagtuo gihapon si Abraham nga tumanon sa Dios ang iyang gisaad kaniya nga siya mahimong amahan. Busa tungod sa iyang pagtuo, nahimo siyang amahan sa daghan nga mga nasod, sumala gayod sa giingon sa Dios kaniya. 19 Sa dihang nagsaad ang Dios kang Abraham, mga 100 na ka tuig ang iyang edad, ug nasayod siya nga tigulang na siya ug imposible na nga makapaanak pa. Nasayod usab siya nga ang iyang asawa nga si Sara dili manganak tungod kay baog kini. Apan lig-on ang iyang pagtuo sa Dios. 20 Wala gayod siya magduhaduha sa saad sa Dios, hinuon mituo siya niini. Busa gilig-on siya diha sa iyang pagtuo, ug gidayeg niya ang Dios 21 tungod kay misalig gayod siya nga makahimo ang Dios pagtuman sa iyang gisaad. 22 Busa tungod sa pagtuo ni Abraham gipakamatarong siya sa Dios, 23 sumala sa nahisulat sa Kasulatan. Apan kining pulong, “Gipakamatarong siya,” gisulat dili lang alang kang Abraham, 24 kondili alang usab kanato. Pakamatarungon usab kita kon nagatuo kita sa nagbanhaw sa atong Ginoong Jesus. 25 Gipatay si Ginoong Jesus tungod sa atong mga sala, ug gibanhaw siya aron pakamatarungon kita.

Notas al pie

  1. Roma 4:3 Tan-awa usab ang Gen. 15:6.
  2. Roma 4:8 Tan-awa usab ang Salmo 32:1-2.
  3. Roma 4:11 amahan: buot ipasabot, espirituhanon nga amahan.
  4. Roma 4:14 ang mga nasakop sa Kasugoan: buot ipasabot, ang mga Judio nga nagatinguha nga magsunod sa Kasugoan ni Moises.
  5. Roma 4:14 kawang lang ang iyang saad: buot ipasabot nga mahimong walay kapuslanan ang saad sa Dios kay walay makatuman sa Kasugoan.
  6. Roma 4:17 patay: Sama sa patay si Abraham ug si Sara kay tigulang na sila ug baog si Sara.

Knijga O Kristu

Poslanica Rimljanima 4

Abrahamova vjera

1Abraham je, rekli bi ljudi, bio utemeljitelj židovskoga naroda. Kakvo je njegovo iskustvo glede spasenja po vjeri?

Je li ga Bog smatrao opravdanim zbog njegovih dobrih djela? Da je bilo tako, imao bi se čime hvaliti. Ali u Božjim očima Abraham se nije imao čime ponositi.

Jer Sveto pismo kaže: 'Abraham je povjerovao Bogu, i Bog ga je proglasio pravednim zbog njegove vjere.'[a]

Kad čovjek radi, plaća koju dobije nije dar. Radnici zarade ono što dobiju.

Ali ljudi su opravdani zbog svoje vjere u Onoga koji opravdava bezbožnike, a ne zbog svojih djela.

Kralj David je o tome govorio opisujući sreću nezaslužna čovjeka kojega je Bog proglasio pravednim.
    'Blago onima kojima su grijesi oprošteni i zločin uklonjen.
    Blago onomu kojemu Gospodin neće uračunati grijehe.'[b]

Je li to blaženstvo samo za obrezane, za židove, ili također i za pogane? Rekli smo da ga je Bog proglasio pravednim zbog njegove vjere.

10 Ali kako mu je ta vjera pomogla? Je li proglašen pravednim prije ili poslije obrezanja? Bog ga je najprije prihvatio, a zatim je bio obrezan!

11 Obrezanje je bilo znak da Abraham već vjeruje i da ga je Bog prihvatio i proglasio pravednim i prije obrezanja. Zato je Abraham duhovni otac onih koji vjeruju, a nisu obrezani. Oni su pred Bogom opravdani po vjeri.

12 Abraham je također duhovni otac obrezanih, ali samo onih koji imaju vjeru kakvu je Abraham imao prije obrezanja.

13 Jasno je dakle kako se Božje obećanje da će Abrahamu i njegovim potomcima dati u baštinu cijelu zemlju nije temeljilo na poslušnosti Božjemu zakonu, nego na novome odnosu s Bogom koji dolazi kroz vjeru.

14 Tvrdite li da je Božje obećanje za one koji ispunjavaju Božji zakon i stoga misle da su 'dovoljno dobri' u Božjim očima, onda zapravo govorite da je vjera nepotrebna. A tada bi i to obećanje bilo besmisleno.

15 Ali Zakon donosi kaznu onima koji ga pokušavaju ispunjavati. (Izbjegnuti kršenje zakona moguće je samo ako ne postoji zakon koji bi se kršio!)

16 Zato je važna vjera. Božje smo obećanje dobili na dar. I sigurni smo da ćemo ga primiti, držali se židovskih običaja ili ne, budemo li samo imali vjeru poput Abrahamove. Jer Abraham je otac svih koji vjeruju.

17 U Svetome pismu o tome piše: 'Postavljam te za oca mnogih naroda.'[c] Jer Abraham je povjerovao u Boga koji oživljuje mrtve i na čiju zapovijed nastaje ono čega prije nije bilo.

18 Kad je Bog obećao Abrahamu da će postati ocem mnogih naroda i rekao: 'Tvoji će potomci biti brojni poput zvijezda

19 Abraham se nije pokolebao u vjeri iako je znao kako je u dobi od stotinu godina prestar da bude otac i kako njegova žena Sara ne može imati djecu.

20 Abraham nikada nije posumnjao u Božje obećanje. Njegova je vjera jačala i njome je proslavio Boga.

21 Bio je posve uvjeren da Bog može učiniti sve što obeća.

22 Tako je Bog Abrahama zbog vjere proglasio pravednim.

23 Ta divna istina da ga je Bog proglasio pravednim nije bila na dobrobit samo Abrahamu

24 već i nama. Bog će također nas proglasiti pravednima vjerujemo li u Boga koji je našega Gospodina Isusa uskrsnuo od mrtvih.

25 On je predan da umre za naše grijehe i podignut je od mrtvih da nas opravda pred Bogom.

Notas al pie

  1. Poslanica Rimljanima 4:3 Postanak 15:6.
  2. Poslanica Rimljanima 4:8 Psalam 32:1-2.
  3. Poslanica Rimljanima 4:17 Postanak 17:5.