Leviticus 26 – APSD-CEB & BDS

Ang Pulong Sa Dios

Leviticus 26:1-46

Ang Ganti sa Pagkamatinumanon

(Deu. 7:11-24; 28:1-14)

1Ayaw kamo paghimog mga dios-dios sama sa mga rebulto, bato nga handomanan, o kinulit nga bato aron inyong simbahon, kay ako mao ang Ginoo nga inyong Dios.

2Tumana ninyo ang akong mga ginapahimo kaninyo sa Adlaw nga Igpapahulay ug tahora ninyo ang dapit diin kamo nagasimba kanako. Ako mao ang Ginoo.

3Kon tumanon ninyo ang akong mga patakaran ug mga sugo, 4padad-an ko kamo ug ulan sa husto nga panahon aron nga ang yuta mohatag ug abot ug ang mga kahoy makapamunga. 5Mahimong abundansya kaayo ang inyong mga abot nga bisan pa gani ang inyong paggiok sa mga uhay moabot pa hangtod sa tingpamupo sa mga ubas, ug ang inyong pagpamupo sa ubas moabot pa hangtod sa inyong pagpugas. Busa makapatuyang kamo sa inyong pagkaon ug magkinabuhi kamo nga malinawon diha sa inyong dapit.

6Palungtaron ko ang kalinaw sa inyong dapit, busa makatulog kamo nga walay gikahadlokan. Abugon ko ang mabangis nga mga mananap, ug walay mga kaaway nga makasulong kaninyo. 7Kamo ang mosulong sa inyong mga kaaway ug pamatyon ninyo sila. 8Ang 5 kaninyo makapildi ug 100, ug ang 100 kaninyo makapildi ug 10,000. 9Atimanon ko kamo ug hatagan ug daghang mga kaliwat aron matuman ko ang akong kasabotan kaninyo. 10Dili ninyo mahurot ug kaon ang inyong nangaging abot. Panghabwaon na lang ninyo kini sa inyong gibutangan ug ilisan sa bag-ong abot. 11Magapuyo ako uban kaninyo ug dili ko kamo isalikway. 12Magauban ako kaninyo ug ako ang mahimo ninyong Dios ug kamo padayon nga mahimong akong katawhan. 13Ako mao ang Ginoo nga inyong Dios nga nagpagawas kaninyo gikan sa Ehipto aron nga dili na kamo mahimong mga ulipon sa mga Ehiptohanon. Gihatagan ko na kamo ug kagawasan, busa wala na kamoy angayng ikaulaw.

Ang Silot sa Dili Matinumanon

(Deu. 28:15-68)

14-15Apan kon dili gani kamo mamati kanako ug isalikway ninyo ang tanan kong mga sugo, mga patakaran, mga lagda, ug lapason ninyo ang akong kasabotan kaninyo, 16mao kini ang akong himuon kaninyo: Mataranta kamo tungod kay padad-an ko kamo ug makamatay nga sakit ug hilanat nga makadaot sa inyong mga mata ug lawas. Magtanom kamo, apan dili ninyo kini mapuslan kay sulongon kamo sa inyong mga kaaway ug kaonon nila ang inyong mga abot. 17Kapungtan ko kamo aron nga mapildi kamo sa inyong mga kaaway ug sila na ang modumala kaninyo. Tungod sa inyong kataranta moikyas kamo bisan ug walay nagagukod kaninyo. 18Ug kon dili gihapon kamo mamati kanako, silotan ko kamo sa makapito ka pilo. 19Sumpoon ko ang gipasigarbo ninyo nga gahom. Dili ako magpadala ug ulan, busa mobantok pag-ayo ang inyong mga yuta.26:19 Dili ako… yuta: sa literal, Himuon ko ang mga panganod nga morag puthaw ug ang mga yuta morag bronsi. 20Mahimong walay kapuslanan ang inyong mga paghago, kay ang inyong mga yuta dili mohatag ug abot ug ang inyong mga kahoy dili mamunga.

21Kon magpadayon pa gihapon kamo sa pagsupak kanako ug dili kamo mamati kanako, dugangan ko pa gayod ug pito ka pilo ang inyong silot. 22Padad-an ko kamo ug mabangis nga mga mananap ug pamatyon nila ang inyong mga kabataan ug mga binuhing kahayopan, ug tungod niini gamay na lang ang mahibilin kaninyo ug maawaaw ang inyong mga kadalanan.

23Kon dili pa gihapon kamo mamati kanako ug padayon hinuon kamo sa pagsupak kanako, 24ako gayod mismo ang mokontra kaninyo ug silotan ko kamo sa makapito ka pilo. 25Ipasulong ko kamo sa inyong mga kaaway agig pagsilot kaninyo tungod sa inyong paglapas sa akong kasabotan. Bisan motago pa kamo sa inyong mga lungsod padad-an ko gihapon kamo ug mga katalagman, ug mapugos kamo nga magpailalom sa inyong mga kaaway. 26Kulangon ang inyong pagkaon, busa usa lang ka pugon ang gamiton sa napulo ka babaye sa pagluto ug pan, ug bahin-bahinon pa nila kini alang kaninyo. Tinuod nga makakaon kamo apan dili kamo mabusog.

27Kon dili pa gihapon kamo mamati kanako ug padayon pa hinuon kamo sa pagsupak kanako, 28sa akong kasuko kontrahon ko kamo ug silotan sa makapito ka pilo. 29Pagutman ko kamo ug mapugos kamo sa pagkaon sa inyong kaugalingong mga anak. 30Gub-on ko ang inyong mga simbahanan diha sa habog nga mga dapit, lakip ang mga halaran nga sunoganan sa insenso. Ug ilabay ko ang inyong mga patayng lawas ibabaw sa inyong mga patayng dios-dios, ug isalikway ko kamo. 31Gub-on ko ang inyong mga lungsod ug mga simbahan, ug dili ko ikalipay ang kahumot sa inyong mga halad. 32Gub-on ko ang inyong dapit ug matingala na lang ang inyong mga kaaway nga mosakop sa maong dapit. 33Padad-an ko kamo ug gira nga moguba sa inyong dapit apil na ang mga lungsod niini. Ug ipatibulaag ko kamo ngadto sa laing mga nasod. 34-35Samtang mga bihag kamo sa dapit sa inyong mga kaaway ug guba ang inyong dapit, makapahulay ang inyong yuta. Kay sa dihang nagapuyo pa kamo sa inyong yuta wala gayod ninyo kini papahulaya bisan sa tuig nga tingpahulay sa yuta. Apan karon makapahulay na gayod kini samtang guba pa.

36-37Kamo nga mga nahibilin sa gira, nga gidala sa inyong mga kaaway ngadto sa ilang mga dapit, patarantahon ko gayod kamo. Bisan sa kinasikas lang sa mga dahon nga huypon sa hangin, mangikyas na kamo nga daw sa may nagagukod sa pagpatay kaninyo. Magbinanggaanay kamo ug mangatumba, busa dili gayod kamo makasukol sa inyong mga kaaway. 38Mangamatay kamo didto sa dapit sa inyong mga kaaway. 39Ug ang mahibilin kaninyo inanay nga mangamatay tungod sa inyong mga sala ug sa mga sala sa inyong mga katigulangan. 40-41Tungod sa inyong pagluib ug pagsupak kanako, kontrahon ko kamo ug ipabihag sa lugar sa inyong mga kaaway. Apan kon maghinulsol kamo sa inyong mga sala ug sa sala sa inyong mga katigulangan ug undangon na ninyo ang pagpagahi sa inyong ulo, ug dawaton ninyo ang silot tungod sa inyong mga sala, 42tumanon ko ang akong kasabotan sa inyong mga katigulangan nga si Abraham, Isaac, ug Jacob ug ibalik ko kamo sa inyong yuta. 43Apan kinahanglan nga papahawaon ko una kamo gikan sa inyong yuta isip bayad ninyo sa inyong mga sala, tungod sa inyong pagsalikway sa akong mga lagda ug mga patakaran. Ug makapahulay ang yuta samtang wala kamo. 44Apan bisan kon silotan ko kamo, dili ko kamo isalikway sa dapit sa inyong mga kaaway; dili ko kamo laglagon sa hingpit. Ug dili mahimo nga walaon ko ang akong kasabotan kaninyo, tungod kay ako mao ang Ginoo nga inyong Dios. 45Tumanon ko diha kaninyo ang akong kasabotan sa inyong mga katigulangan nga gipagawas ko gikan sa Ehipto sa pagpakita sa akong gahom sa mga nasod. Gihimo ko kini sa inyong mga katigulangan aron mahimong ilang Dios. Ako mao ang Ginoo.

46Mao kadto ang nagkalain-lain nga mga patakaran, mga lagda, ug mga kasugoan alang sa mga Israelinhon nga gihatag sa Ginoo didto sa Bukid sa Sinai pinaagi kang Moises.

La Bible du Semeur

Lévitique 26:1-46

Les sanctions de l’alliance

Les bénédictions

1Vous ne vous fabriquerez pas d’idoles, vous ne vous dresserez ni statue ni stèle, et vous ne mettrez pas dans votre pays de pierre sculptée avec des figures pour vous prosterner devant elle ; car je suis l’Eternel, votre Dieu26.1 Voir 19.4..

2Vous observerez les jours de repos que je vous ai prescrits et vous révérerez mon sanctuaire. Je suis l’Eternel.

3Si vous suivez mes ordonnances, si vous obéissez à mes commandements et si vous les appliquez26.3 Pour les v. 3-5, voir Dt 11.13-15., 4je vous donnerai vos pluies en leur saison26.4 Les deux saisons de pluies nécessaires à la fertilité du sol : celles d’automne (octobre-décembre) pour ameublir le sol avant les semailles, celles de printemps pour faire grossir les grains et les fruits., la terre livrera ses produits et les vergers donneront leurs fruits. 5Vous serez encore en train de battre le blé quand viendra le temps de la vendange et celle-ci durera jusqu’aux semailles26.5 La moisson sera si abondante que le battage du blé se prolongera jusqu’en septembre, et la vendange si productive qu’elle durera jusqu’à fin octobre (voir Am 9.13). ; vous mangerez du pain à satiété, et vous habiterez en sécurité dans votre pays. 6Je ferai régner la paix dans le pays ; quand vous vous coucherez, rien ne viendra troubler votre sommeil. Je ferai disparaître du pays les animaux nuisibles, et l’épée ne traversera pas votre territoire. 7Vous poursuivrez vos ennemis, et ils succomberont devant vous sous les coups de l’épée. 8Cinq d’entre vous en poursuivront cent, et cent d’entre vous en mettront dix mille en fuite, et vos ennemis tomberont devant vous sous les coups de l’épée. 9Je prendrai soin de vous, je vous rendrai féconds et vous multiplierai, et je maintiendrai mon alliance avec vous. 10Vous pourrez vivre longtemps de la récolte précédente, et vous devrez sortir l’ancienne pour engranger la nouvelle. 11Je mettrai ma demeure au milieu de vous, et je ne vous rejetterai pas. 12Je marcherai au milieu de vous : je serai votre Dieu et vous serez mon peuple26.12 Cité en 2 Co 6.16 ; Ap 21.3.. 13Je suis l’Eternel votre Dieu, qui vous ai fait sortir d’Egypte et vous ai libérés de l’esclavage. J’ai brisé les barres de votre joug et je vous ai fait marcher la tête haute.

Les malédictions

14Mais si vous ne m’écoutez pas, et si vous n’appliquez pas tous ces commandements, 15si vous méprisez mes ordonnances et si vous rejetez mes lois, pour ne plus appliquer tous mes commandements, si vous violez ainsi mon alliance, 16voici comment j’agirai envers vous : j’interviendrai contre vous pour vous plonger dans l’épouvante et vous envoyer le dépérissement et la fièvre qui consumeront vos yeux et vous mineront. Vous répandrez en vain vos semences, car vos ennemis s’empareront de vos récoltes. 17Je me retournerai contre vous : vous serez battus par vos ennemis ; ceux qui vous haïssent domineront sur vous ; vous fuirez même sans que personne ne vous poursuive.

18Si malgré cela vous ne m’écoutez pas encore, je vous infligerai, pour vos péchés, une correction sept fois plus sévère. 19Je briserai la force dont vous vous enorgueillissez ; je rendrai le ciel au-dessus de vous dur comme du fer, et votre terre comme du bronze. 20Vous épuiserez vos forces en vains efforts ; vos terres ne produiront plus rien et les vergers ne porteront plus de fruit.

21Si vous continuez à me résister en refusant de m’écouter, je vous infligerai sept fois plus de coups pour vous punir de vos péchés. 22Je lâcherai contre vous les bêtes sauvages qui vous raviront vos enfants, déchireront vos bêtes et vous réduiront à un petit nombre, en sorte que vos chemins deviendront déserts26.22 Les fauves se multiplient dans les campagnes dépeuplées (2 R 17.26 ; Ez 5.17)..

23Et si, malgré ces châtiments, vous ne vous laissez pas corriger par moi, si vous vous opposez à moi, 24moi aussi, je m’opposerai à vous et je vous frapperai moi aussi sept fois plus à cause de vos péchés. 25Je déclencherai des guerres contre vous pour vous punir d’avoir transgressé l’alliance. Si vous vous réfugiez dans vos villes, je déchaînerai la peste au milieu de vous, et vous serez livrés à la merci de l’ennemi. 26Je vous couperai les vivres, de sorte que dix femmes pourront cuire tout votre pain dans un seul four, elles vous le distribueront par rations pesées, et il n’apaisera pas votre faim.

27Si malgré cela vous ne m’écoutez pas, si vous continuez à vous opposer à moi, 28je m’opposerai à vous avec fureur et je vous corrigerai encore sept fois plus à cause de vos péchés. 29Vous mangerez vos propres enfants. 30Je dévasterai vos lieux de culte sur les hauteurs, j’abattrai vos autels à parfum, j’entasserai vos cadavres sur les cadavres de vos idoles, et je vous prendrai en aversion. 31Je réduirai vos villes en ruine, je ravagerai vos sanctuaires, je ne me laisserai pas apaiser par l’odeur de vos sacrifices. 32Je dévasterai moi-même le pays, de sorte que vos ennemis venus l’occuper en seront stupéfaits. 33Quant à vous, je vous disperserai parmi des peuples étrangers et je vous poursuivrai avec l’épée, votre pays sera dévasté et vos villes deviendront des monceaux de ruines.

34Alors la terre jouira d’années de repos durant tout le temps qu’elle sera désolée et que vous serez dans le pays de vos ennemis ; enfin elle chômera et jouira de son repos26.34 Voir 2 Ch 36.21.. 35Durant toute cette période où elle demeurera dévastée, elle se reposera pour les années de repos dont vous l’aurez frustrée le temps que vous l’aurez habitée.

36Quant à ceux d’entre vous qui survivront, je plongerai leur cœur dans l’angoisse en exil, chez leurs ennemis ; au seul bruit d’une feuille, ils fuiront comme on fuit devant l’épée de l’ennemi et ils tomberont sans que personne les poursuive. 37Ils trébucheront l’un sur l’autre comme lorsqu’on fuit devant l’épée sans que personne ne les poursuive, et ils seront incapables de résister à leurs ennemis. 38Vous périrez chez des peuples étrangers et le pays de vos ennemis vous dévorera. 39Ceux d’entre vous qui survivront dépériront dans le pays de vos ennemis à cause de leurs péchés et aussi à cause de ceux de leurs ancêtres.

L’Eternel maintiendra son alliance

40Alors ils reconnaîtront leur faute et celle de leurs ancêtres, qu’ils ont commises en se rebellant contre moi et en s’opposant à moi. 41C’est à cause de cela qu’à mon tour je m’opposerai à eux et que je les enverrai dans le pays de leurs ennemis. Si alors leur cœur incirconcis s’humilie et qu’ils reconnaissent que leur châtiment est juste26.41 Autres traductions : qu’ils reconnaissent leurs fautes, ou : qu’ils fassent amende honorable pour leurs fautes., 42j’agirai en fonction de mon alliance avec Jacob, de mon alliance avec Isaac, et de mon alliance avec Abraham, et j’interviendrai en faveur du pays26.42 Voir Gn 12.7 ; 17.7-8 ; 26.3-4 ; 28.13-14.. 43Car le pays sera abandonné par eux et il jouira du repos, après sa dévastation, pendant leur absence. Ils reconnaîtront la justice de leur châtiment, parce qu’ils auront méprisé mes commandements et rejeté mes lois. 44Et pourtant, même alors, lorsqu’ils seront dans le pays de leurs ennemis, je ne les rejetterai pas et je ne les prendrai pas en aversion au point de les exterminer et de rompre mon alliance avec eux ; car je suis l’Eternel leur Dieu. 45J’agirai en leur faveur conformément à l’alliance conclue avec leurs ancêtres que j’ai fait sortir d’Egypte aux yeux des autres peuples pour être leur Dieu : je suis l’Eternel.

Conclusion

46Telles sont les ordonnances, les articles de droit et les lois que l’Eternel établit entre lui et les Israélites au mont Sinaï, par l’intermédiaire de Moïse.