1 Tesalonica 2 – APSD-CEB & BDS

Ang Pulong Sa Dios

1 Tesalonica 2:1-20

1Mga igsoon diha kang Cristo, nasayod gayod kamo nga wala makawang ang among pag-anha diha kaninyo. 2Nasayran ninyo nga sa dihang didto kami sa Filipos gisakit kami ug gipakaulawan. Apan gihatagan kami sa atong Dios ug kaisog sa pagsulti kaninyo sa Maayong Balita nga gikan kaniya bisan pa sa daghang mga pagsupak nga among nasinati. 3Sa among pagwali kaninyo dili namo tuyo nga tudloan kamo ug sayop, o mohimo kamig daotan o manlimbong; 4apan ang tinuod, nakita sa Dios nga masaligan kami nga motudlo sa Maayong Balita, ug mao gayod kini ang among gihimo, dili aron malipay ang mga tawo kanamo kondili aron malipay ang Dios nga nasayod sa among mga hunahuna. 5Nasayod usab kamo nga wala kami mogamit sa mga binulak-bulakan nga mga pulong aron makombinse kamo, ug wala kami magtudlo aron panguwartahan kamo. Ang Dios mismo mao ang among saksi. 6Wala usab kami magpaabot ug pagdayeg gikan sa mga tawo, gikan kaninyo o kang bisan kinsa. 7Isip mga apostoles ni Cristo, may katungod unta kami nga magpaabot sa inyong mga tabang ug pagdayeg. Apan nahimo kaming malumo diha kaninyo sama sa usa ka inahan nga nagaatiman sa iyang mga anak. 8Ug tungod sa among paghigugma kaninyo, dili lang ang Maayong Balita sa Dios ang among gihatag kaninyo, kondili bisan pa ang among kinabuhi; kay dako gayod ang among paghigugma kaninyo. 9Makahinumdom usab kamo mga igsoon nga labihan gayod ang among paghago sa diha pa kami uban kaninyo. Kay sa dihang nagatudlo kami kaninyo sa Maayong Balita sa Dios, adlaw ug gabii kaming nagtrabaho aron dili kamo mabug-atan sa pag-atiman kanamo. 10Kamo, ingon man ang Dios among mga saksi nga ang among paggawi diha uban kaninyo nga mga tumutuo hinlo, matarong ug walay ikasaway. 11Nasayod usab kamo nga ang pagtagad namo sa matag usa kaninyo sama sa pagtagad sa usa ka amahan ngadto sa iyang mga anak. 12Gidasig namo kamo ug gipalig-on, ug giaghat nga magkinabuhi nga matarong atubangan sa Dios nga mipili kaninyo nga mahimong kabahin sa iyang gingharian ug kadungganan.

13Kanunay kaming nagapasalamat sa Dios tungod kay sa dihang gidawat ninyo ang pulong sa Dios nga among giwali kaninyo, gidawat ninyo kini dili ingon nga iya sa tawo kondili ingon nga iya gayod sa Dios, ug kini nga pulong padayon nga nagalihok diha kaninyo nga nagatuo. 14Mga igsoon, ang nahitabo kaninyo sama usab sa nahitabo sa mga iglesia sa Dios nga nagatuo kang Cristo Jesus didto sa Judea. Kon unsa ang inyong pag-antos tungod sa paglutos sa inyong mga katagilungsod, mao usab ang nasinati nila, tungod kay gilutos usab sila sa ilang mga katagilungsod nga mga Judio. 15Ang mga Judio mao ang nagpatay sa mga propeta sa Dios kaniadto ug sila usab ang nagpatay kang Ginoong Jesus. Kining mga tawhana mao usab ang naglutos2:15 naglutos: o, nagaabog. kanamo. Wala gayod malipay ang Dios sa ilang gibuhat. Nakigbatok sila sa tanang mga tawo, 16tungod kay gipaningkamotan gayod nila nga pugngan ang among pagtudlo sa mga dili Judio bahin sa pulong sa Dios nga makaluwas kanila. Busa hangtod karon misamot pa ang pagpakasala sa mga Judio. Apan ang Dios may giandam na nga silot alang kanila.

Ang Tinguha ni Pablo nga Moadto sa Tesalonica

17Karon mga igsoon, kon bahin kanamo, gibati na kamig kamingaw kaninyo, bisan bag-o pa lang kaming nakaanha diha. Wala gayod kami malimot kaninyo, gani dako gayod ang among handom ug tinguha sa pagpakigkita na usab kaninyo. 18Buot namong mobalik diha kaninyo. Ilabi na gayod ako, si Pablo, dili lang kay makausa ako nagtinguha sa pagbalik diha kaninyo. Apan wala kami mahinayon kay gibabagan man kami ni Satanas. 19Buot namong mobalik diha kaninyo tungod kay kamo ang among kalipay ug may pagsalig kami kaninyo.2:19 may pagsalig kami kaninyo nga nagapadayon kamo sa pagtuman sa among gitudlo kaninyo. Ug kon moabot na ang atong Ginoong Jesus, makapasigarbo kami bahin kaninyo. 20Kay kamo ang among garbo ug kalipay.

La Bible du Semeur

1 Thessaloniciens 2:1-20

L’annonce de l’Evangile à Thessalonique

1Vous-mêmes, frères et sœurs, vous le savez aussi : l’accueil que vous nous avez réservé n’a certes pas été inutile. 2Nous venions d’être maltraités et insultés à Philippes2.2 Voir Ac 16.19-24., comme vous le savez. Mais Dieu nous a donné toute l’assurance nécessaire pour vous annoncer, au milieu d’une grande opposition, la Bonne Nouvelle de l’Evangile qui vient de lui.

3En effet, si nous invitons les hommes à croire, ce n’est pas parce que nous serions dans l’erreur, ou que nous aurions des motifs malhonnêtes ou que nous voulions les tromper2.3 L’apôtre évoque des accusations que les Juifs de Thessalonique ont dû lancer contre lui et que Timothée lui a sans doute rapportées.. 4Non, c’est parce que Dieu nous a jugés dignes d’être chargés de la proclamation de l’Evangile et nous l’annonçons, pour plaire non aux hommes mais à Dieu qui juge notre cœur.

5Jamais, vous le savez, nous n’avons eu recours à des discours flatteurs. Jamais nous n’avons tenté de vous exploiter : Dieu en est témoin2.5 Voir note 2.3. ! 6Nous n’avons jamais cherché à être applaudis par les hommes, pas plus par vous que par d’autres, 7alors même qu’en tant qu’apôtres de Christ, nous aurions pu vous imposer notre autorité2.7 Autre traduction : Nous aurions pu vous être à charge (voir 2 Th 3.9)..

Au contraire, pendant que nous étions parmi vous, nous avons été pleins de tendresse2.7 pleins de tendresse. De nombreux manuscrits ont : de petits enfants.. Comme une mère qui prend soin des enfants qu’elle nourrit, 8ainsi dans notre vive affection pour vous, nous aurions voulu, non seulement vous annoncer l’Evangile de Dieu, mais encore donner notre propre vie pour vous, tant vous nous étiez devenus chers. 9Vous vous souvenez, frères et sœurs, de nos travaux et de toute la peine que nous avons prise. Tout en travaillant de nos mains jour et nuit pour n’être à charge à aucun de vous, nous vous avons annoncé l’Evangile qui vient de Dieu. 10Vous en êtes témoins, et Dieu aussi : nous nous sommes comportés, envers vous qui croyez, d’une manière pure, juste et irréprochable. 11Et vous savez aussi de quelle manière nous avons agi à l’égard de chacun de vous : comme un père le fait pour ses enfants, 12nous n’avons cessé de vous transmettre des recommandations, de vous encourager et de vous inciter à vivre d’une manière digne de Dieu qui vous appelle à son royaume et à sa gloire.

La foi et les souffrances des Thessaloniciens

13Et voici pourquoi nous remercions Dieu sans nous lasser : en recevant la Parole de Dieu que nous vous avons annoncée, vous ne l’avez pas accueillie comme une parole purement humaine, mais comme ce qu’elle est réellement, c’est-à-dire la Parole de Dieu, qui agit avec efficacité en vous qui croyez.

14Vous l’avez montré, frères et sœurs, en suivant l’exemple des Eglises de Dieu en Judée qui sont unies à Jésus-Christ, car vous aussi, vous avez souffert, de la part de vos compatriotes, les mêmes persécutions qu’elles ont endurées de la part des Juifs2.14 Voir Ac 17.5-6.. 15Ce sont eux qui ont fait mourir le Seigneur Jésus et les prophètes. Ils nous ont persécutés2.15 Voir Ac 9.23, 29 ; 13.45, 50 ; 14.2, 5, 19 ; 17.5, 13 ; 18.12. nous-mêmes, ils ne se soucient nullement de plaire à Dieu et se montrent ennemis de tous les hommes. 16Ils essaient, en effet, de nous empêcher d’annoncer la Parole aux non-Juifs pour que ceux-ci soient sauvés et ils portent ainsi à leur comble les péchés2.16 Gn 15.16. qu’ils ont toujours commis. Aussi la colère de Dieu a-t-elle fini par les atteindre.

L’envoi de Timothée

17En ce qui nous concerne, frères et sœurs, étant séparés de vous pour un temps – de corps mais non de cœur – nous avons fait beaucoup d’efforts pour vous revoir, car nous en avions le vif désir. 18C’est pourquoi nous avons voulu aller chez vous – moi, Paul, je l’ai tenté à une et même deux reprises – mais Satan nous en a empêchés.

19N’êtes-vous pas, en effet, vous aussi, notre espérance, notre joie et la couronne dont nous serons fiers en présence de notre Seigneur Jésus au jour de sa venue ? 20Oui, c’est vous qui êtes notre gloire et notre joie !